Novosti

Politika

Ćipina dezintegracija

Mlinarić tvrdi da mirna reintegracija na istoku Hrvatske nije provedena, jer teži onoj kakva je bila u Oluji koja je iz Hrvatske otpuhala stotine tisuća Srba. Po Mlinariću je najbolja reintegracija onda kad se nema tko integrirati

Large borki

Stipe Mlinarić između predsjednika stranke Ivana Penave i Vlade Andreja Plenkovića (foto Neva Žganec/PIXSELL)

Nije lako Stipi Mlinariću Ćipi. Do jučer je imao čvrst stav o korumpiranom HDZ-u i veleizdajniku Andreju Plenkoviću. Zajedno bi sa svojim ideološkim sudrugom iz saborskih klupa Marijanom Pavličekom iz Hrvatskih suverenista mahao naslovnicama Novosti i rigao vatru protiv Srba, "trgovačke koalicije sa SDSS-om", Pupovca, srbočetnika i već spomenutih "korumpiranih veleizdajnika".

Međutim, predvođen ljudima drugih interesa, koji su ideološku nadgradnju podredili vlastitoj materijalnoj bazi, Domovinski pokret krenuo je drugim putem pa se Pavliček našao među onima koje je do jučer prozivao na sva zvona. Time mu se ionako uska politička agenda svela isključivo na Srbe. Mlinarić, o ostalome, sve kad bi i znao što i kako reći, reći ne smije.

Možemo samo zamisliti što mu se roji u glavi i koliko mu frustracija izaziva Pavličekovo moraliziranje dok ga ovaj podsjeća što je donedavno govorio i kako je DP prevario birače ili kad Miro Bulj pusti snimku na kojoj ovaj urla da po cijenu života neće ni sa HDZ-om niti sa SDP-om. Dok se brani i objašnjava da je to sve skupa bila predizborna kampanja može u čovjeku izazvati samo samilost.

Može, ali neće. Neće, jer zadnjih dana ne radi ništa drugo nego pokušava govorom mržnje dodatno zagaditi ionako zagađen prostor. Nacionalističko divljanje sada je usmjerio prema istoku Hrvatske, tvrdeći da se "mirna reintegracija nije dogodila". Pritom i žestoko laže. Tako je saborsku zastupnicu SDSS-a Draganu Jeckov jučer optužio da u svom govoru nije osudila paljenje hrvatske zastave, da bi šovinističke iskaze kasnije osnažio tvrdnjama da mladi Srbi pale hrvatsku zastavu jer su u školama odgojeni u četničkom duhu, da su im učitelji četnici pa im se učenici moraju dokazivati, da ih tako odgajaju u obiteljima i u crkvama, da mrze državu u kojoj žive, da žale za četničkom tvorevinom, da likuju nad zločinima iz Borova i Ovčare, da teroriziraju Hrvate koji ne smiju ući u njihova sela, da u sela ne smije ući niti hrvatska policija, da treba istražiti koliko automatskih pušaka još imaju po Boboti, Borovu Selu...

Premda je mirna reintegracija spriječila novo krvoproliće na obje strane te dodatne tisuće i tisuće žrtava i u svjetskim je razmjerima primjer dobro odrađenog posla iza kojeg je stajao i Mlinariću omiljeni Franjo Tuđman, a nije se mogla provesti bez jednako dobre volje i predstavnika Srba niti bi bez toga Hrvatska vidjela EU, taj proces zastupniku DP-a predstavlja trn u oku.

Za njega mirna reintegracija nije uspjela, jer u istočnoj Slavoniji, Baranji i Srijemu Srbi još uvijek žive. Ideal kojem Mlinarić teži je mirna reintegracija na način kako je provedena u Oluji koja je iz Hrvatske otpuhala stotine tisuća Srba s Korduna, Banije, Like i Dalmacije, baš kao i Bljesak iz zapadne Slavonije. Po Mlinariću je najbolje reintegracija onda kad se nema tko integrirati.

Kad takav stav povežete s njegovim osobnim političkim porazom, ne preostaje mu ništa drugo, nego da prijeti nekom novom "reintegracijom" koju će provesti DP, jer se samo tako može – čujte ovo! – zaustaviti "odgajanje mladih Srba u neistini i mržnji prema hrvatskom narodu, čime postaju spavači spremni za nove ratove, nova klanja, nove balvane, nove ovčare".

U svom govoru Dragana Jeckov govorila je sve suprotno od ovog. Govorila je o mladim ljudima koji su slavili uspjeh Baby Lasagne, navijali da srpski žiri i publika s najviših 12 poena ocijene "nastup našeg predstavnika", kako je kazala, što je Srbija kao jedina od 37 država s Eurosonga i napravila, da bi zaključila ovakvim riječima: "Mladi ljudi poput Baby Lasagne i svih onih koji su bili na Europskom trgu u Zagrebu, rođeni nakon rata i svih poslijeratnih događanja, pokazali su koliko su slobodni i neopterećeni te da antisrpska histerija koja se namjerno širi i nameće od strane pojedinih desničarskih krugova ili događaja poput najskorijeg ispada neodgovornih maloljetnika koji skrnave državne simbole u alkoholiziranom stanju ne utječu na njih, jer oni to ne žele".

Međutim, jasnu osudu nacionalističkih divljanja s obje strane, Ćipe nije mogao čuti. Jer je zarobljen u vlastitim frustracijama s jedne od njih – upravo on.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više