Više stotina poklonika Draže Mihailovića okupilo se prošle nedjelje u Višegradu kako bi još jednom oplakali njegovo konačno hapšenje u blizini toga bosanskog gradića 1945. godine. Prizor je najviše podsjećao na kakvu zombi-apokalipsu, ukratko rečeno, s obzirom na minucioznu im kostimografiju s četničkim odorama te pripadajućim insignijama. I taman onako da čovjek pomisli kako s kraja na kraj ondašnje države zaista nije od nje preostalo više ništa zdravo ni pravo. Ali onda se društvenim mrežama pronijela vijest iz jednoga drugoga malog mista, donekle okašnjela, iako nije mogla stići u bolji čas: Ivana Marković, gradonačelnica Supetra na Braču, impresivno je odbila molbu Počasnog bleiburškog voda za donaciju.

U dopisu je obrazložila Vici Vukojeviću, Vladimiru Šeksu i Boži Vukušiću – vodećim predstavnicima te pojave – da novca za njih nema jer su već namijenjeni proslavi 75. godišnjice oslobođenja Brača. Naime, oslobođenja ‘od nacističke i fašističke okupacije, gdje su u četiri godine rata u borbi protiv okupatora poginula 492 bračka borca, dok je 275 Bračanki i Bračana stradalo od fašističkog terora’. Dodala je Marković i da će proslavu održati ‘u čast i prisjećanje na sve one koji su bili dio borbe velikog svjetskog pokreta za slobodu i dostojanstvo čovjeka’. Odgovor trojici dičnih hrvatskih muževa datiran je i poslan 29. novembra, što je dodatna zgodna pojedinost, no aktualizirana je tek ovih dana. Pozadina boljeg tajminga je očita: neizvjesnost oko sljedećeg derneka na Bleiburgu, a zbog uskraćivanja dozvole za misu koje je Hrvatskoj biskupskoj konferenciji priuštila nadležna austrijska biskupija Gurk-Klagenfurt. Manipulatorska politička nekrofilija sve je manje popularna, stječe se dojam, ali neodgovorenim će ostati jedno krajnje intrigantno pitanje. Ta koliko li samo novca utorbare počasni blajburški vodnici, ako se pored temeljnoga državnog financiranja nisu skanjivali obratiti jednom Supetru, a pretpostavit ćemo da im je odjeb uputio tek manji dio kontaktiranih općina?