Prži i nebo i zemlju dok hodamo uskim uličicama Nikozije. Od sunca bježimo u konobu, pa odmah s ulaza na engleskom pozdravljamo družinu za šankom. Pitaju jesmo li se možda pogubili. Kažemo da nismo, dogovorili smo se s Eliasom Kaniom ovdje, točno u jedan. Sad će ga odmah zvati, veli nam čovjek za šankom, iako dobacujemo da ne treba jer smo par minuta uranili. Čovjek svejedno poseže za mobitelom, a taman što je poziv završen, Elias ulazi u konobu.

- Dobrodošla u kuću od kluba! - kaže s osmijehom od uha do uha.

Klub je Omonia 29M, a osnovali su ga 29. maja 2018. ultrasi poznati pod imenom Gate 9, dotad navijači nikozijske Omonije, najpopularnijeg ciparskog nogometnog kluba. Kania je pripadnik grupe Gate 9 godinama, a sada radi za Omoniju 29M. Pitamo ga koliko ima vremena, moramo li žuriti s intervjuom.

- Nedjelja je samo za nogomet. Imamo do utakmice u sedam, pomalo - odgovara.

Važnije od rezultata je da budemo stvarno prisutni i povezani u društvu. Snaga je u masi, u ljudima, to je ono što klub drži na životu za vječnost. Kako zapatisti kažu – kako hodaš, tako se i razvijaš. Osluškuješ potrebe, upijaš kontekst – kaže Elias Kania

Klub trenutno igra u drugoj ciparskoj ligi, a danas je na programu druga utakmica sezone, gostovanje protiv MEAP Nisoua, kluba iz sela Nisou kraj Nikozije.

Za početak se malo orijentiramo po konobi, promatramo uokvirene dresove, nekoliko trofeja, police s ljevičarskom literaturom, biljke. Na pločniku ispred konobe pripremaju se gradele.

- Ovdje ljudi mogu doći i podržati klub druženjem, zabavljati se. Igrači također dolaze, a klupski odbor ima svoje tjedne sastanke i skupštine ovdje. Prije dvije godine smo ovo otvorili - objašnjava Kania.

Puno su toga uspjeli napraviti u par godina – osim što su otvorili konobu, prije dvije godine kupili su i teren na kojem sve sekcije kluba treniraju, a od amaterske lige u kojoj su startali 2018. napredovali su do druge lige. Ali vraćamo se u razgovoru prvo na početak, na razdvajanje od Omonije. Kania nam objašnjava da je 2010. Gate 9 imao prve navijačke izbore i počeo pregovore s upravom kluba, a tijekom prošlog desetljeća bilo je sve više neslaganja oko vizija i svrhe Omonije.

- Omonijom je manipulirao AKEL, ciparska lijeva stranka. Oni više nisu lijeva stranka, u praksi su socijaldemokrati. Kritika se nije dozvoljavala, a to je nužnost unutar svake organizacije ili pokreta. Gate 9 je pokušao uključiti što više navijača u razgovore o upravljanju klubom. Godine 2018. američki investitor Stavros Papastavrou, kojeg su doveli iz AKEL-a, kupio je i privatizirao klub. Mi smo predlagali drugačiji plan za spas kluba, pokazali smo to upravi, ali nisu nas slušali. Nogomet je na Cipru, kao i svugdje uostalom, jako politiziran. Mi od toga ne bježimo, jasno nam je da su politika i društvo i nogomet neodvojivi, ali pitanje je kakva je i čija politika u nogometu. Ova nam se ne sviđa - priča Kania. Privatizirana Omonia, jasan je, nije lijevi klub.

Elias Kania (Foto: Ivana Perić) 

- Nikad nismo namjeravali napustiti klub, ali 2018. bilo nam je jasno da je jedina alternativa da odemo. Nismo navijači privatne kompanije Omonia, u tome nema ništa od onih vrijednosti koje je Omonia imala od 1948. godine naovamo. Još uvijek podržavamo sve sekcije Omonije koje nisu privatizirane, odbojku, košarku, futsal - kaže nam.

Na skupštini koju su u Gate 9 fan klubu održali istog dana kad je Omonia službeno privatizirana, navijači i navijačice odlučili su osnovati Omoniju 29M, za što je glasalo više od 90 posto prisutnih.

- To je bilo krajem maja, a u novembru smo igrali prvu službenu utakmicu. Sve se događalo brzo, ali gonila nas je jaka potreba i želja pa smo našli načine i alate. Prvi igrači su bili podržavatelji kluba, ali odmah smo znali da ne želimo da ovo bude vatromet koji će se brzo ugasiti. Angažirali smo i profesionalce i tim ljudi koji će upravljati klubom, baviti se financijama. Htjeli smo postati klub u kojem će se igrati kvalitetan nogomet, a da njime upravljaju navijači. Kombinirati romantiku i profesionalizam. Od prvog dana nam je misija bila doći u drugu ligu, ali smo mislili da će nam za to trebati više od četiri godine. Većina klubova planira od augusta do augusta. Mi radimo petogodišnje planove. Sada planiramo razdoblje od idućih pet godina i u tom periodu želimo ući u prvu ligu. To ćemo raditi s manjim budžetom od ostalih klubova, ali to ne znači da nećemo uspjeti. Znamo da će u prvoj ligi biti teško, ne prodajemo priču o osvajanju prvenstva. Dugoročno radimo na tome da postanemo klub koji može opstajati u prvoj ligi - priča Kania.

Dok on maše rukama unesen u razgovor, ljudi se lagano skupljaju u konobi. Naručuje se dupli espreso, a poručuju se i prva piva. Početni kapital za Omoniju 29M došao je od inicijalnih članova i članica, kojih je danas više od tisuću pretplaćenih, a kasnije su financije jačale i od prodaje navijačkih rekvizita, ulaznica i donacija, malih sponzorstava, ugostiteljskog rada.

- Naši igrači su radnici, želimo da budu plaćeni. Kod nas možda nisu velike plaće, ali za razliku od drugih klubova, nikad se neće dogoditi da kasne, a dajemo i duže ugovore. Za klub igraju samo igrači s Cipra i rado igraju za nas jer se ne osjećaju kao potrošna roba. Vide da nam je stalo, da imamo dugoročnu viziju i da to nisu prazne slatke riječi - kazuje naš sugovornik.

Na utakmicama Omonije 29M zna se skupiti više tisuća navijača pa trenutno samo nekoliko najpopularnijih klubova iz prve lige ima veću posjećenost od njih na stadionima. U maloj zemlji od milijun ljudi takve brojke nisu zanemarive.

Mural posvećen navijačici Skevi na parkiralištu kod nekadašnjeg fan kluba (Foto: Ivana Perić)

- Ništa na Cipru nije popularno kao nogomet. Nogomet govori jezikom većine ljudi, zato mora biti naše područje političkog rada. Tisuće ljudi na stadionima, pa ako uspoređujemo s brojem stanovnika, ni u Engleskoj nema toliko direktnog angažmana navijača s nogometom. Za svakog člana i članicu ovog kluba svakodnevna je odluka i konflikt da odvoji nešto novca ili vremena da doprinese klubu i svi smo toga svjesni. Važnije od rezultata nam je da budemo stvarno prisutni i povezani u društvu. Snaga je u masi, u ljudima, to je ono što klub drži na životu za vječnost. Kako zapatisti kažu – kako hodaš, tako se i razvijaš. Osluškuješ potrebe, upijaš kontekst. Kroz praksu gradimo sebe - priča Kania.

Spominje uz to koliko je važno ispalo baš to što su prije četiri godine startali od amaterske lige. Ranije su pratili klub koji je uvijek bio prvoligaš, a sada su kroz odlaske na utakmice upoznali čitavu zemlju, male klubove po selima, u planinama. To ih je podsjetilo i na sve vrijednosti Omonije kad je osnovana 1948. godine – kluba koji je u sebe ugradio angažman navijača, solidarnost, antifašizam, interese radničke klase.

- Sve je to i danas važno, posebno na Cipru koji je još uvijek podijeljena zemlja. Ti su sportaši i navijači 1948. odbili potpisati da pripadaju nacionalnom tijelu, pokazali su otpor nacionalizmu i fašizmu i osnovali Omoniju. Mi to ne zaboravljamo. Sedamdeset godina kasnije, od nas su tražili da potpišemo da naš klub bude privatiziran. Odbili smo i osnovali Omoniju 29M. Za sedamdeset godina, želimo da neki novi ljudi ne zaborave. Da, ako budu pred izazovima, odaberu otpor, svoj put, revoluciju - kaže Kania.

Dodaje kako među članovima Omonije 29M ima navijača i s grčke i s turske strane Cipra, a klub se trenutno pokušava povezati s klubovima s turske strane, s kojima žele igrati prijateljske utakmice. Nacionalnu reprezentaciju ne podržavaju jer smatraju da ne predstavlja sav narod Cipra i nije multikulturalna. Gate 9 je tijekom godina uspostavio prijateljske odnose s drugim lijevim navijačkim grupama po svijetu, poput ultrasa Hapoela iz Tel Aviva i Standard Liègea. Osim u Nikoziji, imaju svoje fan klubove u Larnaki, Limassolu, Paphosu, Ateni, Solunu.

Klupsku konobu ostavljamo suncu i mirisu gradela pa sjedamo u auto i odlazimo malo dublje u kvart, prema jednom od fan klubova koji vodi Gate 9, također punktu okupljanja prije utakmice. Fan klub je otvoren čitavu sedmicu, svatko može doći, uzeti piće iz frižidera i ostaviti koji euro u kutiju na šanku. Ovdje se par puta godišnje održavaju i skupštine navijača. Svježi grafiti krase zidove, poruke kontra policije, podsjetnici na važne godine Omonije, plakat Che Guevare. Ispred kluba su izneseni stolovi, ljudi u dresovima sjede na katrigama po pločniku, piju pivo i gazirane sokove. Pripremaju se i transparenti za današnju utakmicu. Jedan je posvećen petnaestoj godišnjici postojanja međunarodne mreže Alerta koja okuplja antifašističke i antirasističke navijačke grupacije iz čitavog svijeta. Na drugom velikom bijelom platnu ispisano je "Killah P.", posveta grčkom reperu Pavlosu Fyssasu kojeg su prije devet godina nasmrt izboli neonacisti i pristaše Zlatne zore.

Uokvireni dres u konobi (Foto: Ivana Perić)

"Fašizam je tu sve dok dominira sustav eksploatacije koji ga rađa. A ovaj sustav će stalno stvarati nove zalihe i fašističke bande. Čekaju nas velike bitke, pogotovo u našoj zemlji gdje neonacisti neometano nastavljaju svoje aktivnosti uz blagoslov buržoaske države i kapitala", objavljuje se uz fotografiju transparenta na društvenim mrežama Omonije 29M. Gate 9 često organizira solidarne akcije i van stadiona, a na njihovu se infrastrukturu i mobilizacijske potencijale oslanjaju i druge aktivističke grupe. Prije dvije godine u Nikoziji je održan veliki antivladin prosvjed na kojem se okupilo deset tisuća ljudi, od čega su dvije tisuće bile u bloku koji je predvodio Gate 9.

U klubu je i sve više žena, trenutne se brojke kreću od 25 do 30 posto. U upravljačkom odboru od 11 članova tri su žene. Ništa od toga nije radi imidža i naganjanja postotka – ljudi nam objašnjavaju da je došlo kao posljedica sveobuhvatnog širenja, autentičnog političkog rada u zajednici. Ispred fan kluba prilazi nam dugogodišnja navijačica Stella, koja nas vodi do šanka da probamo domaće praline s konjakom koje je donio jedan momak. Probavamo, uvjeravamo se da momak na konjaku nije štedio. Svako malo netko novi prilazi i pita jesmo li jeli. Dijele se pite s halumijem, na spojenim stolovima ljudi pomalo i s guštom ručavaju. Muzika je nezaobilazna, iz zvučnika se po kvartu šire navijačke, rep, pokoji pop klasik, a nađe se i mrva metala.

- Metal je način života, čovječe! Zajebi fašiste metalce, ma sve fašiste muzičare. Imamo mi svojih aduta. Dobar je ciparski metal bend Receiver, a oni su i Gate 9 članovi - komentira nam navijač Andreas, inače veliki obožavatelj metala.

Uz muziku se lagano popilo, pojelo i počistilo. Transparenti su utrpani u aute i kolona može krenuti prema selu Nisou. Ni kilometar dalje od fan kluba, povorka zastaje na velikom parkiralištu. Tu se skupljaju svi koji na utakmicu kreću iz Nikozije. Ranije je ovdje bio fan klub, ali je nakon 20 godina postojanja srušen da bi se izgradila velebna stambena zgrada. Takva još nije niknula, ali su zato po podu ostale krhotine nekadašnjeg kluba, komadići zelene fasade. Ovdje je i mural posvećen navijačici Skevi koja je u proljeće 2020. umrla od leukemije. U čast Skevi uvijek se zaori i pjesma na stadionu. Nakon zastajanja uz nekadašnji fan klub, povorka nastavlja dalje kroz grad. Čitavo vrijeme se trubi pa je osjećaj kao da smo na nekakvom piru. Kad se prođe industrijska zona grada, kolona još jednom zastaje. Uz rub ceste na periferiji dočekuju se automobili koji pristižu iz drugih dijelova zemlje, iz Limassola, Paphosa. Nakon što su svi dočekani, vozi se dalje do Nisoua.

Na stadion stižemo pola sata ranije. Skupilo se oko 1000 ljudi, od kojih više od 90 posto navijača Omonije 29M. Pjesma na tribinama kreće tutta forza odmah. Na ogradu pri vrhu propinje se par dječaka pa lupaju u ritmu muzike. Pridružujemo im se i mi, a metalac Andreas svako nam malo tumači stihove navijačkih pjesama koje se šire u noć. Koliko uspijevamo pohvatati, u svakoj ima nešto s ludilom i srcem. Omonia 29M igra dobro, pobjeđuje 1:0. Kasnije svi igrači dolaze do tribina pa s lijevim rukama u zraku pozdravljaju navijače koji im na isti način uzvraćaju. Još petnaestak minuta pune tribine pjevaju.

Na kraju su svima glasovi promukli, a ni ne trebaju više glasovi, samo nijemi pogledi i smješkanje. Sjedamo nazad u auto, a onda još, zadnjim snagama, na ulazu u Nikoziju DJ na mobitelu pušta "Kad si sretan". Prstima pucketaju, koljena tapšaju, nogama o pod lupaju u autu svi, pa tako i šofer.