Republika Hrvatska je troškove rehabilitacije i obrane pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Tomislava Merčepa do sada platila najmanje 738.500 kuna. Za liječenje je od lipnja 2012. godine do danas izdvojeno ukupno 65.698,67 proračunskih kuna, što je otkrila Vlada odgovarajući na zastupničko pitanje SDP-ovca Domagoja Hajdukovića, dok se troškovi obrane na suđenju za zločine počinjene u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu kreću između 672.836,00 kuna, što tvrdi MUP, i 729.086,00 kuna, što je podatak Vlade. Podatke o troškovima obrane, koje je 2013. objavio portal H-Alter, MUP je u međuvremenu proglasio tajnom.
Kako je poznato, suđenje Merčepu potrajalo je do 2017. godine kada mu je Vrhovni sud povisio presudu Županijskog suda od pet i pol godina zatvora na sedam godina jer kao zapovjednik postrojbe poznate pod imenom ‘merčepovci’ nije spriječio zločine nad srpskim civilima. Kako stoji u presudi, oni su na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhapsili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.
Hajduković je tražio troškovnik liječenja nakon što je objavljeno na portalu Index.hr da Merčep dio svoje zatvorske kazne služi u Krapinskim Toplicama. Vlada mu je prošle godine odgovorila da je trošak neposrednog nadzora službenika pravosudne policije tokom boravka Merčepa na liječenju u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice iznosio 1.356 kuna, čemu su sada pridodati i troškovi liječenja. Iz Vlade objašnjavaju da Merčep ima pravo na bolničku medicinsku rehabilitaciju i fizikalnu terapiju po članku 25. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji kao hrvatski branitelj kojem su rane, ozljede, bolesti i pogoršanje bolesti posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Na liječenju je boravio 2012., 2013., 2016., 2017. i 2018. godine, a vrijeme provedeno tamo ne ulazi mu u odsluženu kaznu. Ovo pravo prošle godine koristilo je pet branitelja koji su na odsluženju zatvorske kazne tražili liječenje izvan zatvorskog sustava. Ministarstvo branitelja odobrilo je sve poslane zahtjeve.
Pravo na pravnu pomoć na teret Ministarstva unutarnjih poslova Merčep je imao na temelju tadašnjeg Zakona o policijskim poslovima i ovlastima u kojem je stajalo da ‘kad se protiv policijskog službenika vodi kazneni postupak ili postupak za naknadu štete zbog uporabe sredstava prisile ili drugih radnji u obavljanju policijskog posla, Ministarstvo će mu osigurati pravnu pomoć na teret Ministarstva u tom postupku i nakon što mu je prestao radni odnos u Ministarstvu’.
Nakon objave tih podataka pravnik Marko Sjekavica je tumačenje odredbe, po kojoj se mučenje i usmrćivanje civila može smatrati ‘uporabom sredstava prisile i drugih radnji u obavljanju policijskog posla’, nazvao krivim i izuzetno opasnim. Ta je odredba usvojena 2009. godine kada je na čelu MUP-a bio Tomislav Karamarko. ‘U suđenjima za ratne zločine primjena ovog članka dovedena je do apsurda. Nedopustivo je da se policijskim službenicima koje se tereti da su sredstva prisile upotrijebili kako bi usmrtili nedužne civile, samo zato jer su bili srpske etničke pripadnosti, o trošku poreznih obveznika plaćaju visoki i javnosti netransparentno prikazani troškovi obrane’, kazao je tada Sjekavica.
U isto vrijeme kad i Merčepu, MUP je plaćao troškove obrane za Vladimira Milankovića, optuženog za zločine u Sisku, te za Željka Sačića, koji je bio pod istragom za zločin u Gruborima i Ramljanima. Prema dostupnim podacima od 2009. do travnja 2013. ukupni troškovi iznosili su 2,3 milijuna kuna.