Skromna i samozatajna, kakvom ju je Bog dao, hrvatska predsjednica čak ni ne obavještava širu javnost o svim značajnim međunarodnim kontaktima što ih neumorno koristi kako bi svojom osobom brendirala Hrvatsku na svjetskoj sceni. Znamo, naravno, o tome je sama progovorila u nedavnom intervjuu perjanici ultradesnog ‘novinarstva’ u Hrvatskoj, da ‘ima vrlo dobre odnose’ s američkim predsjednikom Trumpom (vjerojatno ih je počela graditi još kada se javljala u TV program stojeći ispred ograde Bijele kuće!) i s ruskim predsjednikom Putinom (koji ju je, doduše, primio u Sočiju, ali nikako da se odluči prihvatiti njezin nebrojeno puta ponavljani poziv u Zagreb).

No mada i sama ocjenjuje kako je njezino ‘emotivno’ ponašanje na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji iznimno pomoglo popularnosti Hrvatske na svim meridijanima i paralelama, uskratila je javnosti informaciju o jednom iznimno srdačnom susretu što ga je imala tom prigodom. Priključila se manjoj skupini oko predsjednika Rusije, ali nije mu se uspjela toliko primaknuti da bi nastala fotografija što bi je ona mogla ponosno objaviti. No zato se jedan iz te skupine ne samo primaknuo njoj, nego ju je – fotografija ne vara - i vrlo prisno zagrlio. Što njoj očito nimalo nije smetalo.

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko nije, doduše, poznat i priznat kao šampion demokracije, koja je njoj toliko prirasla srcu, niti se istakao otklonom prema politici Kremlja što na nikako ne podržava, osim kada se susretne s Putinom. Hrvatskoj se predsjednici Lukašenko vjerojatno svidio kada se nekom prilikom pojavio zajedno sa svojim malim sinom, odjevenim u oficirsku odoru. Takvo njegovanje vojničkog duha nije moglo proći nezapaženo. S kojim posljedicama, o tome se može samo nagađati. Na kratkom snimku ‘srdačnog zagrljaja’ može se, međutim, čuti kako hrvatska predsjednica govori o – svojoj djeci. I tema i sugovornik za kojega se ne bismo zakleli da je uopće znao tko je ‘zanosna plavuša’ u nogometnom dresu, kojoj je tako prisno prebacio ruku preko ramena, idealni su za učvršćivanje pozicije Hrvatske kao nepokolebivog borca za svijet demokracije i ravnopravnih odnosa. Ili?