Jučer je Hamburgu započelo suđenje Brunu Deyu, bivšem čuvaru koncentracijskog logora Stutthof, za koje se smatra da bi moglo biti posljednje izvođenje pred pravdu neke osobe optužene za holokaust.
Kako piše The Guardian, danas 93-godišnji Bruno Dey imao je 17 godina kad se pridružio diviziji SS-Totenkopfsturmbann (diviziji ‘Lubanja’), koja je vodila koncentracijski logor u Poljskoj. Optužen je da je bio sudionik u ubojstvu 5230 ljudi u periodu između kolovoza 1994. i travnja 1945. godine. Među njima je 5000 zatvorenika koji su umrli od epidemije tifusa, 200 ljudi ubijenih plinom te 30 usmrćenih posebnim uređajem za ubijanje hicem u vrat.
Tužitelji tvrde da je optuženi sprečavanjem zatvorenika da pobjegnu imao ključnu ulogu u omogućavanju masovnih ubojstava koja su se dogodila u Stutthofu, gdje je, prema procjenama, u periodu do 5. svibnja 1945. godine, kad je logor oslobođen, ubijeno oko 65.000 ljudi.
Optuženik je surađivao s tužiteljima koji su ga ispitali osam puta. Doktor ga je proglasio sposobnim za suđenje, no uz uvjet da saslušanja ne traju više od dva sata. U jednom od ispitivanja Dey je priznao da je čuo krikove te da je bio svjestan razloga ubojstava. ‘Vjerojatno sam znao da su to bili Židovi koji nisu počinili zločin te da su se nalazili tamo samo zato što su Židovi’, prenosi njegove riječi list Die Welt.
Ipak, ne smatra se krivim za optužbe da je bio pomagač u ubojstvima. ‘Kakve bi bilo koristi da sam otišao iz logora kada bi umjesto mene našli nekog drugog?’, izjavio je. No tužiteljstvo se s time ne slaže te tvrdi kako je posebice krajem 1944. godine postojala mogućnost da se bori na Istočnom frontu umjesto da radi kao čuvar.
Inače, Stutthof, jedan od najmanjih nacističkih koncentracijskih logora, prvotno je oformljen za uhićenja poljskih političkih vođa i inteligencije, no od 1944. korišten je za zatvaranje i ubijanje Židova dovođenih iz baltičkih država, Mađarske i Auschwitza.
U suđenje Deyu je uključeno 20 sutužitelja koji su bili zatočeni u tom logoru, a svjedoci će krajem listopada na sud u Hamburgu doći iz SAD-a, Izraela i Poljske. I premda se najvjerojatnije nitko od svjedoka ne sjeća Deya, suđenje ima simboličku vrijednost za brojne žrtve.
Zbog toga što je imao 17 godina kada je počinio zločine za koje ga se tereti, Deyu će se suditi na sudu za mlade, a sudac će morati balansirati između ozbiljnosti počinjenih zločina i njemačkog kaznenog zakona koji za mlade prijestupnike dozvoljava maksimalnu kaznu od deset godina.
Pred njemačkim sudovima do sada se sudilo velikom broju osoba koje su radile ili pomagale u nacističkim logorima. Jedan od njih je John Demjanjuk, ukrajinski zatvorenik koji je postao ‘strani pomagač’ nakon što su ga nacisti uhitili 1942. godine. Iako tužiteljstvo nije uspjelo dokazati vezu između optuženika i pojedinačnih ubojstava, sud je 2011. presudio da netko može biti kažnjen isključivo zbog toga što je bio dio ubilačke mašinerije.
Otada je Središnji ured za istraživanje nacističkih zločina koji se nalazi u Ludwigsburgu kraj Stuttgarta počeo s češljanjem dokumenata u potrazi za novim slučajevima, a Deyovo ime pojavilo se dok je ta institucija istraživala arhive Stutthofa. I dok tužitelji diljem Njemačke još uvijek vode preliminarna istraživanja u 23 slična slučaja, šanse da će se oni naći na sudu su iz dana i dan sve manje zbog iznimne starosti mogućih optuženika.
