Više od deset godina društvene mreže su pune viralnih ilustracija crnogorske umjetnice Andrijane Vešović, svima znane kao Zombijana. Najpoznatija ilustratorica balkanske svakodnevice po struci je dizajnerka vizualnih komunikacija, iako je dugo željela biti novinarka. Sudbina nije htjela čuti za rad u medijima, pa tako danas njene ilustracije ljudi nose na majicama, na šalicama za kavu, a čuli smo da ima i onih koji su na svom tijelu zauvijek ponijeli njene crteže u vidu tetovaža. "Ja sam jedna obična ilustratorka iz naroda koja bukvalno sjedi na toj kafi i ima jedan tipičan dan kao većina nas", rekla je 30-godišnja Andrijana jednom o sebi.
Kao dvije prave milenijalke (rođene na isti dan, iste godine), svaka iza svog mobitela, dopisivale smo jedno popodne specijalno za Nadu. Ona za društvene mreže crta jednu ilustraciju dnevno i to lako balansira s redovnim poslom jer, kako kaže, ilustracija nikad nije samo za Instagram, već prije svega za nju i njenih pet minuta.
Andrijana je stekla više od 200.000 pratitelja samo na Instagramu gdje uvijek istim tempom objavljuje crteže prepoznatljivog stila. Na svom iPadu svaki dan povlači potez olovkom kreirajući likove i predmete jedinstvene estetike, pa ih potom nadograđuje prodornom porukom. Društveno osviještena i s britkim smislom za humor, progovara o svemu što je oko nje: bilo da slavi toplije dane u kojima se veš ekspresno suši ili da problematizira nasilje nad ženama i mentalno zdravlje. Govori nam da je Instagram uvijek tretirala kao neki vizualni dnevnik svojih misli, stavova i situacija u kojima se našla.
Na prijemčiv način obrađuje društveno korisne teme i zato lako nalazi put da šireg broja ljudi. U onome što radi ima nečeg specifično bliskog, ženski solidarnog i sveslavenskog. Od pokušaja da putem svojih radova normalizira svaki oblik ženskog tijela, svaku uraslu dlaku i celulit, preko poigravanja s nametnutim standardima ljepote i kalupom tijela kojem neko daje za pravo da uskoči u kupaći kostim, pa sve do prilično pitkih ilustracija radnih prava i potplaćenosti. Jednom se pozabavila radom u kiosku i zluradim komentarima na račun radnica.
"Imaju li radnice u trafikama noge hahaha? Imaju. Stoje i do deset radnih sati na tim nogama, nerijetko uopšte nemaju ni stolicu, a i kad je imaju, redovno nije ni najmanje udobna."
Komentiramo kako je intelektualna i kao smrt ozbiljna društvena angažiranost, vjerojatno, manje-više stvar prošlosti. Andrijana dodaje da je agresivan pristup u bilo kojoj oblasti kontraproduktivan.
- Ukoliko vjerujem da se voda treba piti iz čaše, a ne iz flaše, i krenem da se svađam sa ljudima oko toga, mogu samo da izazovem inat kod sagovornika. Ako to ponudim kao primjer u svojoj praksi, ljudi će sami biti zainteresovani da makar probaju. Tako je moj brat odbijao da proba falafel dok nisam prestala da ga ubjeđujem. Mislim da je pravi aktivizam kad počneš od sebe, daješ primjer i ne trudiš se nikog da prevaspitavaš jer je to na kraju dana i nemoguće. Trebalo mi je vremena to da naučim - kaže Andrijana.
Najupečatljiviji su njeni radovi u kojima se obračunava s patrijarhatom i tradicionalnim vrijednostima. Jednom je nacrtala djevojčicu u zagrljaju oca i napisala: "Tatina princeza, ali bez zamka, zamak je samo za brata jer je brat muško." Ova ilustracija je nastala u okviru jedne kampanje u suradnji sa Sigurnom ženskom kućom iz Podgorice.
- Crtam tako da bi ih sama sebi približila kao realne, a usput se desi more ljudi koji se pronađu i još jednom mi dokažu da nisam sama u tome - objašnjava Andrijana.
Ponekad nas počasti i duhovitim animacijama. Kaže da je još uvijek nova u tome. Izdvojit ćemo onu jednu na kojoj vešmašina u završnici pranja bijesno poskakuje uz zvučnu podlogu pjesme "Crno i zlatno" Seke Aleksić. Priznajemo da to ne mora biti smiješno samo onima koji ne znaju zaraznu melodiju ove folk uspješnice. Andrijana govori da je mnogo zabavljaju tekstovi pjesama pa se zato i dese te animacije, ali privatno ne sluša tu vrstu muzike.
Prije četiri godine javno je progovorila o svojoj bolesti, teškom kožnom oboljenju u predjelu lica. Na svom Youtube kanalu Andrijana je rekla da je zbog svog zdravstvenog stanja dugo imala problem sa samopouzdanjem, a u konačnici i s depresijom, što je došlo kao posljedica teške terapije. Pričala je da godinama nije mogla normalno izaći iz kuće jer su joj ljudi upućivali zgrožene poglede i surove komentare.
Priča je to i o lošem zdravstvenom sustavu, olakom prepisivanju pogrešnih terapija i skupih preparata, prepuštenosti nedostižnim privatnim doktorima i lutanju ka alternativnom, često i opasnom načinu liječenja. Tokom godina mučne borbe unosila je u sebe i na svoje lice bezbroj pogrešnih lijekova koji su samo pogoršavali njeno stanje. Na kraju je lijek pronašla sama, tako što je do tančina preko interneta istraživala terapiju.
"Niko mi nije vjerovao da imam problem, niko nije imao saosjećanje. Čak i kada bih došla na posao iskasapljenog lica, ljudi bi samo složili gadljivu facu. Mom poslodavcu to nije bio dovoljno valjan razlog za bolovanje", govorila je Andrijana 2018.
Iako živi od ilustracije, a ne striktno od društvenih mreža, sam broj pratitelja čini je utjecajnom osobom. Marketinški skauti posjećene profile vide kao odličan reklamni prostor, no Andrijana promišlja što će promovirati te uvijek radi s manjim brojem brendova.
U bujici sponzoriranih objava na koje nailazimo krstareći internetom, čekaju nas svakojake poruke i uvjeravanja da je baš ta krema za lice rješenje svih naših problema. Pitanje je koliko je takav poslovni plan etičan. Andrijana pak govori da svi na svoj način biraju suradnike. Kaže da se ranije branila od etikete influenserke, ali da je to prihvatila jer po definiciji to i jest.
- Ne brine me što uz tu riječ ide negativna konotacija (iskreno, bez naročitog razloga) jer znam ko sam i znam šta radim. Imam plaćene postove, ali ne promovišem ništa što već nisam probala ili već ne koristim. Meni je lično to jedino fer - pojašnjava Andrijana svoju poziciju.
U zadnje vrijeme je podosta njenih objava vezano za poduzetništvo i njen odnos prema birokraciji. Pitali smo se tko joj vodi knjige i kako pliva u tim vodama.
- I do sada sam bila u legalnim vodama, sa većinom dokumentacije sam bila upoznata. Što volim da kažem – plačem kad sam u zoni komfora, plačem kad izlazim iz nje, ali bitno je da rastem. Bio je logičan potez za mene. Nije lako i nije da nije stresno, ali je jednako uzbudljivo - sumira svoje poduzetničko iskustvo.
Za kraj smo htjeli da nam izdvoji najdraži crtež jer smo se mi u toku razgovora itekako izjasnili. Naravno, omiljeni crtež Andrijane Vešović je onaj koji još uvijek nije nacrtala.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
