Histerija oko Franje Tuđmana dvadeset godina nakon njegove smrti pokazuje da prvi hrvatski predsjednik nikad nije bio življi, rečeno je na tribini ‘20 godina od smrti Franje Tuđmana – po čemu ga treba pamtiti?’ organiziranoj 11. decembra u prostorijama SPD-a ‘Privrednik’ u Zagrebu.
Novinarka Telegrama Sanja Modrić istaknula je općeprisutnu mitologizaciju i nekritičnost prema Franji Tuđmanu u svakom smislu. Tako je na ‘džamiji’, odnosno na zgradi paviljona Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu, postavljana instalacija posvećena Tuđmanu i to na zahtjev HDZ-a uz obrazloženje da se na zgradi središnjice stranke zbog stabala ne bi dobro vidjela. Također je naglasila da danas svi tvrde da su baš oni njegovi najvjerniji sljedbenici.
- Zamjeram Tuđmanu jer je mogao smanjiti ratno krvoproliće da nije antagonizirao Srbe koji su ostajali bez posla, bili vrijeđani i napadani - rekla je i dodala da je kampanja protiv Srba započela već 1990. u predizbornoj kampanji pred višestranačke izbore.
- Franjo Tuđman je zaslužan za sve ono što imamo – pomalo cinično je rekao historičar i sveučilišni profesor Ivo Goldstein, ističući da je otac moderne Hrvatske patio od fiks ideje da Hrvatska mora biti samostalna, ali je umjesto gradnje države trebao brinuti kako žive ljudi.
- Imao je više fiks ideja koja su ukopale Hrvatsku. Zalagao se za suverenitet i teritorijalni integritet Hrvatske i poštovanje njenih granica, ali nije poštovao avnojske granice BiH prema kojoj je imao teritorijalne aspiracije, što je istočni grijeh hrvatske politike. Zalagao se za kroatocentričnu strategiju, odnosno marginalizaciju Srba i antagoniziranje manjina, a imao je i fiksaciju na 200 bogatih obitelji i stranački klijentelizam po kojem je svatko u HDZ-u trebao biti zbrinut, pa imamo slučajeve skladištara koji je postao vlasnik deset hotela na Jadranu - rekao je Goldstein.
Među grijehe mu je uračunao i činjenicu da nije dozvolio ustašizaciju, ali joj je zato otvorio vrata. Zbog svega toga demokratski resursi Hrvatske bili su u lošijem stanju 2000. nego 1990. godine, naglasio je Goldstein, ponavljajući da je cilj Tuđmanove politike bilo etničko čišćenje.
- Do 1990. Tuđman je kao bivši general i disident bio nepoznat u odnosu na Savku Dabčević Kučar, Miku Tripala, Dražena Budišu ili Ivana Zvonimira Čička, ali su oni 1991. ostali u drugom planu - rekao je i naglasio da se situacija od 1989., kad su svi navijali za košarkašku reprezentaciju Jugoslavije do 1990. kad su zviždali nogometašima, promijenila zbog ‘mitinga istine’ po Jugoslaviji i povika ‘Ovo je Srbija’ po Hrvatskoj.
Vraćanje na Tuđmana pokazuje da je hrvatska politike bez ideja, kao što je bez ideja nakon Titove smrti bila Jugoslavija pod geslom ‘I poslije Tita – Tito’, rekao je.
Na pitanje iz publike koliko je Tuđman u svojim potezima htio kopirati Tita, ispadajući njegova loša kopija, Goldstein je odgovorio da Tuđman nije bio obrazovan, ali je mnogo čitao. Dugo je bio u Beogradu, u blizini Tita. Gradio je koncept Hrvatske po uzoru na Titov koncept Jugoslavije s kraja 40-ih, što je bila vremenska retardacija, rekao je Goldstein, ističući da je Tuđman imao ‘karikaturalne manire frustrirane osobe’.
U publici je bio i bivši vicepremijer Slobodan Uzelac koji je tokom 90-ih često pozivan da se angažira, ali mu je iz Tuđmanovog okruženja rečeno da još nije vrijeme. Učesnici tribine složili su se i da je Tuđman 1990. godine imao izbor da koalira sa Srbima ili s ustaškom emigracijom iz Norvala; izabrao je ekipu iz Norvala, ali ih je kasnije uklonio. Također je 1995. izabrao antiintelektualizam, rečeno je na tribini.
