Moj dedo me je, a jedva ga i pamtim, zvao mojim imenom (to pamtim), i kad me držao na krilu zborio bi: "Ovo je moje dijete, ada ja ne dam njega, bre! Ada bre!" Nikada me on, a niti iko drugi nije zovnuo niti nazvao imenom umrlog brata Osmana, ne, uloga plautovskog Menajhma nije me nikad ni zapala ni dotakla, ostao sam Sosikle