Dok se u Austriji bez puno milosti i razumijevanja za povijesne silnice najavljuje oštro kažnjavanje isticanja ustaških simbola, u Hrvatskoj se na pučku pravobraniteljicu Loru Vidović podignula kuka i motika samo zato što je na jednom mjestu pobrojala ono o čemu Novosti i Bilten Srpskog narodnog vijeća redovito pišu.
Dok se u Austriji za nošenje ustaških obilježja kažnjava najprije s 4.000 eura i mjesec dana zatvora, a ako ponovite djelo s 10.000 eura i šest tjedana zatvora, u Hrvatskoj imate realnu šansu da vas umjesto tamnice dočeka ministarska fotelja.
Dok se u Austriji ustaški simboli izjednačavaju s onima ISIL-a i Al’Qaide, u Hrvatskoj se osniva Vijeće za suočavanje s prošlošću koje nakon godinu dana rada nije zaključilo skoro pa ništa, ostavljajući povijesnim revizionistima dovoljno prostora da opravdaju ustašku propagandu.
Zadnji primjer je ministar uprave Lovro Kuščević (HDZ) koji je, pozivajući se upravo na odluke Vijeća, kazao da on radi ‘jasnu distinkciju između ustaškog pozdrava i vojnih insignija’. Stoga, rekao je, nema potrebe micati HOS-ovu ploču s pozdravom ‘Za dom spremni’ niti mijenjati znakovlje HOS-a koji je priznat kao legalna vojna jedinica.
‘Imamo niz udruga registriranih s tim nazivom još prije 20 godina, one su legalno registrirane. Naravno, ne možemo tolerirati korištenje ‘Za dom spremni’ u kontekstu ustaškog pokreta. Što se mene tiče, na HOS-ovoj ploči nije ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’, nego vojna oznaka, u tom kontekstu ona ne potiče na ustaštvo i ne vidim razloga da bi se trebala ukloniti’, komentirao je ministar uprave analizu pučke pravobraniteljice, dok ministar unutarnjih poslova Davor Božinović stidljivo govori da bi se trebalo razgovarati o jasnijem kažnjavanju ustaške propagande, kao i da policija prijavljuje takve prekršaje, ali da sudovi često oslobađaju počinitelje pa su tu oni nemoćni, na što je upozorila i Lora Vidović.
Dok dužnosnici zabijaju glavu u pijesak, ekstremni desničari nastavljaju svoj proustaški pir. U koloni sjećanja u Vukovaru otvoreno se mahalo sa zastavama s ustaškim simbolima. I to, da ne bude zabune, ne samo s crnim HOS-ovim, nego i s hrvatskim zastavama s natpisom ‘Za dom spremni’ na koje policija nije reagirala.
Zadnji primjer pojavio se u Bjelovaru prije nekoliko dana. Na spomeniku Vojina Bakića ‘Poziv na ustanak’ ispisani su ustaški grafiti, dok je na kosturnici u spomen-parku Borik ispisano ‘Ubij Srbina’. Iz vlasti, očekivano, na ovaj čin nitko nije reagirao. Tek je lokalni SDP kazao da se ponovo svjedoči ‘nemilim scenama pojedinaca ili grupa koje veličaju mračno razdoblje naše povijesti’, istaknuvši da je nedopustivo da se dvije ulice u tom gradu i dalje nazivaju po ustaškim dužnosnicima – Juliju Makancu, koji je bio ministar u NDH, i Stipi Javoru, jednom od osnivača ustaškog pokreta. Taj su čin nazvali ‘trećim vampirskim balom’. Prvi bal bio je 1941. kada su ubijeni brojni Srbi u tom kraju, a drugi početkom devedesetih kad je raznesen Bakićev spomenik. Na grafite je prva upozorila nezavisna gradska vijećnica Ela Naranđa nakon čega su uklonjeni.
Ništa od toga, međutim, nije dovoljno da se napokon počne jasno i nedvosmisleno sankcionirati izljeve mržnje. Uzalud pučka pravobraniteljica, i to kao državna dužnosnica, upozorava da je ‘Za dom spremni’ u svakom kontekstu ustaški pozdrav i da je bio protuustavan jednako 1991. godine, kao što je i sada. Naprosto, nitko je ne želi čuti, jer sadašnje stanje u kojem se ustaški pozdravi toleriraju ili čak i podržavaju oni koji ih šire, očito odgovara većini političkih aktera.
