Prije samo 15 godina u Srbiji gotovo i da nije bilo žena koje su se profesionalno bavile kušanjem i ocjenjivanjem vina. Upregnutost tri ljudska čula, izoštreno nepce i dubokoumno razmišljanje o aromi i slatkoći s pola nosa u čaši, decenijama je bilo rezervirano za muškarce. Takav je bio i cijeli proces proizvodnje vina, počevši od vinograda do smještanja u bačve i buteljiranja. Žene u vinogradarstvu kroz povijest su bile zastupljene prije svega kroz fizički rad i teške poslove u berbi.

Đurđa Katić iz Benkovca vjerojatno nije prva somelijerka u Srbiji, ali jest najznačajnija. Svojim pojavljivanjem i pobjedom na državnom natjecanju za najboljeg somelijera 2008., tek malo poslije pohađanja kursa, razmrdala je uspavanu vinsku scenu u nastanku. Važno je reći da je razvijanje masovnije vinske kulture u Srbiji započelo tek nedavno. Uostalom, to je zato što je država primarno brendirana kroz šljivovicu i ostala žestoka pića.

Benkovčanka s diplomom Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu je čak dva puta zaredom bila državna prvakinja u poznavanju vina. Neki će reći da je to sasvim očekivano jer kad je u priči Benkovac, tu negdje je i vino. Neraskidiva veza između određene geografije i alkohola se i u ovom slučaju ispostavila kao presudna.

Đurđa je još od djetinjstva 1980-ih godina sudjelovala u preradi grožđa u kući svoga djeda i u roditeljskoj kući u Benkovcu. Kako govori za Nadu, bila je to naturalna proizvodnja vina, odnosno proizvodnja samo za osobne potrebe kakva većinom vlada i danas na tom prostoru. Ona od formativnih godina poznaje mirise vina u različitim fazama zrelosti, miris konobe i fermentiranja, a isto tako i okuse.

- Tada nisam imala ideju da ću se kasnije životno posvetiti baš vinu. Moje detinjstvo je bilo prilično bezbrižno, kao i kod većine, dok se nije desio rat i izbeglištvo. To nas je preko noći nateralo da odrastemo i počnemo da se borimo kroz život - priča Đurđa.

Danas kao majka jedne djevojčice i druge na putu, ljeti rado posjećuje oca koji živi u Benkovcu. Nekadašnji vinogradi i obradive površine u Ravnim kotarima, gdje je Đurđa stekla prvo radno iskustvo, više ne postoje.

Izbjegli Benkovčani u Srbiju su sa sobom donijeli i vino kao dio životne kulture. Oni koji su naselili vojvođanske krajeve, vino proizvode od dostupnog sortimenta koji je karakterističan za to područje. Tko je sačuvao vinograde kod kuće, na daljinu ih pokušava održavati. Među njima ima i onih koji su se zbog vina, maslinovog ulja i općenito mediteranskog tipa prehrane, vratili u Benkovac.

- Dalmatincima je najbitnija stavka njihov način života, a to sigurno podrazumeva svakodnevno uživanje u vinu kao sastavnom delu kulture stola. Vino kod Dalmatinaca najčešće dolazi u formi bevande, više nego što je slučaj u mom današnjem okruženju - primjećuje Đurđa.

Njen rad, upornost i istančan okus za vina brzo su uočili stručnjaci. Đurđa je prva žena koja je kreirala vinsku kartu u kultnom beogradskom restoranu Madera još 2010. U šali voli reći da je njenim dolaskom u Maderu kročila prva ženska noga u tu instituciju od restorana koji je otvoren još 1937. Izvjesno vrijeme je profesionalno radila kao somelijerka. Danas je predsjednica Upravnog odbora Udruženja somelijera Srbije. Radi i kao akreditirana ocjenjivačica vina u Srbiji i kao međunarodna vinska sutkinja. Osam godina redovno ocjenjuje vina na Vinistri te pet godina na MundusViniju. Probala je i procjenjivala na desetine i desetine hiljada vina širom svijeta.

Foto: Ivana Čutura/Vino.rs

- Danas radim u svetu vina na više različitih pozicija. Bavim se proizvodnjom vina, edukacijom somelijera, ocenjivanjem vina u zemlji i inostranstvu i pišem o vinu. Svaki dan je drugačiji. Počinjem rano ujutro i danima mi se čini da po ceo dan radim. Volim to - otkriva Đurđa.

Zanimljivo je da trenutno vodi vinariju na Fruškoj Gori koja se bavi organskom i biodinamičkom proizvodnjom grožđa i vina. Vinarija Imperator iz Erdevika je ujedno i začetnik biodinamike u Srbiji. Riječ je o vrlo zahtjevnoj proizvodnji koja se nalazi jedan stupanj iznad ekološke. Osim primjene prirodnih sredstava, uvažavanja procesa u prirodi i bioraznolikosti, u biodinamici se detaljno prate i mjesečeve mijene. U ovom načinu obrade vino se ne filtrira, već odležava nekoliko godina. Đurđa naglašava da se u takvim vinogradima mora pokloniti više pažnje na povezanost između loze i prirode te da vinograd mora funkcionirati kao samoodrživi zatvoren sustav.

Vino Claudivs 201 iz Đurđinog Imperatora nedavno je dobilo međunarodnu potvrdu sertifikacijskog tijela Demeter, što potvrđuje da su u proizvodnji dosljedno primijenili biodinamičke prakse.

- Demeter sertifikat smo dobili prvi i jedini u Srbiji i na to sam izuzetno ponosna. Biodinamika je način na koji vodimo naše vinograde i proizvodnju vina i to se u vinu oseti. U vinogradu imamo više sorti vinove loze, s tim da je poslednjih godina fokus na autohtonom sortimentu. Ukupan zasad je devet hektara u Erdeviku uz još 1,5 hektar u Rakovcu. Ovaj vinograd se nalazi u ekstremnim uslovima sa izuzetno malim prinosima, ali ima svoje posebnosti - objašnjava Đurđa.

Ispijanje dobrih vina je skup sport pa se za kvalitetne butelje odlučujemo samo u posebnim prigodama. Stoga se nameće pitanje – da li je u Đurđinom poslu bitna startna pozicija i početni kapital? Ona odgovara – za početak u somelijerstvu je samo važno da to želite.

Iako je Đurđa kao studentica s obitelji živjela vrlo skromno, ona kaže da su uspjeli naći način i izvor sredstava za kvalitetnija vina, kako bi se mogla tome posvetiti 100 posto.

- Počela sam da se bavim vinom tokom studija s malo novaca, ali s ogromnom željom da budem najbolja u svom poslu. To je za mene bio potpuno novi i čaroban svet. Deset godina je sve bilo podređeno samo vinu, učenju i putovanjima. Dešavalo se da prijateljice i porodicu mesecima ne vidim i ne čujem, a da toga nisam ni bila svesna. I prvi put sam osvestila sebe kao novu osobu kada mi je izašao intervju u Večernjim novostima. U uvodu su me predstavili kao "neverovatnu ženu" i danima sam se pitala da li sam to zaista ja. Iako je bilo mnogo odricanja, ne bih promenila niti jedan dan svog razvojnog puta - govori Đurđa.

A da li kvalitetno vino nužno mora biti skupo ili je to samo predrasuda? Somelijerka nam govori da cijenu uglavnom osmišljava proizvođač, sam ili uz pomoć važnih kritičara, putem ocjena s natjecanja ili pak po reakcijama s tržišta.

- Meni se dešavalo da u Srbiji u vinarijama probam neverovatna vina koja proizvođači nisu prepoznali i prodavali su po relativno niskim cenama. Sa druge strane, često se dešava da nailazim na vina koja ne vrede onoliko koliko koštaju. Ima svega. Ali izuzetna, vanserijska vina ćete teško naći za male pare, nažalost - pojašnjava ona.

Bez obzira što vina poznaje u dušu, Đurđa ne može izdvojiti omiljeno. Najviše cijeni "iskrena vina", ona koja u sebi nose karakter sorte, podneblja i čovjeka.

- Cenim kada se uloži mnogo rada u vinograd i u lozu pre svega, pa onda rad u podrumu služi upravo gore navedenoj svrsi. Davno je neko rekao da se vino stvara u vinogradu i to je nešto čime se vodim. Cenim struku, ali ona ne može da nadoknadi suštinu, a to je dobro grožđe - zaključuje Đurđa Katić.

 

Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma