Kad bi se sudilo po uvredljivim grafitima i drugim oblicima iskazivanja netrpeljivosti prema manjinama, posebice u sredinama u kojima živi samo jedna od njih, u Daruvaru, s više od dvadeset tamošnjih manjinskih zajednica, suživot, razumijevanje, tolerancija i međunacionalni odnosi uglavnom ne bi postojali. No upravo se ondje, prilikom tradicionalne prvomajske proslave i okupljanja naroda na Petrovom vrhu ponad toga grada, pokazalo kako su nacionalne manjine pravo bogatstvo svake zemlje, pogotovu ako su i same manjinske zajednice lišene stranačkih prepucavanja, manipulacija i isključivosti po pitanju vlastitih i tuđih vjerskih, ideoloških i svjetonazorskih opredjeljenja.

Tako je već dvadesetu godinu zaredom na Petrovu vrhu bilo upravo onako kako treba biti kad je riječ o prvomajskom veselju: naroda kao u priči, cijela masa Daruvarčana i njihovih gostiju, mladih i starih, uz potporu neumornih glazbenika. Redali su se čardaši, polke, bećarci, valceri, kazačok i kola, skidale kravate i pucale čarape, a sve opet svečano i u zdravom duhu internacionalnoga radničkog praznika.

- Duga je tradicija obilježavanja Prvog maja na Petrovom vrhu, no sve mi se čini da se danas ovdje okupilo najviše ljudi. Podijeljeno je tisuću porcija graha, pet stotina karanfila, a količinu besplatnog piva nećemo ni spominjati. Ljudi su se uz zabavu prisjetili nekih ljepših i sigurnijih vremena, pa mi se čini da zajedničko obilježavanje Praznika rada doživljava nekakvu renesansu. A to je obećavajuće i izuzetno me raduje - rekao nam je Tihomir Jajić, predsjednik SDP-a Bjelovarsko-bilogorske županije.

Kad ovdje postavimo pitanje o međunacionalnim odnosim i suživotu, o čemu se iz opravdanih razloga svako malo mora govoriti na Baniji i Kordunu, u Lici i Dalmaciji, doživljavaju ga kao stereotipno i nepotrebno.

- Kakvo je to pitanje?! Ovdje o tome ne razmišljamo, mi ovdje živimo. Evo vam mog primjera: otac mi je Mađar, majka Srpkinja, žena Čehinja, a ja sam valjda ‘veliki’ Hrvat – u šali nam pojašnjava jedan usputni sugovornik, koji upravo svom društvu za stolom nosi karanfile. Vladimir Bilek, predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Saboru RH, ne propušta okupljanje na Petrovom vrhu.

- Ponosan sam što je Daruvar multinacionalna, multietnička i multikulturalna sredina koja poštuje svaku vjeru i sve različitosti. To su naše, brižno građene i čuvane vrijednosti - objašnjava nam.

Prvomajsku proslavu u Daruvaru već tradicionalno organizira gradski ogranak SDP-a, kojem se ove godine pridružila županijska organizacija te stranke. Zamjenik župana Bilogorsko-bjelovarske županije iz redova srpske nacionalnosti Saša Lukić ne krije zadovoljstvo ovogodišnjim okupljanjem.

- Ljudi ovamo nisu došli zbog graha, piva ili karanfila. Došli su se družiti, uživati, prisjetiti nekih vremena i događaja, pokazujući time kako Praznik rada itekako zaslužuje da ga se međunarodno obilježava. Ovdje su svi kojima to nešto znači. Najbrojnija ovdašnja nacionalna manjina su Česi, pa je u Daruvaru i sjedište Saveza Čeha RH. Imaju dva svoja dječja vrtića, osnovnu i srednju školu, a izdaju i tjednik Jednotu. Druga je po brojnosti srpska manjina, a njezin položaj u Županiji ovisi o tome je li riječ o dijelu u kojem je bilo ratnih zbivanja. U tim sredinama danas uglavnom žive povratnici, no i njih je, nažalost, sve manje – kaže Lukić. Jurja Borošu, Hrvata, presrećemo dok na kazanu uzima grah za sebe i suprugu Miru.

- Na ovom se brdu, kao i dolje u dolini, o nacionalnostima ne razgovara. Moja je supruga je Čehinja, najbolji mi je prijatelj Srbin, a prijatelja i poznanika imam u svakoj od dvadesetak ovdašnjih manjinskih zajednica. A što se Prvog maja tiče, odavno ga slavim: imam, uostalom, 68 godina, pa puno toga pamtim. Već pola stoljeća dolazim na Petrov vrh, sada autom, a nekoć uglavnom pješice, uz limenu glazbu i s barjacima. Lijepa su vremena to bila – kaže nam Juraj.

Nije lako pripraviti tisuću porcija graha a da bude ukusan, onako pravo ‘vojnički’, kako se nekad govorilo. Tajna nije samo u velikom kazanu, nego i u omjeru začina i još pokojoj ‘caki’ koju vrsni kuhari uglavnom kriju k’o zmija noge.

- Ako želite znati koliko se ljudi okupilo na Petrovom Vrhu, pitajte kuhara, to jest, mene. Skuhali smo više od hiljadu porcija grah-variva, a računajte da je tu i najmanje dvadesetak posto onih koji grah ne jedu. Budući da sam Čeh, dodao sam u varivo malo začina po našem ukusu, no svima se dopada iako ne znaju točno koji su – otkriva nam Marijan Novak.

Mitar Hajdin je bio pomorac kad su započeli sukobi devedesetih, pa ih je proveo na svjetskim morima. Poslije toga se vratio u svoju rodnu Gornju Vrijesku, zajedno s braćom koja su bila izbjegla.

- Svi smo opet na svome, ali nikada neće biti kao prije. Ovi susreti naroda melem su za moju dušu i bude nadu da će opet biti još bolje – kaže nam.

Iako je i ovogodišnja prvomajska proslava na Petrovom vrhu obilovala zanimljivostima upravo zbog različitosti tolikih manjinskih zajednica daruvarskoga kraja, ‘ozbiljniji’ mediji i redakcije nisu za nju pokazali pretjeran interes: događaj je, uz reportera Novosti, ‘pokrivao’ tek Mato Pejić, novinar češke Jednote. Ostaje pak nada da će možda već dogodine do papučkih brežuljaka dolutati pokoja TV-kamera te gledateljima širom Hrvatske izravno prenijeti svu radost sadržajnog i dostojanstvenog obilježavanja radničkog praznika, prilikom kojeg pripadnici više od dvadeset naroda dijele bar neke od svojih raskošnih tradicija i običaja.