NDH

Večernji list piše da Most želi ‘vertikalu i u energetici, dakle da Most ima odgovornost, ali i svoje ljude u nadzornim odborima najjačih tvrtki’. Nije šala kad Večernjak izvještava o pitanjima od nacionalnog značaja što pregovori Mosta i HDZ-a o sastavljanju Vlade svakako jesu, jer na nacionalnoj političkoj sceni skoro godinu dana ne događa se ništa osim što Most i HDZ naizmjenično sastavljanju, pa rastavljaju vladu. Trenutno su u konstruktivnoj fazi. Uglavnom, ambicija Mosta da preuzme energetiku smatra se podrazumijevajućom i logičnom, prirodno je da se stranka koju vode psihijatar, stomatolog i nastavnik povijesti brine o nafti, struji i obnovljivim izvorima energije. Kada je jedan od čelnih ljudi srpske zajednice u Hrvatskoj, vjerojatno ste čuli za njega, zove se Milorad Pupovac, nedavno zapazio da bi predstavnik Srba trebao biti u Hrvatskoj elektroprivredi i Hrvatskim šumama, jer mnoga naselja sa srpskom većinom još nemaju struju, a Srbi tamo gdje žive teško dolaze do posla u šumarijama, mnogi je Hrvat dobio slom živaca. Pisali su se tekstovi i vodile rasprave, nemilice se zaključivalo kako bi takav korak doveo do sumraka Hrvatske kakvu poznajemo.

Natječajnu Državu Hrvatsku, za prijatelje NDH, u kojoj se na strogim međunarodnim natječajima bira sve i svakog, od uprave glavnog grada, do pročelnika za komunalne poslove u Općini Cista Provo, državu ogrezlu u nadmetanju najboljih, pa i čitav hrvatski univerzum koji je, po predaji, ravna ploha na leđima slonova i kornjača izabranih u oštroj konkurenciji prema načelima izvrsnosti, potresla je i uzdrmala inicijativa da srpski predstavnik – neki Srbin, vjerojatno – sudjeluje u upravljanju strujom ili šumama. Promptnom intervencijom čelnih ljudi HDZ-a prijetnja je otklonjena, Gordan Jandroković odbacio je mogućnost, Hrvatska je još jednom spašena, Srbi će do daljnjeg tavoriti u mraku. Koga briga, bitno je da Božo Petrov vikendima može odlaziti u Metković s punom sviješću o značaju svoje uloge u energetskom sektoru.

Izazov

Devet odraslih i, koliko je poznato, uglavnom zdravih osoba, odlučilo se na jedinstveni adrenalinski izazov, na neobičnu, a možda i iscrpljujuću avanturu koja će nekome od njih iz korijena promijeniti život: izrazili su namjeru sudjelovati na izborima za predsjednika SDP-a. Zovu se Tonino Picula, Orsat Miljenić, Ranko Ostojić, Davor Bernardić, Domagoj Hajduković, Vesna Škulić, Gordana Sobol, Karolina Leaković i Dušan Polovina Lungo, dolaze iz raznih sredina, imaju različite biografije i samo jedan cilj – preuzeti stranku koja je na proteklim izborima uspjela nemoguće, izgubiti od kompromitiranog HDZ-a. Do 31. listopada moraju prikupiti tisuću potpisa i predati ih Središnjoj izbornoj komisiji koja će provjeriti njihovu valjanost. Izbori su planirani za 19. studenoga, rezultati će biti poznati 21. studenoga u 14 sati. Valjda glasa i dijaspora, pa će procedura potrajati. Drugi krug, ustreba li, na rasporedu je 26. studenoga. I onda će se netko od pobrojanih probuditi, shvatiti da je postao predsjednik ili predsjednica SDP-a. I? Liderska uloga u stranci bez ideje i ideologije čovjeka može usrećiti nešto manje nego doktorat iz međunarodnog prava dok pokušava preživjeti u prašumi.

Tomislav

Sandri Benčić, aktivistici Centra za mirovne studije, Republika Hrvatska mora isplatiti odštetu od 20 tisuća kuna, nepravomoćno je presudio zagrebački Općinski sud. Nakon što se kandidirala za Vladin Savjet za razvoj civilnog društva, Benčić je od 17. studenoga 2006. do 2. siječnja 2007. bila pod neovlaštenim nadzorom Sigurnosno-obavještajne agencije. Za to je saznala slučajno, kolegica Sanja Sarnavka upozorila ju je da je primila poziv od muškarca koji se predstavio kao Tomislav i rekao da prikupljaju podatke o Benčić. Ustavni sud već je utvrdio da su Benčić povrijeđena Ustavom zajamčena prava. Na Općinskom je sudu tražila 80 tisuća kuna odštete, no sutkinja Ivana Požar dosudila je svega 20 tisuća kuna. Unatoč tome, Benčić je izjavila da se osjeća zadovoljno. U vrijeme uhođenja Sandre Benčić SOA-u je vodio izvjesni Tomislav Karamarko. Čuli ste za njega?

Poduzetnik

Ima u ovoj Hrvatskoj baš lijepih vijesti, divnih bljeskova poduzetničke ingenioznosti, sjajnih primjera vrijednih medijske pažnje. Josip Klemm, na primjer, vlasnik zaštitarske tvrtke Klemm Security i vođa kultnog šatorskog okupljališta braniteljske scene pred Ministarstvom branitelja u mandatu vlade Zorana Milanovića. Taj Klemm, jedan od stupova našeg društva, zbog bolesti nije prisustvovao ročištu na kojem je zagrebački Županijski sud trebao odlučiti o osnovanosti optužnice protiv njega, njegove tvrtke i Ivice Lovrića, pročelnika zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, koji je u ovoj priči interesantan kao prvi čovjek Košarkaškog kluba Cibona. Klemm je prije nekoliko godina posudio Ciboni 550 tisuća eura za transfer košarkaša Darija Šarića iz Zagreba. Prema USKOK-u, Lovrić se obvezao vratiti mu ne samo posuđenu svotu s kamatom od osam posto, nego i isplatiti polovicu od ukupne odštete koju će klub dobiti kod Šarićeva odlaska. Nije ovo rubrika koja se bavi USKOK-ovim aktivnostima – što god to bilo – niti nas zanimaju crnokronikaške pikanterije, ali Klemma nemamo srca zaobići.

Veterani

Srpsko Udruženje učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije uputilo je javni poziv hrvatskim kolegama da dođu u Novi Sad u ‘prijateljski posjet’, ali i na ‘radni sastanak’. Premda nije sasvim jasno šta bi trebalo biti ‘radno’ u druženju muškaraca koji su najbolje radne godine proveli u rovovima nišaneći jedni u druge, namjere im, čini se, nisu ratničke, što potvrđuje istup Željka Vukelića, srpskog veterana. On veli kako bivši ratnici imaju ‘najveći kredibilitet u rješavanju spornih pitanja’. Sličan susret zbio se prije nekih mjesec dana u Pakracu i okolici, a sudjelovali su bivši ratnici iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Bio je poluilegalan jer veći, ili barem najglasniji, dio hrvatske boračke populacije nije baš raspoložen za zbližavanje s bivšim protivnicima.

Oniks

Ovih dana objavljeno je da zgrada Hrvatske biskupske konferencije odlazi, da se poslužimo adekvatnom terminologijom, u Božju mater. S fasade zdanja od 11 tisuća metara padaju glasovite ploče od oniksa, poludragog kamena, čije je postavljanje prije nekoliko godina bilo hit tema – institucija koja opstaje na obećavanju zagrobnog života jako se pobrinula za ovozemaljski luksuz. Akribični novinari bilježe kako je vjerojatni problem u ‘isporučenom materijalu’, a glasnogovornik HBK-a poručio je da se traži alternativno rješenje koje će zadovoljiti funkcionalne i estetske kriterije te su zato na nekoliko mjesta postavljene ogledne ploče. Ništa čudno. Gospodin Bog u Republici Hrvatskoj zauzet je nizom poslova – od protokolarnih svečanosti, otvaranja domova zdravlja i vodovoda, preko nadziranja obiteljskog zakonodavstva i rada Bernardice Juretić, do trenerskog angažmana u timu Blanke Vlašić, pa mu je promakla drama na objektu njegovih ovlaštenih dealera u Republici Hrvatskoj.

Događaj valja vidjeti kao početak pozitivnih procesa u Crkvi te ga komentirati parafrazom tople poruke koju su trogirski navijači, rezignirani stanjem u Hrvatskom nogometnom savezu, prošlog ljeta uputili reprezentaciji – sve vam palo, dabogda.