Kada je nastala ideja da se u Vitezu (BiH) organizuje Festival mira nije bilo ni zamislivo da će zamrznuti konflikti na istoku Evrope i Bliskom istoku u skoroj budućnosti dovesti do brutalnog uništavanja života, masovnih ubistava, genocida. Tri godine ranije nije bilo ni zamislivo da će mir biti konačna težnja civilizacije a ne stvarni primjer. Šta bi u tim okolnostima bila utopija – mišljenje da postoji izolovan bosanskohercegovački kontekst ili mišljenje da bosanskohercegovački kontekst ne postoji? Po svemu sudeći, i jedno i drugo je proces tranzicije u kome mir postaje opšte mjesto, opisi za mir nepotrebna gomilanja ideala, pacifističke koegzistencije nemjerljiv napad na tradicionalna društva i bedeme patrijarhata, dok medijsko izvještavanje većinom preuzima senzacionalističke i tabloidizacijske pristupe u predstavljanju "volje većine". To je situacija na čijoj je dekonstrukciji Festival mira 2024., održan krajem februara u Vitezu, radio s grupom mladih iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, nastojeći da kreira uslove informacijske deblokade i dekontaminacije.

Centar za postkonfliktna istraživanja u saradnji sa Misijom OSCE-a u BiH predstavio je na Festivalu mira izložbu "Na marginama" s pričama o životu Roma i njihovih porodica iz Bosne i Hercegovine, pričama koje ruše uvriježene stereotipe o manjinskoj populaciji. Podsjetimo, romska nacionalna manjina jedna je od nacionalnih manjina kojoj je uskraćeno pravo da bude birana u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u BiH. Priče o političkim, društvenim i ekonomskim izazovima s kojim se suočava romska zajednica ispričane su metodom dekonstrukcije stereotipa i predrasuda. Temat izložbe bio je pravo na predstavljanje romske populacije u odnosu na mogućnosti uživanja ljudskih prava i civilnih sloboda garantovanih stanovništvu BiH. Fokus izložbe je mogućnost predstavnika romske zajednice da budu protagonisti priče o sebi i svojoj zajednici te predstavljanje preduzetničkih, aktivističkih, umjetničkih modela angažmana u romskoj zajednici.

Koje je vaše životno iskustvo u Bosni i Hercegovini i kako biste mapirali to iskustvo u vizuelnoj prezentaciji – to je bilo pitanje koje su postavili Annelys de Vet i James Riding učesnicima i učesnicama Festivala mira. Radionica dizajna alternativnih mapa BiH na osnovu crteža i fotografije angažovala je četrdesetak mladih ljudi koji su bili više nego zainteresovani da ogovore na pitanje mapiranja teritorije, ideoloških i političkih vrijednosti, kreiranja simboličkih elemenata koji treba da predstave mogućnosti socijalizacije zajednice. "Radionice tima Subjektivnog atlasa potiču učesnike da podijele proživljena iskustva svog okruženja kroz umjetnički izraz. Ova metodologija ima za cilj osporiti i zaobići vokalni i pisani jezik kao standardna sredstva za proizvodnju i prenošenje znanja.

Cilj je demistificirati kartografiju i naglasiti druge načine izražavanja pripadnosti mjestu, što je i u središtu serije Subjektivni atlas", objašnjava dizajnerica Annelys de Vet, osnivačica i glavna urednica Subjektivnog atlasa. U uputstvu autorima i grupi autora piše: "Ovaj kolaborativni projekat kombinuje akciona istraživanja učesnika sa umjetničkim metodama analize i pristupa koegzistenciji i pomirenju u duboko podijeljenim društvima. Program nudi kritički kontekst da se izraze i eksperimentalne forme nelinearnog pripovijedanja o zemlji i državi, i da se izrazi kreiranje perspektive prema zemlji i gradu. Cilj istraživanja je zabilježiti socijalna, ekološka i urbana događanja, te teme i pojave."

Predstava "Nema me" pokrenula je pitanja dekonstrukcije nasilja kao spektakla moći i autoriteta. Kako publika postaje saučesnik u konstrukciji spektakla, tako mediji kreiraju sve više priča o nasilju kao senzaciji tribalnog, predcivilizacijskog, predpolitičkog društva. Temat predstava je potreba posebnih interesnih grupa poput medija, policije, pravosuđa, društva, institucija države da tumače i objašnjavaju takozvane fenomene: slučajeve, zakonitosti i rezultate nasilja.

U predstavi "Nema me" Gradskog kazališta Vitez grupa mladih glumaca i glumica potencira potencijal epskog teatra, koristeći brojne gestuse i songove da objasni uzročno-posljedične veze nasilja koje proživljava djevojčica koja je oteta i koja se nakon dužeg vremena oslobodila. Predstava prikazuje patnju djevojčice i patnju porodice u procesu koji će završiti tako što upravo ona postane protagonist svog oslobađanja, a potom i uspjeh djevojčice kao uspjeh porodice, društva, pravosuđa, države, medija, svih koji su "ukazivali na problem". Grupa gestusa i songova aranžirana je tako da publika poželi da ne bude antagonist u datoj situaciji, ili protagonist koji je u efekat svog dejstva ubijedio sebe na bazi gotovo nikakvog angažmana.

Film "Obični heroji" emitovan na Festivalu mira prikazuje priču dvojice današnjih prijatelja, Đorđa Krstića i Saliha Hamzića. Prati priču o početku rata u Bijeljini, zatvaranju nesrpskog stanovništva u logor Batković u kome je bilo zatvoreno oko 4000 ljudi. Đorđe Krstić spasio je Saliha Hamzića iz logora i od tada žive u prijateljskim odnosima. "Inače smo bili dobri sa svim komšijama muslimanima, pošto je ovo 'mješovit' kraj. Nismo uopšte razmišljali o tome šta je ko po nacionalnosti i vjeri", govori Krstić. "Jedni su zatvarali, drugi su oslobađali. Zbog toga kažem da nisu svi ljudi isti i zato ih ne treba mjeriti po vjeri i po naciji, nego po dobru i po zlu. Ne razmišljajući mnogo o tome šta čini i koje posljedice bi mogao da trpi zbog svojih postupaka, Đorđe Krstić je reagovao onako kako su ga od malih nogu učili njegovi roditelji, a to je značilo da pomogne čovjeku u nevolji", ističe Hamzić.

Podsjetimo, prvi dan aprila 1992. godine paravojne snage Željka Ražnatovića Arkana nasilno su preuzele vlast u Bijeljini. Tri mjeseca kasnije počeo je s radom logor Batković u kome je bio zatvoren i Salih Hamzić. Riječ je o jednoj od priča iz serijala "Obični heroji" koju predstavlja Centar za postkonfliktna istraživanja. Nakon prikazivanja filma učesnici i učesnice festivala vodili su debatu o izazovima moralne hrabrosti u svojim lokalnim zajednicama, spremni/e da govore otvoreno i iskreno o sindromima postkonfliktnog perioda i transgeneracijskim prenosima trauma.

"Svako ima svoj Everest" je priča o usponu Tomislava Cvitanušića na Mont Everest. "Kroz dokumentarni sadržaj govorilo se o moralnoj hrabrosti u zlim vremenima, bosanskohercegovačkim građanima koji su u proteklom ratu spašavali pripadnike drugih etničkih pripadnosti, kao i o fenomenu dosezanja vrhova i uspona, a sve u cilju inspirisanja mira u pojedincima i zajednicama", napomenuli su iz Centra za postkonfliktna istraživanja prije prikazivanja filma i razgovora sa Cvitanušićem, alpinistom koji je doživio uspon na Mont Everest. Film je dostupan na YouTube kanalu Al Jazeera Balkans.