S Osječankom dr. Katarinom Kruhonjom, koja je više godina sudjelovala u radu Nacionalnog tima za praćenje suđenja za ratne zločine, razgovarali smo povodom puštanja Branimira Glavaša na slobodu.
Kako komentirate puštanje Branimira Glavaša na slobodu?
Puštanje Glavaša iz zatvora u BiH je pravna konzekvenca odluke Ustavnog suda o ukidanju presude Vrhovnog suda RH u njegovu slučaju. Nema pravne osnove da bi nepravomoćno osuđena osoba u Hrvatskoj bila na odsluženju zatvorske kazne u BiH. Pravna sigurnost u uređenim državama mora biti zagarantirana – sudovi moraju donositi presude na temelju dokaza i po standardima pravne procedure. Na te se standarde mora posebno paziti kod tako osjetljivog sudskog procesa kakvo je suđenje za ratni zločin zapovjedniku obrane grada koji je bio napadan, razaran i obranjen. Neka se po odluci Ustavnog suda provjere! Neka se provjere i na sljedećoj instanci, Evropskom sudu za ljudska prava, to je OK. No problem je rastućeg nepovjerenja javnosti prema radu Ustavnog suda, da donosi politički obojene odluke.
Što je proizašlo iz ovog slučaja?
Kroz slučaj Glavaš druga su pitanja, ali ne manje važna, izišla na površinu – kao da je i naše pravosuđe i naš zakonodavni stup impotentan spriječiti okrivljenika nepravomoćno osuđenoga za težak ratni zločin da konstantno vrši pritisak na svjedoke, žrtve i pravosuđe putem slobodnog javnog i političkog djelovanja. Zar takva ponašanja ili bijeg osuđenika preko granice ne trebaju, ne mogu biti sankcionirani? To mi se kao građanki čini suludo, i pitam se jesu li naši zakoni, ili oni koji bi po njima trebali postupati, nemušti ili nevoljni. Ako su zakoni nedefinirani, e onda je ovo slučaj na temelju kojeg su se i Državno odvjetništvo i zakonodavci trebali već odavno zamisliti i unaprijediti ih.
U kojoj mjeri je Osijek izašao iz sjene zločina?
Bez obzira na ovu nedopustivo dugotrajnu pravosudnu sagu, važno je što je Osijek izašao iz sjene zločina. Teškom mukom i nakon puno godina poricanja, negiranja i zataškavanja, ovaj je proces utvrdio da je u Osijeku počinjen zločin protiv civila. Njihovo je stradanje utvrđeno, a hrvatska država je prihvatila svoju obavezu da procesuira počinitelje i obešteti žrtve. Time smo kao država i kao društvo iskoračili iz sjene zločina, iz izjednačavanja obrambenog, Domovinskog rata, i zločina koji su pojedinci tokom tog rata počinili. Sada nam se to postignuće može činiti nedovoljnim, čak upitnim jesmo li trebali odlučiti kročiti tim putem. Dobre plodove ovih teških i neugodnih napora koje u procesu transformacije od totalitarnog ka demokratskom društvu i državi činimo, uvjerena sam, bit će na dobrobit budućim generacijama. Ali valja nam još izdržati na tom putu.
Kakva je raspoloženje u Osijeku, odnosno koliko građana podržava Glavaša?
Osijek nije priredio doček Branimiru Glavašu nego su Branimir Glavaš i njegova stranka organizirali njegov doček u Osijeku i medijsku promociju (ali samo na lokalnoj TV postaji). To je vrlo velika i vrlo važna razlika. Dobro je što je ima. Posebno je važno što više nema izgleda da bi slučaj suđenja Glavašu ponovno postao glavno političko pitanje oko kojeg se iscrpljuje politički život i energija u Osijeku. Aktualni saziv gradske samouprave i poglavarstva uspijeva graditi konstruktivnu međustranačku suradnju oko pitanja koja su od važnosti za dobrobit grada i građana. To građani prepoznaju i to će podržati ili već podržavaju.
Kako komentirate Glavaševu izjavu da je 'pobjeda u Osijeku, Bljesku i Oluji čista kao suza'?
Procesuiranje ratnih zločina počinjenih tokom obrambenog Domovinskog rata, obrane Osijeka i tokom operacije Oluja i Bljesak upravo razlučuju obrambeno, osloboditeljsko ratovanje od nedozvoljenih radnji – zločina protiv civila, ranjenika i zarobljenika. Rekla bih da je logično da bi osuđenik za ratne zločine nastojao da da legitimitet počinjenim zločinima opravdavajući ih i podvodeći ih pod obranu. Ali ne samo pravne norme, nego i ljudi, dobro znaju (prirodno pravo) - razliku između obrane i zločina.
Kako će se dalje odvijati Glavašev sudski proces?
Vrhovni sud RH treba u što kraćem roku ponovno provesti drugostupanjski postupak. Ono što bi pravosudna procedura u konkretnom postupku trebala osigurati je da okrivljeni tokom tog postupka ne može vršiti pritisak na svjedoke, žrtve ili pravosuđe, te da bude pod mjerama koje će spriječiti da po drugi put pobjegne iz Hrvatske.
