Najveće iznenađenje prošlonedjeljnih parlamentarnih izbora u Portugalu je apsolutna većina kojom je pobijedio dosadašnji premijer António Costa, predvodeći Socijalističku partiju (PS), stranku lijevoga centra. S osvojenih najmanje 42 posto glasova i 117 mandata od dosad prebrojanih 226 (još nedostaju četiri mandata koji će biti dodijeljeni kad pristignu glasački listići iz dijaspore), Costa će postati drugi socijalistički premijer od Revolucije karanfila 1974. koji će vladati s apsolutnom većinom. Izbori su bili prijevremeni, jer su u listopadu Portugalska komunistička partija (PCP) i Lijevi blok (BE), Costini partneri u proteklih šest godina (prve četiri u formalnoj koaliciji, a posljednje dvije u neformalnoj), glasali protiv prijedloga proračuna. Kako su i desne parlamentarne stranke uskratile potporu proračunu, predsjednik republike Marcelo Rebelo de Sousa raspustio je parlament i sazvao prijevremene izbore. PCP i BE tražili su naime da u budžet uđu veća davanja za javne politike, prvenstveno javni zdravstveni sistem i osjetno povišenje zajamčene minimalne plaće (sada iznosi 822,5 eura mjesečno), što vlada nije mogla prihvatiti.
Donedavni birači PCP-a i BE-a oštro su ih kaznili za rušenje vlade. Komunisti, druga povijesna stranka, koji su na izbore izašli u tradicionalnoj koaliciji s Ekološkom partijom "Zeleni" (PEV), od 12 su mandata spali na samo 6, što je njihov najlošiji rezultat u 48 godina dugoj povijesti portugalske demokracije. Lijevi je blok još drastičnije kažnjen. Imao je 19 mandata, a sad je osvojio samo 5. Njihovi su birači na listićima zaokružili PS ili ostali kod kuće. Na desnoj strani spektra drugi je rezultat na izborima postigla treća povijesna Socijaldemokratska partija (PSD), stranka desnoga centra. Osvojila je 28 posto glasova i 71 mandat, 6 manje nego u prethodnom sazivu. Rui Rio, vođa PSD-a, najavio je ostavku. Četvrta povijesna stranka, Demokratski socijalni centar (CDS), uspio je prikupiti samo 1,6 posto glasova, izgubio svih pet mandata i vjerojatno će nestati s političke pozornice. Francisco Rodrigues dos Santos, predsjednik, već je podnio ostavku.
Pored Costine apsolutne većine, drugo najveće iznenađenje ovih izbora jest velik izborni uspjeh stranaka DOSTA (CHEGA znači "dosta") i Liberalne inicijative (IL). Portugal se dugo opirao ulasku krajnje desnih populističkih stranka, danas već uobičajenih svugdje osim u Luksemburgu i na Malti, sve do 2019. godine, kad su te dvije stranke, ubrzo nakon osnivanja, izabrane u parlament s po jednim zastupnikom. A sad su brojem zastupnika izbile na treće i četvrto mjesto u Parlamentu. DOSTA je stranka krajnje radikalne desnice. Karakterizira je žestok nacionalistički i antiimigracijski diskurs. Privukla je protestne glasove i glasove onih koji su prije glasali za PSD i CDS te izabrala 12 zastupnika, 11 više nego što je imala do sada.
Njezin predsjednik André Ventura, traži uvođenje doživotnoga zatvora i kemijsku kastraciju za seksualne zločine. Omiljene su mu mete Romi (u Portugalu ih ima oko 50.000) i crnci. Već je osuđivan zbog rasističkih izjava. Govori da je "velik katolik", upotrebljava slogan portugalskoga diktatora Antónija Salazara "Bog, domovina, obitelj" kojemu pridodaje riječ "rad", jer kaže da dobro opisuje vrijednosti za koje se zalaže. DOSTA održava snažne veze s Marinom Le Pen u Francuskoj, Matteom Salvinijem u Italiji i sličnom strankom Vox u Španjolskoj. João Cotrim de Figueiredo, predsjednik i do izbora jedini zastupnik Liberalne inicijative, predvodit će zastupnički klub od 8 zastupnika. Uz geslo "manje države – više slobode", zalaže se za klasičan liberalizam i laissez-faire, brani npr. poreznu flat-rate od 15 posto i traži da se školovanje posve privatizira, uz "potpunu opoziciju socijalizmu", za koji tvrdi da vlada u Portugalu. Premda "apsolutna većina ne znači i apsolutnu vlast", kako je izjavio nakon izbora, António Costa preuzima apsolutnu odgovornost za upravljanje državom u novom mandatu, što uključuje i djelotvornu raspodjelu 16,6 milijardi eura Europske unije dodijeljenih za plan oporavka zemlje.
