Ženska mreža Hrvatske podnijela je kaznene prijave protiv kaznenih djela prijetnje, izazivanja nereda, poticanja na nasilje i mržnju i tjelesne ozljede. Osim toga, zatražila je da unutarnja kontrola MUP-a ispita profesionalnost ponašanja policije tijekom i nakon protesta u kojemu je od desetero sudionika četvero ozlijeđeno – kaže za ‘Novosti’ Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske.
Napadnuti su naime sudionici antiratnog prosvjeda koji je bio zakazan na zagrebačkom glavnom trgu na dan uoči proslave Oluje, a koji je ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić najprije dozvolio, da bi se ubrzo predomislio i prosvjed zabranio zbog, kako je naveo, ‘omalovažavanja Oluje’ i zbog toga jer bi, kako je dodao, ‘isti mogao izazvati uznemirenost kod građana, naročito kod branitelja, a mogao bi i poremetiti kretanje većeg broja ljudi’. Nezadovoljni pokretači protesta, a riječ je o aktivistima iz organizacija Centar za žene žrtve rata – Rosa, Slobodarski aktivisti, Centar za građansku hrabrost, Ženska mreža Hrvatske i Srpski demokratski forum iz Zagreba te Žene u crnom iz Beograda, odlučili su mirnom akcijom ukazati na ministrovo nesnalaženje oko prava na slobodu okupljanja, što je rezultiralo braniteljskim kontraprosvjedom, a rezultat svega je više napadnutih aktivista i jedva izbjegnut ozbiljniji incident.
- Svojom odlukom o zabrani namjeravanog antiratnog prosvjeda ministar Orepić je ne samo pokazao da neupitne civilizacijske stečevine – mir i antifašizam, smatra kontroverznima, nego je i pokazao da nije dorastao poslu na čelu policije. Tvrdnja o omalovažavanju Oluje je proizvoljna besmislica i ne predstavlja zakonsku osnovu za zabranu javnog okupljanja. Tehnički ministar Orepić je očigledno u predizbornoj kampanji za svoju političku opciju i za to je bio spreman žrtvovati ne samo zakonitost nego i sigurnost građana i građanki - ocjenjuje Genov.
Da s ministrovim shvaćanjem temeljnih civilizacijskih vrijednosti nešto ne štima vrlo se brzo vidjelo i kad je ustvrdio da ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ mora biti dodatno pojašnjen od stručne i povjesničarske javnosti, a on sam, slično kao i drugi mu kolege iz Mosta, taj pozdrav ostavlja u tzv. sivoj zoni, ne određujući se jasno je li tu riječ o fašističkom pozdravu ili tek o nestašluku pojedinaca koji ne treba posebno sankcionirati.
- Ako ministar policije ne razumije zakone koje ta policija treba provoditi, onda je nekompetentan. Nije na ministru da poziva povjesničare da mu dadu ili ne uporište za neko ponašanje, jer on ne treba obrazlagati zakon nego ga provoditi. Isticanje fašističkih obilježja, pa tako i fašistički pozdrav, ne samo da je zabranjeno, nego je u današnje vrijeme nepristojno i neprilično. Dok diljem svijeta uz veliku pompu slave svoju pobjedu nad fašizmom, glasna manjina u Hrvatskoj silno želi Hrvatsku proglasiti ratnom gubitnicom i sljednicom fašističke tvorevine koju nije priznala niti jedna država osim država sila Osovine. Tehnički ministar i predsjednica svoju sklonost ustaškim simpatizerima, od kojih očekuju političku podršku, ne bi smjeli nametati svim građanima Hrvatske - smatra Bojana Genov.
Događaje na Trgu bana Jelačića, napad na desetak proturatnih aktivista i neadekvatnu reakciju policije za ‘Novosti’ opisuje sudionik antiratnog prosvjeda, Dražen Heroić iz Slobodarskih aktivista.
- Bili smo izloženi pokušajima fizičkih napada, fizičkim napadima i osobnim uvredama, a da se policija nije potrudila da nas adekvatno zaštiti i da privede bilo koga od napadača. Umjesto da nas policijskim kombijem prebace do policijske postaje, interventni policajci su nas proveli kroz kordon bijesne rulje i dalje pješice do postaje u Bauerovoj. Treba napomenuti da su udarali mladi ljudi, kojima je napunjena glava kako je naš protest bio četnički dernek - kaže Heroić.
- Za hrvatsko društvo potpuno je porazna činjenica da je među napadačima i protuprosvjednicima bilo puno mladih ljudi koji su u vrijeme posljednjeg rata još nosili pelene ili bili u predškolskim grupama u vrtićima. Ostrašćenost i spremnost na agresiju i kršenje zakona države u koju se zaklinju nisu rezultat njihovog neposrednog iskustva, nego odgoja kojim cjelokupno hrvatsko društvo odbija da postane mirnodopsko i miroljubivo, tolerantno i sposobno za suživot različitih nacija, religija i ideja. Ne znamo tko je podigao na noge branitelje i njihove udruge i simpatizere, ali smo prilično sigurni da to nije najavljeni mirovni skup od dvadesetak sudionika - ističe Bojana Genov.
Mladi koji idealiziraju ustaštvo, policija koja tolerira veličanje poraženih ideologija, bijesna zagrebačka rulja koja napada desetak antiratnih prosvjednika i novinare, revanšistička retorika u Kninu, sve su to manifestacije društvenih napetosti koje očito nekome odgovaraju.
- Zadnji rat ostavio je iza sebe oko 30.000 poginulih i 500.000 izbjeglih i prognanih građanki i građana Republike Hrvatske. Nakon ratnih operacija počinjen je niz zločina, pljačka i palež, a političke se elite nikad nisu potrudile da se od tog zločina ograde, da ga imenuju kao zločin, da ga procesuiraju. Dvadeset je godina, i izrijekom i prešutno, građen stav da u obrambenom ratu ne može biti počinjen zločin i da ‘naši’ ne mogu biti zločinci. Političkim elitama, i srpskim i hrvatskim, međunacionalne tenzije i relativizacija zločina odgovaraju jer ih uvijek koriste u dnevnopolitičke svrhe, što stvara osnovu za bujanje nacionalizma koji je plodno tlo za nove sukobe i ratove - ocjenjuje Genov.
- Rehabilitacija poraženih snaga i vrijednosti iz Drugog svjetskog rata je spin elite kojoj je glavni cilj zagaditi pojam socijalne države koji se veže uz partizane, komuniste i bivšu Jugoslaviju, kako bi se u miru provela privatizacija i rasprodaja javnih dobara. Ujedno je to dio nemilosrdne borbe za vlast i stvaranja podjela kako bi se motiviralo potencijalno biračko tijelo da izađe na izbore. Otvorena je Pandorina kutija koju više nitko neće moći zatvoriti - ističe Dražen Heroić.
