Glavna vijest prošlotjednog prosvjeda, koji je pod geslom "Za budućnost bez HDZ-a jer s HDZ-om nema budućnosti" na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma organizirala Radnička fronta, bila je rijetko viđen ispad zastupnika HDZ-a Marija Kapulice, koji je u prisustvu dvojice tjelesnih čuvara prekinuo presicu saborske zastupnice RF-a Katarine Peović, da bi zatim teatralno razvio ukrajinsku zastavu kazavši da protiv HDZ-a prosvjeduju oni koji podržavaju rusku aneksiju dijelova Ukrajine. Premda su do grla u brojnim aferama, to možemo tumačiti kao pokaznu vježbu političke nedodirljivosti HDZ-a, ali još više nemoći ostatka parlamentarne opozicije da se suprotstavi bahatosti vladajućih. Štoviše, takva se opozicija nije kadra ni okupiti, premda je na prosvjed bila pozvana.
Unatoč Kapulici, zahtjevi Peović za nacionalizaciju Ine, koja je privatizirana u dokazano koruptivnom procesu, kao i za ukidanje bilateralnih sporazuma koji sadrže klauzulu o međunarodnim arbitražama – koje će potencijalno koštati neusporedivo više od aktualne afere izvlačenja milijardu kuna iz Ine – probili su se u eter.
Budućnost bez HDZ-a zasad se dakle ne nazire. Ni pljačke povezane s članovima te stranke, ni klijentelizam na svim razinama (otuda i zahtjev RF-a da se u nadzorne odbore imenuju predstavnici radnika, a ne hadezeovi partijci), ni kontroverzni zakoni poput onoga o pomorskom dobru nisu dovoljni za masovnije prosvjedno okupljanje lijevo-liberalnih snaga, niti za jasniji istup stranačke opozicije. Nakon što su se dojmovi slegli kontaktirali smo zastupnicu Peović i zapitali je u čemu je problem s opozicijom u nas. Kazala nam je da mnogi, a ne samo SDP, ne vide da je zadaća ljevice da okuplja ljude kako bi izašli na ulicu i jasno izrekli kako promijeniti stvari. Jer samo vikati "drž'te lopova" nije dovoljno.
- Ne možete kritizirati ako kao rješenje vidite iste prijedloge koje daje premijer Andrej Plenković. Na primjeru Ine vidi se kako je na djelu legalizirana sistemska korupcija – mnogo toga je po zakonu i ne možemo to mijenjati sa samo malo više "korporativne odgovornosti", kako neki predlažu, niti tako da primijenimo postojeće antikorupcijske zakone - kaže za Novosti Katarina Peović.
Katarina Peović (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Napominje da je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u pokušaju da obrani neobranjivo – Kapuličin upad na demokratski skup protiv HDZ-a – taj skup interpretirao kao podršku Vladimiru Putinu jer se prosvjed dešavao nekoliko sati nakon skupa u Moskvi. Time se, dodaje ona, crta meta na čelo stranci i njoj osobno, a umjesto da odgovore na pitanja o Ini i arbitražama, HDZ sve neistomišljenike optužuje za proruske stavove.
- Takva inventivnost zbilja bi bila zabavna da nije opasna, jer se izvanredno stanje oko tragičnih događaja u Ukrajini i ruske agresije, koju smo odmah osudili, koristi za gušenje demokracije, ušutkivanje svakog kritičnog tona vezanog uz naše probleme i unutarnju politiku. Radnička fronta je dosljedna u svojoj mirovnoj i anti-NATO politici i zato smo bili suzdržani oko deklaracije u kojoj je HDZ sasvim nekritički i u skladu sa svojom autokolonijalnom naravi hvalio militarizam i američki intervencionizam. Što je sljedeće? Mussolinijeve paravojne skupine koje razbijaju štrajkove i prosvjede radnika? Batinaši koji upadaju na legitimne demokratske skupove s čijim se porukama ne slažu? - pita se Peović.
- Hrvatska s HDZ-om nema nikakvu perspektivu - ističe za Novosti Jaroslav Pecnik, politički analitičar i bivši zastupnik Hrvatskih laburista, dodajući da navedena stranka nema nikakvo moralno ni političko pravo bilo kome držati prodike i odašiljati kritike, jer bi se morali prvo pogledati u ogledalo, što očito ne čine, a ako to i čine, naprosto za to ne mare.
- Ljude treba osvijestiti da nema nikakve perspektive, što je jako teško jer je velik dio njih vezan uz državni novac, a tu je i masa umirovljenika. No ono što se sad čini bezizlaznim može se preko noći promijeniti, kao svojedobno pad Berlinskog zida - kaže Pecnik.
Oporba ne nudi nikakvu alternativu, dodaje naš sugovornik, a u nesigurnim vremenima, poznato je iz sociologije, ljudi se okupljaju oko one stranke koja im barem na formalnoj razini nudi neku sigurnost.
- Paradoks je da kad HDZ-u rejting padne za tri poena, oni su još uvijek debelo najjača stranka s najvećom potporom i to govori da oporba ne ispunjava funkciju, odnosno ne zna se postaviti prema HDZ-u i doista mu je u mnogočemu slična, a tu mislim posebno na SDP, koliko god retorički odskakali. Činjenica je da HDZ preko Plenkovića kapitalizira gdje što može. A građani žive sve lošije. Primanja, granice socijalne izdržljivosti, granice siromaštva – prema navedenim parametrima spadamo u najugroženije države EU-a - ističe Pecnik.
Jaroslav Pecnik (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Secirajući dalje opoziciju, Pecnik domeće da je SDP izgubljen u prostoru i vremenu, čak i kada predsjednik Peđa Grbin ima nešto suvislo za reći. Nedostaje zapravo terenskih radnika koji bi promovirali određene ideje. Sve se, kaže, svodi na pojedinačne akcije. Još veći problem je onaj Socijaldemokrata, stranke koja će po Pecnikovu mišljenju pred iduće izbore jednostavno nestati.
- Da HDZ vidi da ima bilo kakvu oporbu protiv sebe, oni bi se drugačije ponašali. Recimo, oporba je trebala inzistirati na plenarnoj sjednici oko Ine, pa ako treba i napustiti sabornicu, mada i vi i ja znamo da ta sjednica ne bi u tom slučaju ništa riješila. No oporba bi barem pokazala da baštini neke vrijednosti - govori Pecnik.
Posebna priča je mnoštvo obespravljenih građana i radnika, poput onih u Brodosplitu koji žive u neizvjesnosti mogućeg povratka na (nekakav) posao, dok drugi rastežu već davno dobivene otpremnine, šutke i bez riječi jer im, kako smo doznali, ugovor o radu zabranjuje javne istupe. Pa kako onda od njih očekivati da prosvjeduju? Također, dramatičan demografski pad znači da se mlađa i potencijalno opozicijska populacija otisnula na "tuđe dokove". Što se tiče mobiliziranja onih koji su ostali u Hrvatskoj, Katarina Peović smatra da je velik problem u tome da ljudi ne vjeruju da bi opozicija mogla promijeniti stvari.
- To je zapravo poruka poznate enigme da mnogi u anketama biraju HDZ, a da istovremeno najveći broj ljudi ne vjeruje da Vlada vodi zemlju u pravom smjeru. Često se takav paradoks tumači svisoka, a narodu se docira da ne razumije da treba smijeniti te koji ih ne vode u pravom smjeru. No ljudi naslućuju da nije dovoljno smijeniti jedna lica drugima - kaže Peović.
Da će neki prosvjedni pokret morati nastati odozdo, a ne iz političkih stranaka jer su one odveć korumpirane i kompromitirane, smatra i komentator Pecnik. Podsjeća da se nešto slično dogodilo u Poljskoj sa sindikatom Solidarnost Lecha Walese, pa iako je to nategnuta usporedba jer današnja Hrvatska nije onodobni Gdanjsk, prostora za nju ipak ima. Kod nas valja primijetiti dugogodišnju "tihu misu" u sindikalnim redovima kada je riječ o mobilizaciji za prosvjede, a sada ih je, čini se, Plenkovićev HDZ mrvicama sa stola dodatno utišao. Logika sadašnjeg stanja je takva da nas zasad ništa ne može spasiti, ali ni iznenaditi. Ipak, inicijativa "Za budućnost bez HDZ-a" ide dalje. Optimističniji bi se poslužili riječima Vladimira Iljiča Lenjina: pitanje revolucije je pitanje organizacije.
