Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara i istaknuti HDZ-ovac, ne kani odustati od djetinjastog, iako ne i benignog, provociranja premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića: nisu te provokacije toliko opasne za Plenkovića koliko za Srbe u Vukovaru i istočnoj Slavoniji, odnosno za ionako krhke i zapaljive hrvatsko-srpske odnose. Penavina taktika, koju vukovarskom gradonačelniku diktiraju ljudi poput Velimira Bujanca i Tomislava Josića, sastoji se u tome da svako malo izaziva konflikte i incidente u čijoj je suštini antisrpstvo i optužba za izdaju na račun Plenkovića zbog koalicije sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom, pa potom ide na razgovore s Plenkovićem poslije kojih djeluje krotko i pomirljivo, e da bi po povratku u Vukovar nastavio ondje gdje je stao, pa opet razgovori s Plenkovićem i ustreptalost pred kamerama i zaklinjanje na odanost HDZ-u… Jasno je i zašto Penava neće odustati od testiranja političkih živaca i unutarstranačke snage aktualnog šefa HDZ-a: em zbog toga što je pristao biti eksponent parapolitičke grupacije zainteresirane za ostvarivanje svojih konkretnih materijalnih interesa putem radikalnog šovinizma, em zbog toga što u dosadašnjem upravljanju Vukovarom nije uspio taj grad učiniti boljim mjestom za život, pa mu je jedina karta na koju može zaigrati konstruiranje teze da u Vukovaru traje latentna ili manje latentna velikosrpska pobuna, a da je on, Penava, prvi na braniku ugroženog hrvatstva u herojskom gradu, hrvatstva ugroženog samom činjenicom da u Vukovaru žive Srbi, i to u nezanemarivom broju. Tako njegova izlišna politička pojava, bar iz njegove perspektive, poprima obrise kakvog-takvog smisla i nacionalne važnosti.
Penava na sastancima stalno ponavlja dvije-tri iste rečenice i misli svoje, jer uopće ne želi razumjeti državnu politiku i aktualnu orijentaciju hdz-a – kaže naš sugovornik blizak vrhu te stranke
Ivana Penavu ne zanima da bude gradonačelnik onakvog Vukovara kakav je sad, ne zanima ga da bude ono za što se natjecao na izborima, ne zanima ga da pokuša pripomoći gradnji ugodnijeg, prosperitetnijeg i egzistencijalno sigurnijeg života za sve stanovnike grada, i općenito nije zainteresiran ni za kakvu konstruktivnost, jer on u barem polovici stanovnika grada kojem je na čelu ne želi vidjeti ništa drugo nego nepoželjne Srbe, a to od njega čini sasvim nefunkcionalnog gradonačelnika. Uz nelogične financijske poteze, sasvim je fokusiran na proizvodnju međuetničke napetosti i na zastrašivanje građana srpske nacionalnosti, i pritom ne preže ni od čega: ni od izmišljanja, ni od fabriciranja, ni od zloupotrebe djece u svrhe političkog manipuliranja, ni od pokretanja hajki i suptilnih poziva na linč, ni od pritiska na policiju i pravosuđe, ni od etničke generalizacije u pogledu zločina nad hrvatskim civilima i zarobljenicima u Vukovaru potkraj 1991., ni od sijanja straha, ni od širenja obmane da Hrvati u Vukovaru stenju pod teretom činjenice da pored njih slobodno žive ubojice i silovatelji, i da njega, gradonačelnika, svakodnevno presreću ljudi koji zahtijevaju i očekuju samo jedno – procesuiranje zločina nad Hrvatima. On svojim biračima mora ponuditi nešto da se ne osjećaju iznevjerenima, pa im nudi ono za što nije potreban ni trud ni pamet, nudi im niske strasti kao nadomjestak za viši standard, nudi Srbe i njihove nekažnjene zločine kao opravdanje za čemer i besperspektivnost vukovarske, i hrvatske i srpske, svakodnevice.
S obzirom na to da Penava neće odustati da svoje opasne i neodgovorne rabote, pitanje je kako će se postaviti Plenković. Hoće li i dalje tolerirati protusrpske ispade i urotničke akcije čovjeka kojem je formalno članstvo u HDZ-u samo element koji daje dodatnu težinu njegovim udarima i pritiscima? Hoće li i dalje javno izražavati razumijevanje za Penavu, jer dotični, kako ga vole opravdavati vodeći HDZ-ovci, politiku promatra iz perspektive Vukovara, grada u kojem je mnogo ratnih stradalnika i puno bijesa zbog izostanka pravde, pri čemu HDZ-ovci, i Penava i svi ostali njegovi partijski drugovi stradalnicima smatraju isključivo Hrvate, dok se ignoriraju Srbi ubijeni u Vukovaru u ljeto 1991., prije početka srpske opsade grada?
- Jasno je da se Penava poigrava s Plenkovićem. Na sastancima se pravi nevještim i neupućenim, stalno ponavlja dvije-tri iste rečenice i misli svoje, jer uopće ne želi razumjeti državnu politiku i aktualnu političku orijentaciju HDZ-a. Ponaša se kao da je Vukovar neka eksteritorijalna zona u kojoj je njemu dopušteno da radi što god hoće - kaže naš sugovornik blizak vrhu HDZ-a.
- Penava i krug oko njega i dalje se čvrsto drže doktrine koju je u HDZ-u bio promovirao Tomislav Karamarko, a to je obustava svake suradnje sa SDSS-om i tretiranje političkih Srba kao neprijateljske strane, kao ljudi kojima treba što više administrativno i medijski zagorčati život. Za Penavu je mirna reintegracija Podunavlja bila katastrofalna Tuđmanova pogreška, ali ne usuđuje se to otvoreno kazati. Plenković shvaća o čemu se radi i shvaća da tu nema kompromisa i povratka, ali važe i oklijeva jer Vukovar je ipak – Vukovar - kaže on.
Izbacivanjem Penave Plenković bi od Vukovara službeno napravio ono što je taj grad bio za mandata vlade Zorana Milanovića: utvrda apriorne nacionalističke i antisrpske bune protiv vlasti
Da, Vukovar nije Gospić ili Ličko-senjska županija, gdje je Plenković bez ozbiljnijeg otpora efikasno eliminirao iz HDZ-a dugogodišnjeg gazdu Darka Milinovića, niti je Vukovar Požega, gdje je bez ikakve bune prošlo micanje župana Alojza Tomaševića iz HDZ-ovih redova. Vukovar je za Plenkovića višestruko opasniji, ili barem on živi u uvjerenju da je tako. Izbacivanjem Penave iz HDZ-a Plenković bi od Vukovara na neko vrijeme i službeno napravio ono što je taj grad, u političkom smislu, bio za mandata vlade Zorana Milanovića: utvrda apriorne nacionalističke i antisrpske bune protiv vlasti. A buna bi kulminaciju mogla doživjeti u studenome, uoči predsjedničkih izbora, kad se obilježava godišnjica tragedije Vukovara. Šef HDZ-a svjestan je toga da se nije lako boriti protiv političke grupacije koja svoje toksično djelovanje kamuflira pravdoljubivošću i istinoljubivošću, sjećanjem na žrtve i herojstvom branitelja grada. No to nije jedini Plenkovićev problem kad je riječ o Vukovaru. Tu je, naime, i činjenica da bi u takvoj ‘suverenističkoj’ utvrdi živio i veliki broj Srba, to jest onih protiv kojih je uperena Penavina agresivna kampanja: iskustva kažu da je količina vanjskog pritiska na utvrdu upravo proporcionalna unutrašnjoj tenziji, naročito u situaciji jasne podjele na dvije suprotstavljene strane. Hrvatska će, u prvoj polovici 2020. godine, predsjedati Europskom unijom, pa će europski mediji biti prisutniji u Hrvatskoj, a Plenkoviću ponajmanje treba fokus na teme koje ga mogu diskvalificirati za respektabilniju europsku političku karijeru. Hrvatsko-srpska tema jedna je od takvih. Stoga je, unatoč delikatnosti odluke i Plenkovićevom poslovičnom odgađanju teških poteza, realno očekivati isključenje iz HDZ-a Penave i njegovih malobrojnih istomišljenika u istočnoslavonskom krilu stranke.
- Ako se Penava ne zaustavi u svom soliranju, a bilo bi čudo da se to dogodi, Plenković će ga morati izbaciti, što god to nosilo sa sobom - kaže naš sugovornik.
Morat će zato što Ivan Penava nije usamljeni jahač zaslijepljen pogrešnim političkim idejama, nego istureni operativac interesno-političke skupine koja intenzivno potkopava HDZ i njegovu politiku s protusrpskih, protumanjinskih i protumigrantskih pozicija, uz neizbježnu dozu klerikalizma i konzervativizma, a Vukovar im je idealno zborno mjesto i Vukovar može biti temelj za okupljanje svih, danas međusobno isposvađanih, ‘suverenističkih’ grupacija i istaknutijih ličnosti, od Milijana Brkića do Neovisnih za Hrvatsku, od Mosta do Hrasta, od Željke Markić do Ante Đapića, od Mate Mijića do Davora Ive Stiera, od biskupa Vlade Košića do Mate Radeljića, od Darka Milinovića do Velimira Bujanca. Samo okupljeni oni mogu nanijeti znatniju štetu HDZ-u i predsjedničkoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Politički pogledi ove ekipe uglavnom su identični i svode se na ono što smo ranije kazali – na protusrpske, protumanjinske i protumigrantske stavove, uz neizbježnu dozu klerikalizma i konzervativizma. Pored Penavinog vukovarskog mahnitanja, koje uključuje izlaganje djece opasnosti od linča, centralna točka aktualnih napada ove družine na Andreja Plenkovića i na HDZ jesu pregovori Srbije o pristupanju Europskoj uniji, odnosno ‘suverenistički’ zahtjev da Hrvatska već sad blokira te pregovore, premda je Srbija godinama daleko od završetka pregovora i otprilike dvostruko duže udaljena od članstva u EU-u.
Penava, naravno, neće biti iznenađen izbacivanjem iz stranke. On priziva takvu sudbinu, jer vjeruje da će to uvećati dimenzije njegove žrtve i da će mu podići šanse za politički uspjeh mimo HDZ-a. Pritom podcjenjuje konkretnu moć predsjednika Vlade i HDZ-a da upotrijebi sve stranačke i državne mehanizme u ostavljanju Penave i nekolicine njegovih najvjernijih suradnika na brisanom prostoru, gdje će, suočeni s opstrukcijama na svim razinama, lagano venuti. Nevolja je što se u tom procesu Penavu ne može spriječiti da nastavi s destrukcijom i prakticiranjem politike tjeranja nepoželjnih stanovnika iz Vukovara, jer on vjeruje da je to zadnje čega se smije odreći ako mu je stalo do političkog opstanka i ako mu je stalo do interesa onih koji ga savjetuju i usmjeravaju.
