Dok budete čitali ovaj tekst, bivši dekan Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić vjerojatno će na današnjoj elektronskoj sjednici Senata zagrebačkog Sveučilišta proći prvi korak u izboru u počasno zvanje professor emeritus.
Ta bi vijest sigurno više odjeknula u javnosti da je nije zasjenila druga koja kaže da je rektor Damir Boras, na istu sjednicu gdje će se odlučivati o Previšiću, na dnevni red uvrstio i točku o uskraćivanju suglasnosti za imenovanje Nevena Jovanovića za dekana Filozofskog fakulteta.
Kao što znamo, Jovanović je postao kandidat odlukom velike većine članova Vijeća FF-a, ali – kao i gotovo sve što dolazi s Filozofskog – to nije bilo po Borasovoj volji pa će učiniti sve što je u njegovoj moći da tamo ponovo postavi nekog svog čovjeka, a to Jovanović sasvim sigurno nije. Naime, taj je profesor filologije u svom programu javno istaknuo ponos činjenicom da je bio dio studentskih prosvjeda i 2009. kad su se usprotivili ubrzanoj komercijalizaciji visokog obrazovanja i 2016. kad su ustali protiv pripajanja s Katoličko-bogoslovnim fakultetom.
Previšić je za to vrijeme bio na dijametralno suprotnoj strani. Upravo su se protiv njega, kao dekana FF-a, pobunili studenti kroz plenume zbog namjere da se sklope ugovori s KBF-om, što je na kraju dovelo i do njegove smjene i odlaska u mirovinu, nakon čega je na Filozofski oktroirana Uprava, što bi se, izgleda, moglo opet dogoditi.
Nije Previšić prvi professor emeritus kojeg Boras gura. Ovu počasnu titulu, koju sveučilišta dodjeljuju umirovljenim redovnim profesorima u trajnom zvanju, čiji je rad bio od velikog značaja za znanost i obrazovanje, od 1996. do 2019. godine dobilo je njih 210, od kojih je njih 79 bilo za vrijeme Borasovog mandata, koji je započeo 1. listopada 2014. godine.
Sveučilište u Zagrebu godišnje, u pravilu, imenuje 15 profesora u to zvanje, ali se broj s dolaskom Borasa povećao. Prije su za dobivanje tih titula ključnu ulogu imali matični fakulteti koji bi Senatu predlagali profesore koji zaslužuju to zvanje. Za vrijeme Borasovog mandata došlo je do promjena Pravilnika pa sada fakulteti dva puta godišnje predlažu kandidate, a rektor može, na svoj prijedlog, od 2015. godine dodijeliti dvije titule van kvota, dok je prošle godine pokretanje postupka za imenovanjem omogućeno i ako profesori nisu u mirovini. Očito će to pravo opet sada iskoristiti s Previšićem.
Zvanje professor emeritus nije važno samo zbog počasti, nego i zbog naknade od 1,8 tisuća kunu, kao i savjetodavne uloge na Sveučilištu i fakultetu na kojem je radio, a možda najvažnije je dopuštenje da s tim zvanjem i dalje može izvoditi nastavu na sveučilišnim poslijediplomskim studijima, biti član povjerenstava za izbor u znanstveno-nastavna te umjetničko-nastavna zvanja, te sudjelovati u stjecanju doktorata.
Bivši rektor Aleksa Bjeliš kaže da Novosti da je nakon dolaska Borasa na tu funkciju revidiran Pravilnik koji je imao vrlo jasno postavljene kriterije i postupke predlaganja.
– Za razdoblje od pet godina planirale su se kvote koliko koji fakultet može imati svojih prijedloga. Godišnje bismo imali 16 do 17 kandidata. Sadašnji rektor je to promijenio što sam ja žestoko kritizirao smatrajući da se te promjene u samoj srži pogrešne prema akademskom načinu odlučivanja. Uvedeno je da rektor sam ima pravo godišnje predložiti dvoje kandidata. Treba naglasiti da je za izbor iznimno važna stručna procjena, a rektor je nekompetentan za barem 95 posto struka, jer ne može znati tko je na kojem području zaslužio takvo zvanje. Čak bi se morao suzdržati i od vlastite struke. Činjenica da uz 15 ljudi za ovo zvanje, još dvoje predloži rektor za mene je izvor najgorih mogućih pogodovanja – kaže Bjeliš.
Ističe da je ranije bilo problema s naknadama koje su riješene preko sveučilišnog Fonda, tako da budu jednake za sve, što prije nije bio slučaj, kao i da akademici ne primaju naknade s obzirom da je imaju na HAZU niti ulaze u kvote.
