Direktor "Baranjske čistoće" Damir Paulić iznio je ovih dana zabrinjavajuće podatke. Po stanovniku u Hrvatskoj se prosječno godišnje stvori 454 kilograma miješanog komunalnog otpada, što znači da na svakoga od nas prosječno "otpada" 1,25 kg takvog otpada dnevno. Prosjek Osječko-baranjske županije znatno je manji: 344 kg, dok je prosjek u Baranji, na području o kome brine "Baranjska čistoća", mnogo bolji – "samo" 160 kg godišnje po stanovniku.
Prije sedam godina (2017.) na odlagalište otpada tik do Belog Manastira odlagalo se oko 8.000 tona miješanog komunalnog otpada, dok je prošle godine odloženo "samo" 4.369 tona. Ta činjenica, prema izjavi direktora Paulića, Baranju svrstava među regije s najmanje miješanog komunalnog otpada po stanovniku. Kako se uspjelo skoro prepoloviti količinu miješanog otpada? Građani su dobro prihvatili projekt razvrstavanja otpada pa sada značajne količine papira, plastike, stakla i metala ne završavaju u kantama za miješani otpad, nego u reciklaži. Posebno je značajno da se zeleni otpad i biootpad skupljaju odvojeno pa se i na taj način smanjuje količina miješanog otpada.
Prije dvije godine "Baranjska čistoća" je uvela sustav otkupa povratne ambalaže u reciklažnim dvorištima u Belom Manastiru i Dardi, a ove godine u Kneževim Vinogradima i Popovcu. Takav model, objašnjava Paulić, daje iznimne rezultate pa je "Baranjska čistoća" prošle godine u Belom Manastiru i Dardi prikupila – zamislite – približno 1,2 milijuna jedinica otpadne ambalaže, koje su težile oko 40 tona, te je donositeljima isplaćeno oko 80.000 eura. Ne treba posebno isticati da se i na taj način značajno smanjuje količina miješanog otpada, koji se, inače, ne reciklira, nego se zastrašujuće gomila na odlagalištu kod Belog Manastira. Otkupne stanice "Baranjske čistoće", inače, rade svakog radnog dana od 8 do 16 sati, cijena otkupa povratne ambalaže je sedam centi po jedinici, a količine su neograničene.
Direktor Paulić napominje da će ustrajno predlagati da se i druga raznovrsna ambalaža, poput konzervi, kozmetičke ambalaže i sličnog, prikuplja preko otkupa. Ako je, na primjer, flaša od vina u sustavu otkupa, zašto se to ne bi primijenilo i na staklenke od zimnice? Ambalažno staklo vrlo je cijenjen otpad, sve završava u tvrtki "Vetropak Straža" u Humu na Sutli, jedinom proizvođaču ambalažnog u Hrvatskoj, i tamo se reciklira.
