Eto, i to smo dočekali! Da stranka koja se zalaže za izlazak iz Europske unije, koja poziva na tiskanje novca, koja ima dvojbi oko cijepljenja djece, koja se iskreno divi načinu na koji Vladimir Putin vodi Rusiju, stranka čiji osnivač širi lažne vijesti o migrantima, druži se s četničkim ekstremistima iz Srbije i predlaže oboljelima od depresije da prestanu uzimati lijekove – da takva stranka postane najveća opozicijska partija u Hrvatskoj.

Mislim da je ovo njihov maksimum, kao i s Mostom, i da će dalje slijediti stagnacija i pad. Posebno u situaciji bilo kakve konsolidacije liberalne ljevice i samo ljevice – kaže predsjednik Nove ljevice Dragan Markovina

Radi se, već pogađate, o Živom zidu koji je po posljednjoj anketi Crobarometra izbio na drugo mjesto, pretekavši SDP. Živi zid, kažu podaci, ima podršku 14,9 posto birača (1,4 posto više nego u studenome), dok je SDP s 14,8 posto pao na treće mjesto. Objava istraživanja dovela je do novog izljeva samozadovoljstva vodstva Živog zida, ali i zabrinutosti onog dijela javnosti koji ne gleda blagonaklono na u najmanju ruku specifično i antisistemsko vođenje politike društva okupljenog oko Ivana Pernara i Ivana Vilibora Sinčića. Treba reći da ovo nije prvi put da je SDP pao ispod ‘treće opcije’, ali je prošli put – radilo se o kraju 2014. godine – ispred bio danas jedva vidljivi ORaH, kao i da druga relevantna anketa, CRO Demoskop, još uvijek drži SDP na uvjerljivom drugom mjestu sa 17,4 posto, dok je Živi zid na 12,4 posto.

Bez sumnje, Živi zid raste i to raste upravo na padu SDP-a, što je primijetio i sam Pernar u svom obraćanju građanima na Facebooku, zahvaljujući se SDP-ovcima koji su im to omogućili. Pernar, naime, izbjegava mainstream medije, jer da su plaćenici i poslušnici, a nije mu strano ni otići iz emisija u koje je pozvan, kao što je to prije par godina učinio u ‘Nedjeljom u 2’ HRT-a ili na Z1 televiziji. Živi zid dakle povećava podršku, ali je pitanje što će napraviti s njom, jer uporno inzistira na odbijanju suradnje s drugim strankama. Glavni tajnik Tihomir Lukanić, gostujući na N1 televiziji nakon objave rezultata istraživanja, kazao je da u Saboru postoji tek nekolicina zastupnika, jedva da ih se može pobrojati na prste jedne ruke, s kojima bi živozidaši mogli surađivati. Svi ostali su sadašnji ili bivši akteri ‘promašene politike’, pa stoga na njih ne računaju, poručuju ovi bivši aktivisti koji svoju stranku nazivaju ‘humanističkom’ i ‘postideološkom’, svrstavajući je ni lijevo ni desno, nego bi se – ovo je kazao Sinčić – mogla usporediti s talijanskim populističkim pokretom Pet zvjezdica, a koji je nakon prošlih izbora, zajedno s postfašističkom Ligom, formirao vladu u toj državi.

- Neću reći ništa novo ako kažem da se Živi zid uspješno marketinški prodao na temi deložacija i uz veliku dozu sreće da je Sinčić praktički bio jedini kandidat antiestablišmenta na posljednjim predsjedničkim izborima - kaže predsjednik Nove ljevice Dragan Markovina.

Prema njegovim riječima, u tome im je pomogla površnost medija, koji su tek u kasnijoj fazi počeli ozbiljno analizirati učinke njihovih prosvjednih akcija, pa i njihove temeljne političke poruke.

- Kasnije je sve išlo lako, upravo po obrascima sve prisutnijeg desnog populizma. Naime, koji god skandal, raspad, nelogičnost, glasanje za proračune na lokalnoj razini ili čak besramnost po pitanju odnosa prema izbjeglicama oni emitirali javno, popularnost im je samo rasla. Po svemu tome najsličniji su talijanskoj stranci Pet zvjezdica, s bitnom razlikom što oni sasvim sigurno neće doći u poziciju da formiraju vlast jer u Hrvatskoj, za razliku od Italije, politička mainstream scena nije doživjela potpuni raspad, jer je HDZ ostao ne samo netaknut nego čak i snažniji. To je za njih čak i dobro, jer bi ih sudjelovanje u vlasti pokopalo i uništilo im auru pravednika koja još uvijek igra za značajan postotak deklasiranih gubitnika tranzicije - kaže Markovina.

Problem je što populisti nalik Živom zidu ne nude niti imaju rješenja za probleme, što se već pokazalo očitim u više država, pa i u Hrvatskoj – drži saborski zastupnik Bojan Glavašević

Ističe da je tragedija čitavog društva i političke scene u tome što svi ljudi koji bi glasali za njih iskreno vjeruju da se vrlo ozbiljni problemi mogu riješiti preko noći, uz par efektnih poteza.

- Tu vidim ključni problem, jer pored toga što se radi o klasičnim desnim populistima, imamo skupinu ljudi koja javno omalovažava bilo kakve kriterije i ičije znanje, jer oni znaju bolje. Ali ne treba zaboraviti da nas je do toga doveo HDZ, koji je voluntarizam doveo do savršenstva, dok je s druge strane SDP prekinuo stvarnu vezu sa svojom bazom i svakodnevnim političkim radom uopće. Unatoč svemu navedenom, mislim da je ovo njihov maksimum, kao i s Mostom, i da će dalje slijediti stagnacija i pad. Posebno u situaciji bilo kakve konsolidacije liberalne ljevice i samo ljevice - zaključuje Markovina.

Živi zid se zapravo nalazi u politički paradoksalnoj situaciji: s jedne strane svoj tvrdi opozicijski stav naplaćuje rastom biračke podrške, ali ne može s njim ništa napraviti jer sam nikada neće skupiti toliko glasova da ima većinu u Saboru, a svaki oblik koalicije ili suradnje s drugima koštao bi ih puno i automatski im oduzeo glasove. Stiješnjeni između ta dva pola, sve što im preostaje je da i dalje inzistiraju na tvrdoj nepokolebljivosti koja, ako nikome drugome, barem trojici saborskih zastupnika, uz još dvoje zaposlenih u stranci, osigurava više nego solidan život.

Na terenu je situacija, međutim, bitno drukčija. Stižu – što potvrđene što nepotvrđene – informacije o priličnom broju odlazaka nezadovoljnika iz stranke, koji nakon više godina rada gube volju za piljenje grane na kojoj sjede. Zadnji primjer bio je u Rijeci, gdje je sredinom prošlog mjeseca proračun Primorsko-goranske županije izglasan zahvaljujući glasu vijećnice Živog zida Jadranke Horvat. Ona se odlučila glasati ‘za’ nakon što je prihvaćen njen amandman da se s inicijalnih 100.000 kuna iz proračuna podupre projekt izgradnje azila za životinje. Jadranka Horvat kaže da je velika ljubiteljica životinja i da je to jedan od osnovnih razloga zbog kojih se politički aktivirala, što nije blagonaklono dočekano u stranačkoj središnjici, iz koje su najavili ‘određene poteze’ prema neposlušnici. Jadranka Horvat još je kazala da joj je besmisleno raditi kako to nalaže centrala Živog zida. ‘Besmisleno mi je političko djelovanje ako baš nikad nijedan moj prijedlog ne prođe. Zato se neću čuditi ako me Živi zid nakon ovog isključi, ali mislim da politika ipak ima smisla samo ako radi na korist građana, a u ovom slučaju nas ljubitelja životinja’, kazala je u izjavi za Novi list.

Iz Živog zida prije dvije godine nastala je i sve aktivnija stranka Slobodna Hrvatska koja je, tako su tvrdili, navodno privukla dvije trećine aktivnih članova Živog zida. Iako prema van djeluju pomalo anarhično, u Živom zidu nisu baš spremni na višak demokracije u vlastitim redovima, pa su tadašnjeg supredsjednika Damira Trnačića izbacili, a on je osnovao Slobodnu Hrvatsku. Nedugo potom slično je bilo i u Splitu, gdje je raspušten i gradski i županijski ogranak, a članovima je zabranjeno sudjelovanje na sastanku, zbog čega su u saopćenju Sinčića nazvali diktatorom. ‘Čovjek koji u očima javnosti izigrava pravednika, u biti je diktator unutar vlastite organizacije’, stajalo je u priopćenju koje su potpisali članovi Živog zida iz Splita.

Razlozi za to su jasni. Manjak ideologije dovodi i do manjka povezanosti između članova, posebno u ovakvim polupokretima-polustrankama koje osim lijepih želja malo što imaju za ponuditi biračima. Primjerice, na lanjskom prvom stranačkom kongresu predstavili su program u nekoliko sektora, među kojima je bilo i zdravstvo. Predložili su da se poveća broj zdravstvenih radnika, zaustavi odljev liječnika, nabave novi dijagnostički uređaji i ukine dopunsko zdravstveno osiguranje. Teško da postoji itko u ovoj državi tko ne bi podržao ove zahtjeve, ali valjalo bi očekivati da će se nakon njihovog iznošenja predložiti i plan kako ih ispuniti. Toga, međutim, nije bilo, baš kao ni prijedloga kako i kime zamijeniti javne bilježnike kojima bi smanjili ovlasti, niti objašnjenja kako bi izveli prebacivanje svih kredita u kunske, s obzirom na to da je većina štednje u eurima. Nije objašnjeno ni što bi Hrvatska dobila da iziđe iz EU-a i NATO-a, a pojača suradnju s Kinom, Indijom i Rusijom. Slično je s oprostom poreznih dugovanja, podizanjem obvezne bankovne rezerve na 50 posto, jačom inflacijom, protjerivanjem predstavnika MMF-a i Svjetske banke iz Hrvatske, kao i jačanjem uloge HNB-a te podjelom neprodanih stanova u vlasništvu banaka građanima.

‘Živi zid glasačima nudi upravo takvu vrstu fikcije. Poziva ih na potporu konstruirajući u svom programu ideološki nepodijeljeni i moralno čisti narod u borbi protiv pokvarenih političkih elita i novčano nezasitnih bankara. Dakako, u stvarnosti narod kao nacionalno ili klasno homogena kategorija ne postoji, već se sastoji od različitih slojeva (radnika, seljaka, činovnika, obrtnika, sitnih poduzetnika, kapitalista) koji nisu samo materijalno suprotstavljeni između sebe nego i unutar sebe. Nastojanja da se narod nacionalno homogenizira, transideološki ujedini i odstrani bankare kao strano tijelo koje dužničkim ropstvom rastače njegovu supstancu, pa bilo to samo na razini marketinga, otkriva ili nerazumijevanje funkcioniranja sustava ili uvjerenje da taj desni narativ o jedinstvu nacije godi biračima. U slučaju Živog zida vjerojatno je oboje na djelu’, napisao je komentirajući programske odrednice Živog zida u hrvatskom izdanju ‘Le Monde diplomatiquea’ ekonomski analitičar Domagoj Mihaljević.

Bivši SDP-ovac, a danas nezavisni saborski zastupnik Bojan Glavašević kaže da pojavu Živog zida treba gledati kroz europske trendove jačanja populističkih pokreta.

- Sasvim je jasno da se u svom političkom djelovanju obraćaju istom biračkom tijelu kojem su se obraćale progresivne stranke, posebno one socijaldemokratske opcije. Problem je, međutim, što populisti nalik Živom zidu ne nude niti imaju rješenja za probleme, što se već pokazalo očitim u više država, pa i u Hrvatskoj. Ono što rade dobro je da ispravno detektiraju probleme, što građani primjećuju. Ne bih trošio vrijeme na SDP. O njemu su mnogi drugi rekli više nego dovoljno. SDP je pročitana knjiga - kazao nam je Glavašević i najavio da će se do kraja mandata u Saboru fokusirati na formiranje platforme koja će na idućim izborima ponuditi i konkretna rješenja, a ne populizam.

- Neću osnivati stranku niti ću se pridruživati drugima. S Dalijom Orešković već dugo razgovaram i nju smatram jezgrom progresivnog saveza koji tek treba nastati - dodaje.

Na pitanje može li Živi zid postati stranka broj jedan u Hrvatskoj, Glavašević kaže da ništa ne treba otpisivati kao nemoguće.

- Pogledajte primjer Italije kao dokaz što se sve može dogoditi. Najgore je da populističke stranke, poput Pet zvjezdica, ne idu u saveze s progresivnim snagama, nego u pravilu s ultrakonzervativnim, kao što su to neofašisti iz Lege. Osim toga, Živi zid je svoju vrijednosnu orijentaciju dosta dugo skrivao, ali je u svim bitnim svjetonazorskim pitanjima u Saboru uvijek bio na istoj strani kao ultrakonzervativci, kao što je to bilo s glasanjem o Istanbulskoj konvenciji. Njihovi stavovi su drugačije argumentirani, ali su paralelni s ultrakonzervativnima, na primjer kod obaveznog cijepljenja - zaključuje Glavašević.

I zaista, prilikom glasanja o Istabulskoj konvenciji zastupnici Živog zida nisu se izjasnili, jer da se protive podjelama u hrvatskom društvu koje nameću SDP i HDZ. ‘Istanbulska konvencija nije samo tehničko pitanje, tu su i svjetonazor, vrijednosni stavovi. Uzavrele su strasti da su se ljudi počeli međusobno vrijeđati, pa čak se pokazuje i mržnja. To nije dobro za hrvatsko društvo’, objasnio je tada zastupnik Živog zida Branimir Bunjac. Da je Glavašević u pravu pokazuje i primjer protesta branitelja, tzv. šatoraša u Savskoj ulici u Zagrebu, gdje je odmah prvih dana podršku došao dati tadašnji predsjednički kandidat Ivan Vilibor Sinčić kojem je organizator prosvjeda Josip Klemm doslovno diktirao što da govori pred kamerama, što nije baš dio ‘ni lijeve ni desne’ pozicije Živog zida.

Nove lidere oporbe, kako si sami tepaju, uskoro čeka novo iskušenje: izbori za Europski parlament na koje će izići premda se zalažu da ih uskoro, barem u Hrvatskoj, ne bude. Živi zid je uistinu političko čedo HDZ-a i SDP-a. Kakvi su roditelji, takvo se pokazalo i dijete.