Dugo je Ina bila potisnuta tema hrvatske ekonomske politike, ali predizborje uvijek zgodno posluži za osvježavanje takvih predmeta. Naročito kad nepoznat netko medijima dobaci kakav pikantan službeni dokument. Ipak, nećemo se baviti motivima same dostave, niti se pitati tko li sve želi zlo ovoj tako simpatičnoj i uspješnoj vladi, nego ostati pri sadržaju afere.
Sporni trag ovom zgodom jest izvjesni noviji memorandum kojim Hrvatska dopušta Mađarskoj da ovdašnju sirovu naftu prebacuje u mađarske rafinerije. Umjesto da je obrađuje u Rijeci, naime, a kao što se dosad mislilo da je dogovoreno između dviju država, suvlasnica Ine. Iako je riječ o bjelodanom pokazatelju činjenice da Hrvatska, a kamoli Mađarska, Inu tretira upravo maćehinski, zapravo je posrijedi samo dio istog i znanog starog odnosa kojim je ta kompanija srozana na nivo vlastite sjene.
U međuvremenu se sam vrh hrvatske izvršne vlasti silno upeo da razuvjeri javnost oko svojih izvornih nakana u vezi s Inom. Premijeru je Andreju Plenkoviću, na početku njegova mandata, povrat Ine u većinsko vlasništvo RH bio jedan od prioriteta. Sad pak tvrdi da to nije tako, iako su mu novinari odmah pronašli niz citata koji ga razotkrivaju u po njega neželjenom svjetlu, jer je svoje stavove o Ini očito naknadno pretumbao.
Ali, tu nažalost ima još nekoliko detalja prema kojima se vidi o kolikoj se mjeri političkog zapuštanja radi. Još nije razjašnjen slučaj Ininog pokušaja da gubitke izazvane aktualnom krizom prebaci na dobavljače, a s čime su se znakovito bili složili i Plenković i ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić. Prije toga, pamtimo neobično hrvatsko-državno imenovanje Barbare Dorić, prilično dvojbene šefice krčkog LNG-terminala, u Ininu upravu.
Još ranije bilježeno je sistematično šikaniranje radnika Ine s obzirom na plaće i uvjete rada, o čemu bi se ponovno dalo napisati puno veći zaseban članak, samo kad skandali ne bi ovako užurbano preskakivali jedan drugog. Upropaštavanje nekad moćne naftne kompanije, zasnovane na ovdašnjim realnim te izdašnim prirodnim resursima, u svakom je slučaju raznovrsna, a integralna priča koja ne jenjava.
Sve je to poduzeto radi interesa nekolicine aktera iza mađarske kompanije Mol koja je kanibalski probavila hrvatskog partnera. Prepuštanje sirove nafte Mađarskoj u tom kontekstu je samo logičan epilog odustajanja Vlade RH od nacionalizacije Ine. No i dalje preostaje otvorenim pitanje hoće li ikad netko zaista platiti za toliku štetu, osim samih radnika i građana.
