Pozdrav Drugoj dalmatinskoj! – čujemo glas nekog od šibenskih antifašista koji se zorom ukrcavaju u autobus kojim iz Šibenika krećemo prema Tjentištu kako bismo obilježili 75. obljetnicu Bitke na Sutjesci. Radišne antifašistkinje gotovo da nisu spavale noć prije polaska: drugarica Duška nudi nas svježe pripremljenim fritulama, dok s pladnja drugarice Verice posežemo za jednako ukusnim kremastim oblatnama. Za aperitiv možemo birati između travarice i ružinog likera. Zbijaju se šale, antifašistički duh bistar je i lucidan, baš poput historijskih anegdota Zorana Restovića, vođe puta i predsjednika Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Šibensko-kninske županije.
Prelazimo napokon granicu: ubrzo zamjećujemo puste nedjeljne ulice Čapljine, potom mostom preko Neretve, na čijoj obali više kunjaju no što pecaju dvojica ribiča. Vijugavom cestom ostavljamo iza sebe Počitelj, jednako tako nešto kasnije i Mostar. Na prikladnoj uzvisini u nigdini bosanskih klanaca prolama se pjesma ‘Kraj Sutjeske hladne vode’, a odmah zatim i prigodna ‘Po šumama i gorama’ te ‘Budi se istok i zapad’. Potom Nevesinje u Republici Srpskoj i dalje vrletima i gudurama preko Fojnice, pa se spuštamo Gatačkim poljem. Malo prije podneva ukazuje se kanjon Sutjeske u općini Foča.
Podigla se, dakako, atmosfera među antifašistima, među kojima su i potomci poginulih šibenskih boraca sa Sutjeske. Od čak 1.316 sudionika bitke iz Šibenika i bivše šibenske općine od 15. maja do 15. juna 1943. poginulo je njih čak 535. Druga dalmatinska brigada izgubila je dvije trećine ljudstva. U njoj su se borila 452 Šibenčana, a poginulo je njih 206.
Moji dida i baba upoznali su se na Sutjesci. On je bio Šibenčanin, Ivo Kitarović, a ona s Malog Iža, Albertica Lukin. On je bio ranjen na Sutjesci i ona ga je njegovala – govori nam Zoran Mikulandra
Na Tjentištu je već četiri-pet hiljada ljudi sa zastavama i obilježjima antifašističkih udruga i boraca iz cijele bivše Jugoslavije. Prednjače oni iz Crne Gore, BiH i Slovenije, a četiri puna autobusa pristigla su iz Dalmacije: osim Šibenčana, ovdje su i Korčulani, Splićani, Pločani, Trogirani, Makarani…
Penjemo se prema monumentalnom spomeniku borcima sa Sutjeske koji je 1971. izradio kipar Miodrag Živković. Bitka na Sutjesci bila je odlučujuća bitka pete neprijateljske ofenzive, kada su partizanske jedinice uspjele probiti neprijateljski obruč u blizini istoimene rijeke. Korak za nama drži sredovječni muškarac: na prsluku mu poput ordenja sjaje bedževi i značke s petokrakom, drugom Titom, kao i druge memorabilije iz jugoslavenskog socijalizma. Na licu mu iskri neskriveno uzbuđenje, a na glavi mu ulaštena partizanska kapa sa zvijezdom. Ime mu je Fahrudin, za drugove Fahro, dolazi iz Srebrenika, član je tamošnje udruge antifašista. Nacionalni park Sutjesku pohodi posljednjih deset godina.
- Mnogo se naših Majevičana iz Šeste majevičke brigade ovdje borilo. Za mene je Sutjeska bila bitka nakon koje je riješen rat za Jugoslaviju. A vi ste ono iz Hrvatske? - upita pa nastavlja:
- Sve mi se čini da je danas hrvatskim političarima Bleiburg preči. Ali ni vlasti u Srbiji i Bosni, da ne pomislite, nisu nimalo bolje.
Na pozornici kod spomenika traje kulturno-umjetnički program. Izmjenjuje se red govornika koji zbore u čast borcima sa Sutjeske sa zborskim revolucionarnim pjesmama: ističu se ‘Mlada partizanka’ i partizanska inačica pjesme ‘Marjane, Marjane’. Okupljeno mnoštvo pjeva uglas sa zborom i glazbenom pratnjom. Malo dalje skupina vremešnih antifašista iz BiH pleše kozaračko kolo. Tjentište je i mjesto okupljanja starih drugova iz bivših jugoslavenskih republika koji se ondje drugarski grle i salutiraju uz pozdrav ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’.
Kroz mjestimično maglovite planinske vrhove Maglića izranja sunce. Uprlo je kao bratstvo i jedinstvo. Neki otvaraju kišobrane kako bi se zaštitili od iznenadnog napada vrućine.
Na ledini Tjentišta živo raspredaju Šaban iz Tešnja i Matija, Kordunaš s boravištem u Ljubljani: Sutjeska, Jajce, Igman, oslobođenje 9. maja, desant na Drvar…, nabrajaju prijelomne događaje Narodnooslobodilačkog rata.
Šaban Hasanić govori nam da je Sutjeska, s ogromnim ljudskim žrtvama, primjer stvaranja nečeg vrlo pozitivnog – bivše države. Treba, nastavlja, posebno naglasiti učešće Dalmatinaca u toj borbi, ali i svih drugih, što moramo moći i znati prenijeti mladim generacijama.
- Vjerujem da u Hrvatskoj djeca i mladi ne uče, a za BiH znam da ne uče istoriju Drugog svjetskog rata i između dva rata. To je pogubno jer se na kraju favorizuju druge strane. Hoću reći da je ružno da hrvatske vlasti i pojedini učesnici bosanskohercegovačke vlasti prolaze pokraj nas u slovenskoj Poljani, gdje svake godine obilježavamo završetak posljednje bitke na teritoriji Evrope, i idu na Bleiburg da slave žrtve, a među njima i ustaše - kaže Šaban.
O tome kako mlade danas učiti povijesti govori nam i Aleksandra Jankovič, umirovljena profesorica slovenskog jezika iz okolice Ljubljane.
- Radila sam u jednoj školi u Ljubljani u kojoj je moja kolegica, profesorica povijesti, mimo kurikuluma predavala o događajima na Sutjesci i drugima. Uvijek mi je napominjala da se takvi povijesni fakti ne smiju zaboraviti - kaže ona.
- Ja na primjer ne mogu vlastitoj djeci objasniti neke stvari jer su uglavnom obrazovani u ovom sistemu i po današnjim pravilima, a to je problem jer takav program provodi politika. Na tome samo nacionalisti mogu profitirati. Ali ima i nas, samo nemamo ekonomsku moć da srušimo vlast takvih - zaključuje pak Šaban Hasanić.
Na spomen-kosturnicu, u kojoj je sahranjen 3.301 partizanski borac sa Sutjeske, antifašistička udruženja polažu vijence i cvijeće. Šibenski antifašisti već tradicionalno polažu karanfile. Zbor na pozornici izvodi ‘Po šumama i gorama’.
- Ne znamo ime zbora, nismo odavde - odgovaraju uglas na naše pitanje žene s majicama na kojima se ističe natpis ‘Antifa Ploče’.
- Meni je bija stric ranjen na Sutjesci - kaže jedna.
- Moj did je poginuo u Slanome, ali bez obzira na to, bija je partizan - domeće druga.
- Druga dalmatinska! - s ponosom zaključuje treća.
Poseban je, čini se, osjećaj biti Dalmatinac na Sutjesci. Poseban je i doživljaj putovanje prema Donjim Barama. Ondje se, na više od 1.400 metara nadmorske visine, u okruženju planinskih lanaca Volujaka, Vučeva i Zelengore, ali i planine nazvane Planinica, koji kao da i dalje rastu prema nebu i pritom izgledaju kao da ih je netko naslikao temperama, odigrala ključna bitka na Sutjesci. Na toj je lokaciji 1973. snimljen i istoimeni film s Richardom Burtonom u ulozi maršala Tita, koji je u toj borbi bio ranjen.
Putovanje do Donjih Bara avantura je koja se dugo pamti: radnik nacionalnog parka vozi vas starim kombijem bez klime, uskim makadamskim putem punim rupa i kamenja, a posve je normalno i da vam se grane drveća zabijaju u vjetrobransko staklo. Pogled uz rub makadamskog puta otkriva zastrašujuće duboke šumske provalije, stoga vozač gotovo da i nema pravo na pogrešku. U takvim uvjetima putovanje od dvadesetak kilometara traje sat i deset minuta.
Na poprištu čuvene bitke također je spomenik, a nešto dalje podno Planinice jezero duboko preko četiri metra. Tik do jezera nalazi se kuća za odmor koju možete dnevno iznajmiti za sto maraka. Ali komarci su ondje jednako nasrtljivi, baš kao što su to 1943. bile nacifašističke trupe. Ispred kuće srećemo jednog vodiča, inače lokalnog policajca. Pitamo ga nalaze li pastiri i planinari i dalje, 75 godina nakon završetka bitke, kosti boraca i dijelove vojničkog remenja i tkanine u gustim šumama iznad Sutjeske. Teško, kaže on ili barem mu nisu poznate takve činjenice. Njegov odgovor nije nam djelovao previše uvjerljivo ni ozbiljno. Stoga proučavamo okolno drveće – poznato je da su izgladnjeli borci strugali koru s njega, a izluđeni od gladi pekli su čak i potplate s vlastitih cipela ili čizama, baš kao u onom tragično-smiješnom Chaplinovom filmu.
Pri povratku iz Donjih Bara šibenski su antifašisti položili vijenac na grob narodnog heroja Save Kovačevića, legendarnog komandanta Pete proleterske crnogorske brigade i elitne Treće udarne divizije.
- Šest mjeseci nakon bitke na Sutjesci partizanske jedinice vraćaju se na poprište i skupljaju ostatke kostiju svojih suboraca. Prema sjećanju preživjelih boraca, ovo su mjesto identificirali kao mjesto Savine pogibije, no njegovo tijelo nije nikada nađeno. Nije poznato je li možda završilo u zajedničkoj kosturnici jer nikada nije obavljena identifikacija. Ovo grobište je stoga samo simboličko obilježje njegove pogibije - ispričao nam je Zoran Restović.
A na mjestu njegove pogibije stoji uklesano: Što to huči Sutjeska/ Krv pliva po njoj/ Divizija Savina/ Bije teški boj.
- Moji dida i baba upoznali su se na Sutjesci. On je bio Šibenčanin, Ivo Kitarović, a ona s Malog Iža, Albertica Lukin. On je bio ranjen na Sutjesci i ona ga je njegovala. Za mene je taj podatak impresivan. Poslije su se vjenčali. Došao sam vidjeti gdje su se upoznali i sada zamišljam kako su kao mladi ljudi u ratu uspjeli pobijediti sve nevolje. Imam nekoliko knjiga o Sutjesci koje želim uskoro pročitati i doznati više o toj velikoj temi - kaže nam Zoran Mikulandra iz šibenske delegacije.
Njegova djevojka Marija impresionirana je veličanstvenom prirodom Sutjeske.
- Imam još jednu misao, a ta je koliko su se oni borili da bi bili slobodni, što mi danas nismo ili samo mislimo da jesmo. Oni su tada znali tko im je neprijatelj pa su se mogli fizički boriti, a danas su neprijatelji svuda oko nas, mnogi naizgled i nevidljivi - kazala nam je.
Večernji pljusak spustio se nad Sutjeskom. Tjentište se ispraznilo. Uskoro će ondje pohrliti izletnici i planinari. I rokeri na još jedan OK fest, koji počinje 6. jula. Sretan im dotad Dan antifašističke borbe.
Bitka u brojkama
U petoj neprijateljskoj ofenzivi, poznatoj još kao operacija ‘Schwarz’, sudjelovalo je čak 127 hiljada nacifašističkih vojnika, pripadnika njemačkih, talijanskih, bugarskih, ustaških i četničkih jedinica kojima je cilj bio zarobljavanje Vrhovnog štaba i Josipa Broza Tita. Nasuprot njih stajalo je samo 18 hiljada partizana i tri hiljade ranjenika. U mjesec dana bitke poginulo je 7.543 partizana, od čega 6.946 muškaraca i 597 žena, među kojima su bile 352 bolničarke. Poginulo je čak 4.028 partizana s područja Hrvatske, od kojih njih 3.216 s područja Dalmacije.
