Više od dvjesto znanstvenika i stručnjaka pozvalo je Vladu i Sabor Republike Hrvatske da rade u najboljem interesu djece koja su bez odgovarajuće roditeljske skrbi i omoguće im ostvarivanje pretpostavki za uživanje u sigurnosti i brizi udomitelja, i to neovisno o spolu ili seksualnoj orijentaciji udomitelja.
U priopćenju koje potpisuje niz uglednih psihologa, psihoterapeuta, sociologa i filozofa poput Mirjane Krizmanić, Jasminke Pešut, Matee Popov, Pavela Gregorića, Lane Bobić, Paula Stubbsa i Aleksandra Štulhofera, ističu se da ‘unatoč čestim predrasudama, rezultati dugogodišnjih i sveobuhvatnih istraživanja do sada nisu uspjeli dokazati da su LGBT osobe (biološki roditelji, udomitelji ili posvojitelji) manje sposobne od osoba heteroseksualne orijentacije biti roditelji, kao niti da je psihosocijalni razvoj njihove djece na neki način ugrožen u odnosu na djecu heteroseksualnih roditelja‘.
‘Dapače, podaci znanstvenih istraživanja konzistentno pokazuju da kvaliteta i učinkovitost roditeljstva nije povezana sa seksualnom orijentacijom roditelja. Odnosno, djeca koja žive s dva roditelja istog spola ne razlikuju se od djece koja žive s dva roditelja različitog spola u širokom spektru ishoda važnih za dobrobit djece, kao što su školski uspjeh, kognitivni razvoj, socijalne vještine i mentalno zdravlje. LGBT osobe mogu, jednako kao i osobe heteroseksualne orijentacije, pružiti primjerenu podršku, toplinu i zdravo okruženje svojoj djeci‘, stoji u saopćenju.
Prema njihovim tvrdnjama, znanstvena literatura ističe kvalitetu obiteljskih odnosa i prisutnost dovoljne količine socijalnih, psiholoških i ekonomskih resursa i podrške roditeljima kao najznačajnije čimbenike dobrobiti djece i kvalitete odnosa djece s roditeljima, daleko važnije od spola i seksualne orijentacije roditelja.
Sukladno tome, stručne organizacije u svijetu (npr. Američka psihološka asocijacija, Američka psihijatrijska asocijacija, Američka akademija za pedijatriju) donijele su službene dokumente u kojima zaključuju da je u najboljem interesu djece omogućiti uživanje u sigurnosti i trajnoj brizi dvoje roditelja neovisno o spolu ili seksualnoj orijentaciji tih roditelja.
‘Ovdje bismo željeli skrenuti pažnju na neispravno korištenje ili čak miješanje pojmova posvojenje i udomiteljstvo u tekućim javnim raspravama. Udomiteljstvo je oblik socijalne usluge smještaja ili boravka djeteta koju pruža udomitelj sa svojom obitelji ili udomitelj koji živi sam. Posvojenje je oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta.
U najboljem je interesu djece i roditelja, kao i društva u cijelosti, priznati i prihvatiti raznovrsnost postojećih obiteljskih zajednica i odnosa u Hrvatskoj. S obzirom da znanstveni podaci pružaju konzistentne, međusobno sukladne empirijske podatke o tome da nema značajnih razlika u ishodima djece koja odrastaju u obiteljima s homoseksualnim ili heteroseksualnim roditeljima, želimo vjerovati da će se hrvatske institucije u donošenju propisa i reguliranju procedura voditi upravo znanstvenim spoznajama, a ne predrasudama i stereotipima, te da djeci, kojoj je to potrebno, neće uskraćivati prilike za privremeno udomljenje od strane pojedinaca ili parova, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju‘, zaključuju stručnjakinje i stručnjaci.
