Premda privremeni rezultati popisa stanovništva ne sadrže podatke o nacionalnosti građanki i građana, sama je njihova objava bila dovoljna da pokrene spekulacije oko broja pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Očekivano, na tapeti su Srbi, a pitanje svih pitanja glasi: Koliko ih ima u Vukovaru? Odgovor koji politička desnica priželjkuje sažeo je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Po njemu je realan broj Srba u tom gradu između 25 i 28 posto. Ivana Mujkić, pročelnica upravnog odjela Grada Vukovara i članica Domovinskog pokreta, pred početak popisa taj je broj dodatno smanjila pa je kazala da Srba nema više od 18 posto. Dakle, daleko ispod 34,9 posto, koliko ih je bilo po popisu iz 2011. godine, što im je omogućavalo da se pozovu na odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i zatraže uvođenje dvojezičnosti – srpskog jezika i ćirilice kao pisma – na koju imaju pravo s obzirom na to da ih je više od trećine.

U odnosu na razdoblje iz 2011. godine, kada je Vukovar bilježio 27.683 stanovnika, u 2021. bilo ih je 23.536, što je 4.147 ili gotovo 15 posto manje. Porazni rezultati još su teži s obzirom na to da se Vlada, barem načelno, zaklinje u taj grad

Posljednji popis pokazao je da je od svih županija u Hrvatskoj najveći pad zabilježila baš Vukovarsko-srijemska u kojoj je 2011. godine živio 179.521 stanovnik. Deset godina kasnije ta je brojka pala za čak 35.083 ljudi, tako da ih je sada 144.438, što je čak 19,5 posto manje. Gledano po postotku, pad je dvostruko viši od onog ionako katastrofalnog od 9,3 posto na razini cijele Hrvatske. Vukovarsko-srijemska županija ostala je u samo deset godina bez svakog petog stanovnika! Vukovar je prošao tek nešto bolje. U odnosu na razdoblje iz 2011. godine, kada je bilježio 27.683 stanovnika, u 2021. bilo ih je 23.536, što je 4.147 manje, a izraženo u postocima gotovo 15 posto. Porazni rezultati još su teži s obzirom na to da se Vlada, barem načelno, zaklinje u taj grad. Primjerice, samo je kroz Program obnove komunalne i elektroenergetske infrastrukture za razdoblje od 2019. do 2022. godine trebalo biti realizirano 59 programa vrijednih gotovo 1,5 milijardi kuna. Pokazalo se, međutim, da ljudi traže puno više od pokrpanih cesta, zakrpanih trafostanica i obnovljenog vodotornja. Premda Penava godinama uporno ponavlja istu mantru kako popis iz 2011. nije točan i kako je "trebalo proći puno godina, trauma i potrošene energije" da bi se utvrdilo koji su točni omjeri u strukturi stanovništva te da Srba sasvim sigurno nema preko 30 posto, osim predvidljivog stava – koji je prije svega politički – nije ponudio nikakvu dodatnu argumentaciju, tako da se priča svela zapravo na njegove želje da Srba bude što manje. Uostalom, popis iz 2011. godine Srbima je omogućio uvođenje dvojezičnosti, ali to je pravo ostalo mrtvo slovo na papiru jer Penava i njegova politička desnica uporno to stopiraju pa – barem što se tiče srpskog jezika i ćirilice – ispada da je sasvim svejedno koliko građana srpske nacionalnosti živi u Vukovaru sve dok je on sa svojima ondje na vlasti.

Više nema sustavih pokušaja zatiranja Srba. Nisu potrebni diskriminatorna politika i sustavno zatiranje. Dovoljno je da se gospodarski ne ulaže dovoljno da bi došlo do depopulacije i to se dogodilo na područjima gdje žive Srbi – kaže Antonija Petričušić

Za komentar prvih rezultata popisa i utjecaja na provedbu Ustavnog zakona zamolili smo docenticu sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Antoniju Petričušić.

- Najgore je što će od ovakvih rezultata u Vukovaru profitirati upravo Penava. Njegove tvrdnje koje ponavlja godinama kao i mobilizacija Stožera za obranu hrvatskog Vukovara danas dobivaju novo svjetlo jer bi se priznavanjem manjinskih prava navodno oduzeo dignitet Domovinskom ratu, zbog čega treba stati u zaštitu paćeničkog hrvatskog naroda. Takvo stanje hrani Penavinu političku poziciju i utvrđuje ga na vlasti još neko vrijeme. Ne smijemo zaboraviti i da su institucije išle Penavi na ruku. Ustavni sud mu je dopustio da iz godine u godinu po vlastitoj volji preko Gradskog vijeća interpretira kakvo je stanje u gradu i jesu li se stekli preduvjeti za proširivanje prava građanima srpske nacionalnosti. Penava svake godine prepisuje istu odluku da tih preduvjeta nema. Nažalost, o tome se uglavnom šuti, jer je tema valjda previše marginalna da se o njoj raspravlja u široj javnosti ili je ljudi jednostavno ne razumiju. Dobra praksa i međunarodni standardi kažu da ne može jedan čovjek sa svojom većinom odlučiti jesu li se stekli međunacionalni uvjeti za širenje manjinskih prava, nego bi u tom procesu trebali sudjelovati i pripadnici srpske nacionalne manjine koji trebaju imati svoj glas. Oni bi mogli reći da su se stekli uvjeti. Ovakva pitanja ne mogu se rješavati kroz razmjerni odnos pa da većina odlučuje o manjini - objašnjava Petričušić.

Antonija Petričušić (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)

Prema rezultatima popisa iz 2011. godine, u Hrvatskoj postoji 27 jedinica lokalne samouprave u kojima pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika i time ispunjavaju uvjete za uvođenje dvojezičnosti na svom teritoriju. Među njima su 21 općina i dva grada sa srpskom manjinom. U većini njih preliminarni rezultati popisa pokazali su znatan, a negdje i katastrofalan pad broja stanovnika. Uz spomenuti Vukovar, jedini grad je Vrbovsko u kojem živi 35,2 posto Srba. Tamo je lanjski popis pokazao 1204 stanovnika manje ili 23,7 posto. Najgore rezultate među općinama imaju Vrhovine, gdje je 51,8 posto manje ljudi – sa 1381 pale su na njih 666 i Dvor koji je ostao bez 2526 stanovnika (minus 45,4 posto) pa ih sada ima 3044. Donji Lapac ima 32,8 posto manje ljudi (1419 stanovnika ukupno), Donji Kukuruzari 32,3 posto (1107), Krnjak 31,4 posto (1361), Gračac 31,2 posto (3229), Biskupija 30,9 posto (1174), Negoslavci 30,8 posto (1012), Gvozd 30,1 posto (2077), Markušica 29,6 posto (1800), Civljane 28,5 posto (171), Udbina 28,2 posto (1346), Borovo 27,1 posto (3685), Ervenik 26,2 posto (816), Šodolovci 26 posto (1224), Jagodnjak 25,7 posto (1504), Trpinja 25,2 posto (4166), Erdut 24,3 posto (5534), Kistanje 24 posto (2644), Vojnić 22,3 posto (3704) i Plaški 20,9 posto (1653).

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)

Puno bolje stanje nije ni u ostalim gradovima i općinama gdje Srbi žive u većem broju, ali ne prelaze trećinu ukupnog stanovništva, poput Gline koja je od 9283, koliko je imala prije deset godina, popisala tek 7207, odnosno 2076 stanovnika manje ili 22,4 posto. Još je gore prošao grad Hrvatska Kostajnica koji je spao sa 2756 na 1946 stanovnika, što znači da je ostao bez njih 810 ili 29,4 posto. Od nekadašnjih 2985 stanovnika Topusko je izgubilo 716 ili 24 posto, Hrvatska Dubica je pala za 28,8 posto, Majur za 34 posto, Sunja za 27,3 posto, u Plitvičkim Jezerima je 682 ljudi manje ili 15,6 posto...

- Prvi rezultati popisa pokazali su zapravo ono što znamo: godine prolaze i ljudi stare. Tako stare i povratnici koji su se vratili u Hrvatsku prije 15-20 godina. Sociološka istraživanja iz tog razdoblja jasno su upozoravala što će se dogoditi i da će doći vrijeme za naplatu. Ne vidim druge razloge. Više nema sustavih pokušaja zatiranja Srba. Nisu potrebni diskriminatorna politika i sustavno zatiranje. Dovoljno je da se gospodarski ne ulaže dovoljno da bi došlo do depopulacije u određenim krajevima i to se dogodilo na područjima gdje žive Srbi - zaključuje Antonija Petričušić.