Kako komentirate hapšenje Tomislava Duića, osuđenog za ratne zločine u splitskoj Lori, nakon 15 godina bijega?
Čini se da je Duićev bijeg od zakona najviše koristio DORH-u, kao pokriće za diverziju predmeta Lora. Glavnom državnom odvjetniku bilo je toliko stalo da se Lora ne vodi da je godinama ignorirao obavezujući stav Vrhovnog suda prema kojemu bijeg nekolicine zločinaca nije dostatan razlog za prekid suđenja. Početkom devedesetih, kao nadležni vojni tužilac, Mladen Bajić znao je za zločine u Lori, i sudeći po dokumentima - za koje je rekao da su krivotvorine - bio u njih umiješan. Uostalom, znao je za ubojstva jer je učestvovao u najmanje jednoj istrazi smrti logoraša o čemu svjedoči dokument, koji su supotpisali njegovi suradnici. Kasnije je kao glavni državni odvjetnik razlomio slučaj Lora u niz međusobno odvojenih ‘istraga’, što je usporilo i potom sasvim onemogućilo kako istražne radnje, tako i suđenja zločincima iz Splita. A kad je morao otići s mjesta glavnog državnog odvjetnika, slučajno ili ne, eto ga na funkciji glavnog savjetnika u odjelu za ratne zločine DORH-a. Zadržao je, dakle, i treće desetljeće kontrolu nad Lorom, koju u pravničkim krugovima otvoreno nazivaju Bajićevom rak-ranom.
Za što se sve tereti ovaj zapovjednik nekadašnjeg Vojnog logora Lora?
Optužnica, istina, naglašava njegovu zapovjednu odgovornost, ali jedva da postoji svjedok koji nije ustvrdio da ga Duić nije i osobno mučio. Po njihovim navodima, bio je u tome neumorniji i okrutniji od podređenih. ‘Jedno jutro izveo nas je sve iz ćelije, postrojio’, priča svjedok, pa nastavlja: ‘Tu sam (vidio) tri vojnika, rezervista, Crnogorca… Na njima je bila SMB uniforma (…) Krv lije iz nji kao da vola zakoljete. (…) gdje je metnuo čovjeku na lijevo oko (pendrek), kako je bio suprot mene, gdje ga je udrio, gdje je (na podu) oko igralo, da li 5, 6, 7 minuta (…) treslo se.’ Drugi logoraš prisjeća se kako je Duić pucao u nj, zarezivao trećemu dlan razbijenom bocom, dok jedan svjedoči kako mu je ruku u gumenoj rukavici zavlačio u tjelesne otvore, uz tvrdnje da tamo traži Slobodana Miloševića. Sve groznije od toga ostavimo da ispričaju same žrtve. Oni žele svjedočiti na hrvatskom sudu i upravo brojnost tih koji bi svjedočili ono je što slučaj Lora razlikuje od slučajeva drugih logora kod nas.
U sudskom procesu Lora 1 osuđen je na osam godina zbog mučenja zarobljenika, a optužen je i u procesu Lora 2.
Iako je prednjačio u zvjerstvima, značaj njegova hapšenja za suđenje u predmetu Lora precijenjeno je. Za istragu, zatim suđenje i utvrđivanje istine o zločinima Duićevo prisustvo u sudnici nije imalo zašto biti conditio sine qua non. Hapšenjem, međutim, otpada jedan od DORH-ovih omiljenih izgovora za opstrukciju slučaja. Ako im je Tomislav Duić bio uvjet za Loru 2, zašto onda nisu vodili postupak protiv njegove tadašnje supruge, zloglasne vojne policajke? Godinama postoji krivična prijava protiv nje, 24 svjedoka žele svjedočiti o njezinom sadizmu, ali u šest godina DORH nije ni počeo raditi na tome, iako im je ona, za razliku od bivšeg supruga, sve vrijeme bila dostupna. Nije dakle nečija nedostupnost razlog zašto se ne radi na Lori. Zato ustrajem u tome da je nedostupnost Tome Duića bila nekima tek dobrodošao izgovor.
Što sve obuhvaća kazneni proces Lora 2?
Optužnica se odnosi na mučenje četrdesetak, uglavnom vojnih zarobljenika, koje je HV zarobio u Bosni, te ubojstvo trojice od njih. Iako optužnica ne spominje neke od najstrašnijih počinjenih zločina, slijedeći njen dio dosta dobro odgovara na Vaše pitanje:
‘…premlaćivali udarajući ih nogama, šakama, gumenim i bejzbol palicama, pa među njima i one koji su već dovedeni ozlijeđeni, a neke ozlijedili iz vatrenog oružja, te ih priključivali preko štipalica koje su im stavljali na ušne školjke i spolni organ na tzv. poljski telefon puštajući jake udare inducirane struje, gurali im pištolj u usta prijeteći im da će ih ubiti, odvodili na lažna strijeljanja, šmrkovima ih polijevali vodom pod velikim pritiskom ciljajući upravo u ona već povrijeđena mjesta na tijelu, prisiljavali ih na bludne radnje, da jedni tuku druge, da ulaze u pasje kućice i laju kao psi, te da klečeći ustima kupe otpatke po dvorištu, zadavši im na opisane načine više pa i teških tjelesnih ozljeda u vidu višestrukih prijeloma kostiju, prostrijelnih rana, razderotina, krvnih podljeva po glavi i cijelom tijelu, te značajne promjene psihičkog zdravlja… a od zadobivenih ozljeda preminuli su Dušan Jelić, Bojan Vesović, Vlade Savić.’
Kako teče taj proces?
Početak suđenja još nismo dočekali. Optužnica je podignuta početkom 2009., u septembru iste godine postala je pravomoćna, ali se tužilaštvo godinama protivilo suđenju u odsutnosti. Nakon što je Vrhovni sud 2012. zauzeo stav da rad na Lori treba nastaviti usprkos bijegu pojedinih optuženika, trebale su proteći godine prije negoli je tužilaštvo pristalo na nastavak. Pripremno ročište zakazano je za sredinu 2014. godine, ali je najprije odgođeno zbog bolesti advokata jednog od optuženih, da bi potom umjesto zakazanog ročišta uslijedila nova odgoda, ovaj put zato što su čak dva advokata otkazala punomoć drugom optuženiku. Kada se godinu dana nakon toga učinilo da bi se suđenje moglo nastaviti, jedan od optuženih je zatražio izuzeće suda, suca, predsjednika suda i slično, pa je sud i po treći put odgodio raspravu i to na ‘neodređeno vrijeme’. Ovo je samo dio manevara optuženika, kojima oni, zanimljiva je ta podudarnost interesa, drugim sredstvima nastavljaju postizati isto ono što je dotad postizao DORH.
Hoće li i u budućnosti doći i do Lore 3?
DORH je davao kontradiktorne izjave o novim istragama, zanimljivo, uvijek kada bi ih se nekim drugim povodom žešće napalo za subverziju i nerad. Obzirom na to, preostaje nam samo nagađati što bi moglo ponijeti naziv Lora 3, valjda nešto od slijedećega: Optužnica obuhvaća samo zločine nad četrdesetak zarobljenika i to one koji su počinjeni tokom nekoliko mjeseci 1992. godine. DORH je iz optužnice izostavio više desetaka logoraša, koji su prošli iste ove torture u tom razdoblju. Hoće li njihova stradanja biti predmet Lore 3?
Lora je funkcionirala kao logor nekih pet godina. Kada će i žrtve iz drugih razdoblja dočekati pravdu? Koji redni broj će imati ta Lora? Spomenimo i užasno kasapljenje i naposljetku egzekucija 13 ili 14 zarobljenih Crnogoraca - hoće li to prema najavama DORH-a iz 2011. biti ta Lora 3? Njihovo stanje opisuje čitav niz svjedoka. Jedni su upamtili nesretnike u SMB uniformama prekrivene krvlju, bivši vojni policajac Marijo Barišić sjeća se oslijepljenih ljudi bez ušiju ili jezika, koji mole da ih ubiju. Jedan zarobljenik opisuje dekapitaciju žrtve, navodi imena egzekutora i spreman je svjedočiti o tome. Ili će se Lora 3 baviti sudbinom gotovo dvjesto civila s Kupresa, iz Livna i usputnih sela, koje je HV u povlačenju, u proljeće 1992. dovela u, pokazalo se, prebukiranu Loru, pa su prekobrojni odvedeni - u smrt. Nekoliko desetaka njih nitko nikad više nije vidio žive. A nisu im pronađeni ni ostaci. Znaju za to u DORH-u, ali ni to nikako da dođe na red. A što je sa zarobljenicima nakon Oluje, kada se Lora opet bila popunila? Je li to za Loru 3?
