Novosti

Politika

Čestitke i šalabahteri

Od početka rata u Ukrajini analitičari Srbiju prebacuju iz koša prozapadne u koš proputinovske politike i natrag, iako ekonomski podaci i istupi predsjednika Vučića sugeriraju da je orijentacija države prvenstveno vezana uz euroatlantske integracije

Large daska

Osluškuje, ali i kreira javno mnijenje – Aleksandar Vučić (foto Marko Đurica/Reuters/PIXSELL)

I čestitke koje u povodu Dana državnosti Srbije stižu sa svih strana svijeta srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću svojevrsni su šalabahteri s kratkim uputama za upravljanje zemljom kojom kormilari. Šalabahteri koji stižu sa Zapada već dulje vrijeme su precizni: ako želite s nama ostati u društvu morate uvesti sankcije Rusiji zbog njezine agresije na Ukrajinu, ali se i pomiriti s našom odlukom da je Kosovo suverena i samostalna država.

I iz Rusije u zadnje vrijeme u Beograd pristižu sve precizniji šalabahteri: s ljubavlju se Srbiju upozorava da su zemlje koje su joj uvele sankcije više štetile sebi nego Rusiji, a što se tiče Kosova Srbiji bi pametnije bilo da sačeka kraj rata u Ukrajini i novi odnos snaga koji će tada navodno biti uspostavljen jer bi se o budućnosti Kosova tada odlučivalo u Ujedinjenim narodima u kojima Rusija i Kina neće dopustiti završno "otimanje" Kosova iz sastava Srbije.

Građani se ponajprije opredjeljuju na osnovu ekonomskih rezultata vlasti i egzistencijalne sigurnosti koju im ona jamči, a Kosovo i odnosi s Rusijom tek su začini koji ih dodatno svrstavaju među ove ili one glasače

Na pristigle čestitke-šalabahtere iz Beograda i dalje nema jasnih i direktnih odgovora. Zato je sve više posrednih u kojima se sve otvorenije najavljuje u kom će smjeru predsjednik Vučić povesti zemlju. Najnoviji je osvanuo na službenoj internetskoj stranici srpskog predsjednika kao vijest o njegovom sudjelovanju u "ceremonijalnom potpisivanju Finansijskog sporazuma za paket energetske podrške Evropske unije Srbiji od 165 miliona evra". Dalje piše da je Vučić "tom prilikom poručio da Srbija umnogome zavisi od EU i da bez nje ne može napred". Vučić je nastavio: "Za nas je važno ne samo da sarađujemo sa EU, već i da nastavimo svoj evropski put. Srbija umnogome zavisi od EU, Srbija bez EU teško može napred, a oni koji joj serviraju mogućnosti pronalaženja velikih i spasonosnih alternativnih puteva, ne govore istinu i nisu fer prema svojim građanima." Potom je naglasio da "iako u ime građana Srbije ume da ponekad žestoko odgovori na ono što dolazi iz EU, uvek dobro zna šta je ono što Srbiju gura napred i hrani našu zemlju, donosi posao za mlade i donosi im budućnost. To ljudi u Srbiji treba da znaju. Neretko potcenjujemo ono što EU čini za nas".

U proteklih desetak godina otkad je prva politička figura u Srbiji, Vučić je kontinuirano ponavljao da je članstvo Srbije u Europskoj uniji prioritet iznad svih drugih njezinih prioriteta. No kako je nastavio voditi vanjsku politiku koju su kreirali njegovi prethodnici na čelu Srbije zagovarajući dobre i prijateljske odnose s Europskom unijom, SAD-om, Rusijom i Kinom, Vučića i Srbiju se stalno trpa u ovaj ili onaj globalni saveznički koš. Najčešće zbog vlastitih i nečijih parcijalnih interesa, a ne zbog onog što i kako Srbija radi i s kim i zbog čega surađuje. Europska unija će, primjerice, Mađarskoj i Hrvatskoj manje-više prešutno odobriti da nastave od Rusije kupovati energente koje iz drugih izvora mogu puno teže i skuplje nabaviti, a i Rusija će im ih nastaviti isporučivati, iako su joj kao članice EU-a uvele sankcije zbog rata u Ukrajini. S druge strane, Brisel tjera Srbiju da uvede sankcije Rusiji i prestane uvoziti ruske energente makar zbog toga ugrozila svoje ekonomske interese, a Rusija joj prijeti da će ostati bez njih ako joj poput Mađarske i Hrvatske uvede sankcije usklađujući kao kandidatkinja za članstvo svoju s europskom vanjskom politikom.

Od početka rata u Ukrajini to prebacivanje iz koša u koš mnogima i u Srbiji i svijetu postalo je svakodnevna zabava. Jednima je Vučić bio i ostao ruski, odnosno Putinov igrač na Balkanu, a drugima potuljeni europski i američki poslušnik, a time i izdajnik srpskih interesa na Kosovu. Mnogima je u Srbiji sam zbog toga najviše kriv jer se zbog vlastohleplja silno trudio udovoljiti svima koji su u zemlji i svijetu razvlačili Srbiju na ovu ili onu stranu. Istraživanja javnog mnijenja, međutim, pokazuju da Vučić i njegova Srpska napredna stranka ponajprije opipavaju puls srpskih građana i birača kad odlučuju o potezima koje će povući suočeni s konkretnim političkim procesima i zahtjevima koji im se iz svijeta isporučuju. No ni to nije jednosmjerna ulica jer dok svoje stranačke politike sustavno prilagođavaju stavovima i opredjeljenjima građana istovremeno aktivno, pa i medijski agresivno, utječu na njihovo kreiranje. Svakodnevno ih mijese i dodaju im nove začine i sastojke.

Vučić je mnoge iznenadio kad je ne trepnuvši izjavio da će prihvatiti euroamerički plan o Srbiji i Kosovu odmah nakon što mu je uručen, iako u njemu piše da će Srbija s Prištinom nastaviti pregovarati kao sa samostalnom državom i pritom se neće protiviti učlanjivanju Kosova u međunarodne organizacije. Jedino nije pristao da Srbija podrži članstvo Kosova u UN-u. Najnovije istraživanje agencije Faktor plus otkriva da bi i 53 posto anketiranih građana Srbije potpisalo euroamerički plan o Kosovu pod uvjetom da se u njemu od Srbije ne traži da pristane na članstvo Kosova u UN-u (33 posto ga ne bi nikako prihvatilo, a 10 posto kaže da bi ga možda prihvatili). Ako bi u planu pak crno na bijelo pisalo da se Srbija mora složiti s članstvom Kosova u UN-u, onda bi ga samo devet posto prihvatilo, 11 posto možda, a svi ostali bi ga bacili u smeće.

Sudeći po slici koja se o njoj stvara u medijima od početka rata u Ukrajini i novog kruga pregovora o normalizaciji odnosa s Prištinom, dalo bi se zaključiti da u Srbiji sve vrije i da tektonske promjene lupaju na vrata Vučićeve naprednjačke vlasti. Istraživanje agencije Faktor plus, međutim, kaže da anketirani građani ne misle tako, već sasvim suprotno. Na izborima bi i danas 46 posto anketiranih građana glasalo za SNS, a Vučića i njegovu politiku podržava čak njih 61 posto. I sve ostale političke stranke i njihovi lideri zadržale su svoje stare rejtinge, odnosno postotke glasova koje su dobili na lanjskim proljetnim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Usto, istraživanje je potvrdilo da se građani ponajprije opredjeljuju na osnovu ekonomskih rezultata vlasti i egzistencijalne sigurnosti koju im ona jamči, a Kosovo i odnosi s Rusijom tek su začini koji ih dodatno svrstavaju među ove ili one glasače pojedinih stranaka i njihovih lidera. Vučić to zna i zato je sudjelujući u ceremoniji potpisivanja najnovijeg Financijskog sporazuma s Europskom unijom poručio da je "danas veliki i važan dan za našu zemlju, jer smo samo u jednom danu dobili na poklon od EU jedan odsto naših predviđenih prihoda za godišnji budžet". Bilo je toga još, od ubrzanog rasta trgovinske razmjene sa zemljama članicama EU-a do prosječne dvije milijarde eura investicija koje godišnje iz Unije stignu u Srbiju.

I srpski mediji koji mu u najmanju ruku nisu skloni naveliko pišu kako je Vučić već pripremio građane i većinu svojih birača za nastavak pregovora s Prištinom sukladno euroameričkom planu, a da ih već lagano kuha i priprema na uvođenje sankcija Rusiji. I oni navodnog "ruskog igrača na Balkanu" već gotovo optužuju da je postao europski i američki igrač.

Na kartu Vučića kao ruskog igrača na Balkanu još uvijek ponajprije pokušavaju igrati kosovski lideri Albin Kurti i Vjosa Osmani. Beogradski politolog Vuk Velebit u autorskom tekstu u Politici s naslovom "U čijem interesu radi Kurti" o tome, između ostalog, piše: "Od početka rata u Ukrajini prištinska administracija predvođena Albinom Kurtijem i Vjosom Osmani pokušava da izgradi i ojača svoju međunarodnu poziciju na narativu da je Kosovo Ukrajina, a Srbija Rusija. Svoju poziciju su pokušali da učvrste optužujući Beograd za destabilizaciju regiona, odnosno da Moskva preko Beograda pokušava da napravi pometnju na zapadnom Balkanu, a da se Srbija još jednom predstavi kao agresor." Velebit potom nastavlja i glasno pita: "Naravno, tu je i argument da Srbija nije uvela sankcije Rusiji, koji služi kao odličan temelj svima koji žele da potvrde tezu da je Srbija produžena ruka Rusije na zapadnom Balkanu. Da li je iko od ovih analitičara ili političara s Kosova pogledao brojke i video kuda Srbija ide? Da li Srbija danas ide ka Moskvi ili ide ka Zapadu? Da li Srbija danas svoje veze jača s Vašingtonom ili s Moskvom?"

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više