Covid

Borba protiv Covida-19 odavno je izašla iz okvira javnozdravstvenog problema. To je glavno svjetsko političko i ekonomsko pitanje, od odgovora ovisi naša kratkoročna i dugoročna budućnost: hoće li se svi naši socijalni kontakti oblikovati u skladu s takozvanim epidemiološkim mjerama, maskama, dodirima laktima i izbjegavanju masovnih okupljanja ili će se dogoditi onaj oslobodilački čas kada će nekim farmaceutskim ili prirodnim čudom sve ovo biti iza nas. Ili vas, ovisi tko će preživjeti. Covid-19 divlja i po Hrvatskoj, brojke zaraženih i umrlih rastu, a od ozbiljnijih mjera koje je uveo slavni Nacionalni stožer civilne zaštite opažamo tek svakodnevne konferencije za novinare. Na njima možemo uočiti stare junake kako izgovaraju više-manje iste fraze i dodaju im više-manje nove brojke. O strategiji borbe protiv bolesti u državi nema ozbiljne političke rasprave. Ni u svađama Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića Covid-19 nije ključna tema. Daleko od toga. A iz bolnica stižu alarmantne informacije o sve većem broju teških slučajeva i kod mladih bez drugih oboljenja. Da ne spominjemo ugrožene skupine.

U ponedjeljak se oglasio molekularni biolog Ivan Đikić dramatično intoniranim pismom upućenim čelnicima Nacionalnog stožera. Prozvao je načelnika Stožera Davora Božinovića i ministra zdravstva Vilija Beroša da su na konferenciji održanoj toga dana "izrekli nekoliko netočnih informacija koje, radi pravilne informiranosti građana" želi demantirati jer, kako veli, njihove netočnosti "imaju izravan učinak na dalje širenje virusa te posljedično mogu prouzročiti gubitak ljudskih života u RH". Đikić netočnom naziva Beroševu izjavu da je nakon mjera uvedenih 26. listopada pao broj zaraženih. Dapače, veli kako Hrvatska "ima kontinuirani porast broja zaraženih, broja hospitaliziranih i broja umrlih, a jednako tako i da brojne zemlje koje su ranije imale velike brojeve zaraženih, zbog uvođenja pravilnih mjera, sada bilježe značajan pad broja zaraženih". Čelne stožeraše Đikić je pitao brine li ih činjenica da u zadnja dva tjedna nisu donijeli niti jednu ozbiljnu mjeru iako su podaci o napredovanju pandemije sve gori. Tvrdi da je samo u zadnja dva tjedna u Hrvatskoj umrlo preko 500 ljudi, "što predstavlja oko 50 posto od ukupnog broja umrlih od početka pandemije", a to, kako naglašava, stožeraše ne bi trebalo ostavljati ravnodušnima, niti im buditi nadu o spontanom povlačenju bolesti. Đikić nadalje pita odugovlači li Vlada s novim mjerama zato što nema jasnu strategiju ili zbog komemoracija u Vukovaru, Škabrnji "i drugim mjestima stradanja" te apelira na stožeraše kako je vrijeme da spriječe "ona nova stradanja koja su u situaciji velikog broja okupljenih na istom mjestu gotovo neizbježna. Za njih ste, u ovom trenutku, upravo vi izravno odgovorni", zapazio je molekularni biolog. Odgovor čekamo.

 

Kontakti

U međuvremenu, u medijima se slažu slojevi bolesti, smrti i komemoracija. Kad se ne komemoriraju davne, ratne smrti, govori se i piše o aktualnim, kovidaškim. Čitamo ovih dana kako će se na sjeveru države provoditi veći broj brzih antigenskih testova jer državne zdravstvene vlasti sumnjaju kako tamošnji inficirani stanovnici ne daju sasvim točne informacije o svojim kontaktima. Trenutno su, kako se čini, najproblematičnije Međimurska i Varaždinska županija čiji je župan Radimir Čačić proteklih dana neuobičajeno često na televizijskim ekranima. Govorilo se i o uvođenju brzih antigenskih testova u Zagrebu, ali ništa konkretno o tome se ne zna. Točnije, o tome je govorio Davor Božinović, čija se epidemiološka znanja svode na to da ga voli Plenković.

 

Sanader

Što god se promijenilo, Ivi Sanaderu se uvijek sudi. Ne tvrdimo da je dotični nevin ni da mu se nije trebalo suditi, nego da sudovi... znate i sami. Krajem prošlog tjedna Sanader je nepravomoćno kažnjen s osam godina zatvora zbog izvlačenja novca iz državnih institucija i tvrtki u aferi Fimi medija. Nekadašnji HDZ-ov rizničar Mladen Barišić dobio je dvije godine i deset mjeseci, a blagajnica Branka Pavošević godinu i četiri mjeseca zatvora, dok je Ratko Maček, glasnogovornik Sanaderove Vlade i HDZ-a, ovaj put oslobođen optužbe. Sanader bi prema, ponavljamo nepravomoćnoj, presudi trebao vratiti i 15,8 nezakonito stečenih milijuna kuna, dok je HDZ proglašen odgovornom pravnom osobom za ono što su počinili njegov predsjednik i blagajnica. Zbog ovog slučaja Sanader je uhapšen u Austriji još 2010. godine, optužnica je podignuta 2011., suđenje je počelo u travnju 2012., a završeno u ožujku 2014. nepravomoćnom osuđujućom presudom koju je Vrhovni sud srušio 2015. i predmet vratio na ponovno suđenje. Ono je pak započelo u lipnju 2016. godine. Nema smisla maltretirati vas sa zaključkom o trajanju postupaka na hrvatskim sudovima. Kome dosad nije jasno...

 

Sjednica

Ovaj vremenski razmak između trena kada pišemo i časa kada ćete ovo čitati mogao bi se zvati i prokletstvom tjednika. Mi naime ne znamo hoće li i kako proći sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost sa Zoranom Milanovićem i Andrejom Plenkovićem, a vi znate, ako vas zanima, jer bi se trebala održati 20. studenoga. Milanović, koji se proteklih tjedana profilirao kao najglasnija opozicija HDZ-u i Plenkoviću, inzistira na razgovoru o "sustavnom kršenju Daytonskog sporazuma na štetu hrvatskog naroda u Federaciji BiH" te ističe kako se to pitanje ne može dovoditi u vezu s položajem Hrvata "u susjednim državama". Milanović u predsjedničkom mandatu svoju političku platformu gradi na nekoj vrsti narodnjaštva, soft-nacionalizmu usidrenom između ljevice i HDZ-a. Bitna točka mu je i dramatiziranje oko načina izbora članova bosanskohercegovačkog Predsjedništva. S druge strane, Plenković ne voli proturječenja, a ne sviđa mu se ni preveliko zadiranje u njegovo biračko tijelo, što Milanović uglavnom radi. Sada smo tek sigurni da ćemo o sjednici Vijeća, bude li je, čitati satima. Možda i danima.

 

Merčep

Umro je Tomislav Merčep. Slijedimo li stari licemjerni standard po kojem se o mrtvima govori sve najbolje, teško da bismo napisali ijednu riječ. Merčep je umro kao pravomoćno osuđeni ratni zločinac, zapovjednik jedinice koja je od listopada do prosinca 1991. godine nezakonito uhapsila 57 osoba, a ubila 43. Četiri se osobe vode kao nestale, šestero je preživjelo mučenja. Merčep je tek 2017. godine osuđen na sedam godina zatvora, jer je do 2000. godine uživao podršku režima Franje Tuđmana, a kasniji sudski postupci odvijali su se uz silne opstrukcije. Nekoliko Merčepovih ubojica je presudom zagrebačkog Županijskog suda iz 2005. godine dobilo ukupno 30 godina zatvora. Premda osuđen, Merčep je smrt dočekao na slobodi. Za njegovo pomilovanje zalagao se Miroslav Škoro kao predsjednički kandidat.