Na nekadašnji Dan Republike, odnosno 29. novembra 2017. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije pravomoćno je osudio šestoricu čelnika takozvane Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora za zločine počinjene od 1992. do 1994. godine u osam bosansko-hercegovačkih općina (Prozor, Gornji Vakuf, Sovići i Doljani u općini Jablanica, Mostar, Čapljina, Stolac, Ljubuški i Vareš) i pet zatočeničkih centara, koji su bili uspostavljeni u Čapljini (Dretelj i Gabela), Ljubuškom i Mostaru (Vojno i Heliodrom).

Osim toga, pred BiH sudovima osuđeno je nekoliko pripadnika HVO-a na višegodišnje kazne zatvora za zločine protiv čovječnosti u logoru Heliodrom, koji proteklih dana i mjeseci opet privlači pažnju jer su u zgradi Centralnog zatvora, u kasarni Stanislav Baja Kraljević, započeli radovi na realizaciji muzeja HVO-a.

Neke od sudski utvrđenih činjenica su sljedeće: Rješenjem o utemeljenju od 3. septembra 1992. godine, koje je potpisao Bruno Stojić, ministar obrane HVO-a, 22. septembra uspostavljen je Centralni vojni zatvor za područje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u sastavu kasarne Heliodrom. U izvještajima HVO-a navedeno je da su još u drugoj polovini 1992. u Heliodromu zatočavani civili bošnjačke i srpske nacionalnosti, koji su odvođeni na prisilni rad za potrebe HVO-a.

Prema podacima mostarskih logoraša kroz Heliodrom je prošlo oko 10.000 ljudi, a zatočenici su između ostalog bili prisiljeni i na rad (slani su na razminiranje minskih polja, služili su kao živi štit prilikom napada pripadnika HVO-a na borbene položaje ARBiH, za izvlačenje povrijeđenih ili poginulih pripadnika tokom njihovih ofanziva, gradnju i čišćenje kuća Hrvata, za kopanje rovova, grobova i mnoge druge radove).

Čuvši kakav je plan za podizanje muzeja nekadašnji stolački logoraši su reagirali.

"Pet godina kasnije, nažalost, svjedoci smo da su presuđeni zločini platforma na kojoj ti isti politički mentori, na falsificiranoj historiji, žele graditi budućnost u Bosni i Hercegovini, što može biti samo osnova za nove sukobe."

Za Amera Delića, iz Centra za nenasilnu akciju (CNA), koji je ujedno i ratni veteran Armije RBiH ta vijest nije iznenađujuća "s obzirom na trend da se u našoj društveno-političkoj realnosti ignorišu sudski utvrđene činjenice, slave zločinci kao heroji, dodjeljuju odlikovanja zapovjednicima blago rečeno sumnjive ratne prošlosti, a svakako zanemaruje pitanje šta postupci poput ovih izazivaju kod porodica žrtava, bivših zatočenika i šire javnosti onih drugih".

- Te pojave slijedi i kultura sjećanja ili bolje rečeno politike sjećanja koje u našem društvu funkcioniraju odvojeno i često primjenjuju modele kojima i jeste cilj da provociraju i onemoguće proces izgradnje povjerenja - istaknuo je Delić.

Kako sada stvari stoje gradnju muzeja financirat će Ministarstvo odbrane BiH kao i Ministarstvo hrvatskih branitelja. Njihovo je objašnjenje jednostavno.

"Temeljem javnog poziva podržavaju se inicijative udruga iz Domovinskog rata i jedinica lokalne samouprave, a kroz javni poziv mogu biti sufinancirana i do tri spomen-obilježja na području Bosne i Hercegovine. Na Javni poziv objavljen u 2022. godini prijavila se Udruga nositelja ratnih odličja Hrvatskog vijeća obrane Bosne i Hercegovine, uz suglasnost Udruge dragovoljaca veterana Domovinskog rata HVO HB-a, HVIDRA-e HVO HB-a, Zajednice županijskih zajednica udruga obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu HVO HB Mostar te Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata BiH, sa zahtjevom za sufinanciranje izgradnje muzeja HVO-a na lokaciji vojarna Stanislav Baja Kraljević u naselju Rodoč kod Mostara."

Oni ističu da je za lokaciju odgovorno Ministarstvo odbrane BiH.

Delić naglašava da nije problem što postoje budžeti za izgradnju memorijala, podjednako s bosanskohercegovačke i hrvatske strane. Ono što smatra problematičnim su "niži nivoi koji donose odluke, odnosno gradske komisije za spomenike" jer oni vrše izbor lokacija za memorijale.

- Na državnim nivoima donose se odluke o finansiranju, međutim ne postavlja se pitanje u koju će svrhu sredstva biti utrošena. Pitanje donošenja odluka na društveno odgovoran način je na vrhu političkog odlučivanja preskočeno i prepušteno je lokalnim nivoima - objašnjava on.

Delić napominje i da je CNA u kontaktu sa bivšim logorašima koji su ogorčeni zbog najave gradnje muzeja, što pokušavaju i spriječiti tražeći reakciju od viših instanci "jer strahuju da će na lokaciji Heliodroma muzej biti izgrađen, bez obzira na njihov osjećaj boli i nepravde koje im ovaj proces uzrokuje".

O tome kako se osjećaju bivši logoraši govori i reakcija Udruženja logoraša Mostar.

"Logoraši grada Mostara i svi logoraši Bosne i Hercegovine koji su prošli pakao Heliodroma, kampa za zaštitu, kako to vole reći sljedbenici zločinačke tvorevine HRHB, iznenađeni su da se Ministarstvo odbrane usudilo da finansira Muzej HVO-a u zgradi Centralnog zatvora kojem već godinama ne daju pristup sljedbenici politike presuđene u Hagu."

Ističu i da neće odustati od istine, a Delić se nada da će mjesta poput Heliodroma, kao i sva ostala neobilježena mjesta stradanja širom BiH, učiniti dostupnim žrtvama i njihovim porodicama i biti dostojanstveno obilježena.

- Na taj način, vjerujemo, gradi se povjerenje među ljudima kao bitan faktor za izgradnju i očuvanje mira na ovom području.

Naš sugovornik ističe da gradnja muzeja na mjestu nekadašnjeg logora nije ni u interesu onih za koje se muzej pravi.

- To nije ni u interesu bivših HVO boraca, jer i oni znaju da ne treba sakrivati mjesta stradanja i vrijeđati žrtve. Slično kao i u nekim drugim slučajevima, muzej HVO-a će tako postati i podsjetnik na nepošten odnos spram žrtava iz drugih naroda. Žalosno bi bilo da se načini takav potez, jer to sigurno nije u interesu ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini - kaže naš sugovornik.

Logor Heliodrom zvanično je zatvoren 19. marta 1994. godine, a muzej HVO-a jedan je od tri muzeja nacionalnog puka. Druga dva su muzej Armije RBiH, koji će se nalaziti u kasarni Rajlovac i muzej Vojske RS-a, u kasarni Kozara u Banjoj Luci.