Srpska ekonomija u prošloj je godini uspjela održati glavu iznad vode. Premda je brže od drugih usporedivih zemalja izašla iz krize koju je izazvala pandemija, pa joj je i BDP počeo rasti brže nego drugima, srpska je ekonomija odmah nakon izbijanja rata u Ukrajini zbog ogromne ovisnosti o ruskim energentima među prvima upala u stupicu energetske krize koja se zbog ruske agresije obrušila ne europsku i globalnu ekonomiju. Srbija je pritom u svojoj ekonomskoj prtljazi najveći balast iz prošlosti nosila upravo u energetskom sektoru, u svojim javnim energetskim poduzećima čija se proizvodnja godinama urušavala, a poslovanje sve više ovisilo o tekućem uvozu energenata koji se sve više plaćao iz državnog budžeta jer bi se privreda i stanovništvo slomili pod teretom većeg povećanja cijena struje, plina i naftnih derivata.
Početak energetske krize u Srbiji usto se poklopio s prošlogodišnjim velikim travanjskim izborima na kojima su srpski birači birali predsjednika države, parlamentarne i beogradske gradske zastupnike. Izborne i postizborne političke turbulencije ispreplele su se s pomalo paničnim traženjem izlaza iz energetske stupice u kojoj su cijene energenata počele hirovito rasti, a i mogućnost njihove nestašice stalno visjela nad glavama srpske privrede i stanovništva. Na energetski udar s kojim se Srbija suočila nadovezala se i loša poljoprivredna sezona koja je dodatno zapuhala u leđa inflacije koja se na krilima energetske krize počela širiti svijetom pa nije zaobišla ni srpsku ekonomiju.
Bauk privredne stagnacije i recesije razmahao se i u srpskoj javnosti. Strah od ekonomskog sloma postao je dio izborne atmosfere na općim travanjskim izborima. Vučićeva naprednjačka vlast uz podršku koalicijskih partnera reagirala je ubrzanom potragom za novim dobavnim pravcima energenata i njihovom kupovinom na svim stranama svijeta kako bi očuvala energetsku stabilnost zemlje, ali i državnom kontrolom cijena energenata i osnovnih prehrambenih proizvoda te obilatom financijskom pomoći privredi i stanovništvu (oko devet milijardi eura iz budžeta). Uspjela je održati i planiranu visoku razinu državnih investicija u infrastrukturu, zdravstvo, ali i snažan priljev stranih investicija čija je vrijednost na kraju prošle godine dosegla rekordnih 4,4 milijarde eura.
Rezultat svega je da je srpska privreda kraj prošle godine dočekala sa slabijim rezultatima od onih u 2021., kao i većina europskih nacionalnih ekonomija, ali se zapravo "bolje udala nego što se nadala" u uvjetima kada su posljedice rata u Ukrajini još snažnije potkopale glavne srpske privredne partnere u Europi. Iako službeni rezultati srpske privrede još uvijek nisu objavljeni, ekonomski analitičari procjenjuju da će godišnji rast lanjskog BDP-a biti oko 2,5 posto. Srpski BDP se s četiri posto rasta u prvoj polovini prošle godine spustio na oko jedan posto u drugoj, najavljujući mogućnost stagnacije pa i recesije na početku ove godine. No ekonomski analitičari, upravo zbog činjenice da je srpska privreda lani uspjela dosegnuti prosječni godišnji rast BDP-a od oko 2,5 posto i izbjeći stagnaciju i recesiju, procjenjuju da će se minimalna stopa rasta zadržati samo na početku ove godine te da će do njezinog kraja u prosjeku opet vjerojatno biti približno ista kao prošlogodišnja.
Osim crnih rupa u energetskom sektoru, koje stara-nova naprednjačka vlast nastoji zatrpati uz pomoć norveških partnera kojima će prepustiti i upravljanje Elektroprivredom Srbije (najvećim javnim poduzećem koje je kao najveći gubitaš i njezina najveća glavobolja), analitičari najavljuju da će Srbija u ovoj godini najviše muke imati s inflacijom i deficitom u trgovinskoj razmjeni sa svijetom. Lani je prosječna stopa inflacije iznosila oko 12 posto, ali se koncem godine popela i na 14 do 15 posto. Ona se uglavnom prelila iz inozemstva, ali se hranila i rastom cijena hrane zbog loše poljoprivredne sezone i povećanim zaduživanjem države zbog budžetskog subvencioniranja privrede i stanovništva kako bi se lakše nosili s energetskom krizom i njezinim posljedicama. U međuvremenu je srpska monetarna vlast, kasnije od drugih, povećanjem kamatnih stopa počela obuzdavati inflaciju pa analitičari procjenjuju da će se ona lagano početi smirivati i padati prema kraju godine, iako će i ostati dvoznamenkasta. Zbog toga što će morati zauzdati vanjskotrgovinski deficit, vlast će se istovremeno morati odreći i novog zaduživanja, a zbog toga će morati i smanjiti iznose subvencija privredi i stanovništvu što će doprinijeti smirivanju inflacije, ali bi moglo pogoršati ekonomsku i socijalnu krvnu sliku privrede i stanovništva. No do novih izbora ima još dosta pa se i to može promijeniti nabolje, pogotovo ako će naprednjačka koalicijska vlast uspjeti u ovoj godini realizirati planirano uvođenja reda u energetski sektor zemlje i njegovo prevođenje iz gubitaške u profitabilnu poziciju.
S obzirom na procjene da će se inflacija i u Srbiji sljedeće godine spustiti na podnošljivu razinu, ekonomski stručnjaci najavljuju da će srpska privreda najvećih problema imati s padom novih investicija. I dok je država usvajanjem ovogodišnjeg budžeta najavila da će zadržati visoku stopu ulaganja u javne investicije (sedam posto BDP-a – 4,8 milijardi eura), analitičari prognoziraju da će strane investicije u ovoj godini dobrano presušiti, a ionako slabašne investicije srpskih privatnih poduzeća u uvjetima visokih kamatnih stopa skoro da nemaju šansu da živnu i počnu rasti.
Ako se prognoze analitičara o padu stranih i stagnaciji domaćih investicija u ovoj godini i ostvare, stope zaposlenosti i nezaposlenosti po njihovim procjenama zadržat će svoje sadašnje optimalne vrijednosti u odnosu na ne tako davne pogubne razine za srpsku privredu, njezino tržište rada i demografske procese. U hlađenju investicija, ponajprije stranih, i posljedičnom usporavanju i stagnaciji privrednog rasta i urušavanju ionako krhkog životnog standarda građana, i vlast i opozicija vide mogućnost za promjene u političkim i stranačkim preferencijama birača.
Vladajuća naprednjačka koalicija iz petnih žila se trudi da zadrži snažan priljev stranih investicija, a sve više ulaže i u oživljavanje domaćih investicija, barem u onim sektorima u kojima je i mimo očekivanja imala uspjeha, ponajprije u IT sektoru čija se vrijednost izvoza lani popela na skoro 2,5 milijarde eura, ali i u drugim visokotehnološkim proizvodnim procesima koji su počeli privlačiti pažnju stranih investitora i iz neeuropskih zemalja, od arapskih preko azijskih do američkih investitora.
Zbog toga su i prvi put počele frcati iskre između vladajućih i opozicije. Lider Stranke slobode i pravde Dragan Đilas ovih se dana obrecnuo na američkog ambasadora u Srbiji Cristophera Hilla nakon što je ovaj najavio da će već u ovoj godini američki investitori više uložiti u srpsku privredu, a opoziciju je dodatno razljutio američki savjetnik za krizne situacije Derek Schollet koji nakon razgovora s predsjednikom Vučićem i premijerkom Anom Brnabić o rješavanju kosovske krize, ali i energetskoj i privrednoj suradnji sa Srbijom, nije saslušao barem neke od njezinih lidera, iako je prethodno u Prištini nakon susreta s premijerom Kurtijem i predsjednicom Osmani razgovarao i s kosovskom opozicijom i predstavnicima kosovskih Srba.
Iz tog američkog zaobilaženja srpske opozicije, ne samo njezini lideri iščitali su poruku da američki zvaničnici smatraju da od njih nemaju što drukčije čuti od onoga što su im o pregovorima s Prištinom rekli predstavnici vlasti, ali i da su procijenili da im je Vučićeva naprednjačka vlast, barem trenutno, sigurniji partner i u njihovim nastojanjima da Srbiju energetski osamostale i odvoje od ruske energetske sise te je investicijama u visokotehnološke industrije čvršće okrenu prema euroatlantskim integracijama. Na Đilasovu i prozivku dijela oporbenih medija, ambasador Hill tek je diplomatski uzvratio: "Kao i sve druge zemlje, Srbija ima svoje izazove. Ali, nova godina poziva na optimizam i usredsređivanje na pozitivne aspekte naših odnosa. Dok ulazimo u 2023., verujem da je američko-srpsko partnerstvo snažno i da će samo biti još snažnije." Bit će, ako i uz pomoć novih američkih investicija srpska ekonomija nastavi plivati i u uvjetima energetske krize i visoke inflacije koje je iznjedrio rat u Ukrajini.
