Predsjednik Srbije i predsjednik Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić sveo je broj kandidata za predsjednika nove srpske vlade na dva imena: dosadašnju premijerku Anu Brnabić i novosadskog gradonačelnika Miloša Vučevića. Vučić je, doduše, ostavio mogućnost da i koalicijski partneri naprednjaka istaknu svojeg, trećeg kandidata za premijera, ali ako se to i dogodi male su šanse da naprednjačka parlamentarna većina takav prijedlog može progutati. I Vučiću, koji bi jedini mogao natjerati naprednjake da nekog sa strane prihvate kao novog premijera, takav bi potez bio rizičan jer bi u SNS-u posijao tinjajuće nezadovoljstvo koje bi s vremenom moglo prerasti u otpor i pobunu, pogotovo ako se doista povuče s funkcije stranačkog predsjednika kao što mjesecima najavljuje.
Kritičari Vučićevog režima uporno ponavljaju da zapravo nije ni važno tko će biti predsjednik Vlade jer će i dalje biti fikus i njegov potrčko, kao što je, tvrde, u proteklih pet godina bila i Ana Brnabić. S druge strane, istovremeno se iščekuje da Vučić izborom premijera i članova Vlade otkrije hoće li Srbija odlučnije krenuti prema Europskoj uniji i okrenuti leđa Rusiji, ili će kao dosad nastaviti balansirati između Istoka i Zapada. Američki ambasador u Beogradu Cristopher Hill ovih se dana javno zalaže da Srbija i sastavom nove vlade potvrdi proeuropsku i prozapadnu politiku, a Vučić mu posredno uzvraća da i nova srpska vlada neće biti antiruska.
Kolikogod se dakle tvrdilo da je nebitno tko će biti ministri i predsjednik Vlade jer će svi biti Vučićevi poslušnici, ipak se i među njima traže i ističu razlike kako bi se makar iščitalo je li se Vučić priklonio desnoj konzervativnoj stranačkoj frakciji ili će SNS i dalje održavati kao stranku-pokret u kojoj opstaju i lijevo-liberalnije i desno-konzervativne frakcije. Kad je prije pet godina Ana Brnabić prvi put izabrana za predsjednicu Vlade na svim se stranama svijeta tumačilo da je Vučićev SNS makar kozmetički svoju politiku smjestio u moderna vremena. Jer osim što je bila nestranački kandidat, Ana Brnabić je prethodno kao ministrica uprave i lokalne samouprave pristigla iz nevladinog sektora, a usto je bila i deklarirana lezbijka.
I tada i danas, nakon dva skraćena premijerska mandata, o Ani Brnabić se govori i sudi kao o kozmetičkom proizvodu, koji je nakon ulaska u SNS izgubio propagandni sloj civilnog sektora. U Vladu Srbije ušla je kao politički autsajder, a i danas, nakon dva premijerska mandata, javnost ju uglavnom jednako tretira. Bila je i ostala Vučićeva propaganda izmišljotina. Pritom se zanemaruje da su Brnabić i pregršt ministara sličnog njezinom profilu u Vladu ušli nakon Vučićevog eutanaziranja euroskeptično-konzervativne frakcije bivšeg predsjednika Tomislava Nikolića. S njima se srpska politika, a pogotovo ekonomija, više okrenula Europskoj uniji i europskom kapitalu i investicijama, iako nije bježala ni od onih koji dolaze s istočne strane svijeta. Isticanje Miloša Vučevića kao njezinog premijerskog protukandidata, zbog njegove pripadnosti naprednjačkoj stranačkoj korjenici još uvijek dobrano ukorijenjenoj u politici Šešeljevih radikala, ukazuje da se Vučić suočen s jačanjem desnih stranaka na srpskoj političkoj sceni i međunarodnim pritiscima namjerava ubuduće oslanjati više na naprednjačku desnicu.
Za razliku od Vučevića kojega se kao naprednjaka uglavnom napada s opozicijskih pozicija, na Anu Brnabić kao premijersku kandidatkinju puca sa se svih strana: iz samog SNS-a, preko opozicije do fašističkog napada SPC-ova episkopa Nikanora. Sve što se ne usude spočitnuti Vučiću, naprednjaci i popovi nemilice bacaju u lice Ane Brnabić. Malo tko se i među onima s kojima je kao premijerka prethodnih godina radila i surađivala usudi javno o njoj progovoriti koju dobru riječ. I Vučić koji kaže da je zadovoljan njezinim premijerskim učinkom, ne ide dalje od toga. U režimskim medijima o njoj se uglavnom šuti, a u opozicijskim se nabrajaju svi njezini stvarni i navodni grijesi i promašaji, pa i oni koji s njom imaju malo veze.
Kad se govori i piše o uspjesima Vučićeve naprednjačke vlasti, Ana Brnabić i dvije njezine vlade rijetko se spominju, kao da se mimo njih događalo otvaranje novih tvornica, izgradnja autocesta i željezničkih pruga, uspješno hrvanje s pandemijom koronavirisa... Ana Brnabić prinuđena je da tu i tamo štogod progovori o uspješnim politikama njezinih vlada u kojima je očit i njezin osobni doprinos. Primjerice, nedavno je na twiteru napisala: "U prvih pet meseci, izvoz IKT usluga iznosio je 951 miliona evra – što predstavlja rast od 40,8 odsto u odnosu na isti period prošle godine i što je više nego cele 2017". Dodala je i da je "suficit koji je napravio IT sektor 695 miliona evra, što predstavlja rast od 49,1 procenata".
U mandatu dviju vlada Ane Brnabić razvoj srpskog IT sektora dodatno je ubrzan, ali iako je vrijednost njegova izvoza odavno pretekao vrijednost izvoza poljoprivrednih proizvoda, o tome pričaju samo ljudi koji sudjeluju u digitalizaciji Srbije, a za sve druge to je palo s neba bez ikakvog doprinosa vlasti i onih koji su iz petnih žila potegli da "IT industrija u Srbiji prevali put napretka od 'outsourcinga' do kompanija koje razvijaju zahtevne proizvode".
Jedan od suosnivača VEGA IT Saša Popović u svojoj kolumni na portalu "Netokratija" među ostalim je zapisao: "O razvoju i rastu domaće IT industrije govorimo već nekoliko godina unazad. Prethodne dve bile su najintenzivnije kada je reč o ovoj grani koja ima značajan udeo u domaćem BDP-u."
U prilog svojoj tvrdnji Popović dodaje: "U poslednjih 15 godina srpski IT sektor je zabeležio vrtoglav razvoj i rast. Od toga gde skoro niko nije znao za Srbiju i nekoliko malih kompanija koje pružaju usluge u outsourcing modelu klijentima u zapadnoj Evropi i Severnoj Americi, došli smo do razvijenog IT sektora sa servisnim kompanijama koje izvoze usluge vredne preko 1,7 milijardi evra sa godišnjim rastom od 30% i globalno uspešnih kompanija koje razvijaju složene tehnološke proizvode i posluju na velikim svetskim tržištima. Zahvaljujući programima za ubrzani razvoj startap ekosistema i orijentaciji servisnih kompanija na pružanje usluga sa velikom dodatom vrednosti, Srbija je u odličnoj poziciji da postane lider u ovom domenu".
No u Srbiji se političari i mediji vole hvaliti kako su na globalnoj ljestvici najbolje naoružanih vojski pretekli Hrvatsku, ali malo tko mari za uspješan razvoj srpskog IT sektora. Stoga se i Anu Brnabić kao premijerku svodi na Vučićevog potrčka, iako on ne krije da skoro ništa nije razumio kad mu je pričala o politici digitalizacije Srbije koju su provodile njezine vlade. Uspjesi Ane Brnabić pripisani su Vučićevoj Srbiji, a njoj u finišu unutarstranačke i medijske kampanje za premijersku dužnost, da ga čitav "srpski svet razume", episkop-fašista Nikanor poručuje da "nije naše vere, niti našeg porekla" te da "propoveda da ne postoje otac i majka". Pa ti vidi tko će biti novi srpski premijer jer ipak nije svejedno koga će Vučić i Srpska napredna stranka odabrati da im vodu nosi u vladi Srbije.
