Na summitu G20, održanom ovog mjeseca u Brisbaneu, iz kineskog su ministarstva financija kao jedan od najvećih gospodarskih problema Kine apostrofirali takozvano 'bankarstvo u sjeni'. S takvom se dijagnozom nedavno složio i Mark Carney, guverner engleske središnje banke i čelnik međunarodnog Odbora za financijsku stabilnost (FSB), koji je rekao kako je najveća prijetnja svjetskoj ekonomiji rast sektora bankarstva u sjeni u zemljama u razvoju. Termin shadow banking prvi je puta upotrijebio ekonomist Paul McCulley 2007. godine na financijskom simpoziju u Wyomingu. Tu bismo pojavu mogli definirati kao sistem kreditnog posredovanja koje uključuje organizacije i poslovanje izvan regularnog bankarskog sistema, a sudjeluje u globalnom kreditorskom i financijskom sustavu. Shadow banking odnosi se na financijske institucije poput investicijskih, novčanih, kreditnih ili hedge fondova, zalagaonica i tvrtki koje se bave kreditiranjem i reotkupom kredita. Ročnom transformacijom te institucije pribavljaju sredstva s kratkim rokom dospijeća i onda tako prikupljena sredstva preusmjeravaju u plasmane s dužim rokom dospijeća koja je teže odmah naplatiti, ugrožavajući time svoju likvidnost, a posljedično i likvidnost čitavog sustava ako je njihovo poslovanje dovoljno veliko da bi izazvalo domino efekt. Banke u sjeni transferiraju novac iz kratkoročnih kredita koje same uzimaju u dugoročne zajmove koje nude, te profitiraju iz razlika između kamatnih stopa. Pojednostavljeno, banke u sjeni investitorima nude veći povrat nego što bi ga mogli dobiti u regularnim bankama i onda taj novac posuđuju onima koje banke smatraju prerizičnim za kreditiranje.

Bankarstvo u sjeni je američka financijska inovacija, no danas je problem čitavog svjetskog gospodarstva. Djelovanje takvih institucija smatra se jednim od ključnih razloga zbog kojih je došlo do financijske krize od koje se dobar dio globalnog gospodarstva još uvijek nije oporavio

Bankarstvo u sjeni je američka financijska inovacija, no danas je problem čitavog svjetskog gospodarstva. Djelovanje takvih institucija smatra se jednim od ključnih razloga zbog kojih je došlo do financijske krize od koje se dobar dio globalnog gospodarstva još uvijek nije oporavio. Prema izvještaju  FSB-a objavljenom u listopadu, sektor globalnog bankarstva u sjeni u 2013. godini iznosio je 75 tisuću milijardi, odnosno 75 bilijun dolara, što je oko 120 posto svjetskog BDP-a. Imovina globalnog nebankarskog financijskog poslovanja prošle je godine porasla za 7 posto i iznosi četvrtinu ukupne imovine financijskih institucija. Jedina država u kojoj je sektor banaka u sjeni veći od sektora regularnih banaka je SAD. Kao poseban problem gotovo sve financijske institucije apostrofiraju snažan rast shadow bankinga u zemljama u razvoju. U Kini je primjerice taj sektor u 2012. rastao za 42, a u 2013. za 30 posto. Uslijed snažnije regulacije i propisa koje banke smatraju prestrogima, dio njihovog poslovanja jednostavno je preseljen u sektor koji ne podliježe regulaciji. Snažniji rast tog sektora bilježi se nakon 2000. godine kada je shadow banking rastao sve do pojave financijskog balona nakon kojeg je dobar dio takvih financijskih institucija propao.

Banke i banke u sjeni blisko su povezane i komplementarne - u potonje se premješta dio poslova koji su prerizični da bi ih banke vodile u svojim bilancama i(li) su nedopušteni državnom regulacijom. Ono što su šijitske paravojne postrojbe za Iran i sunitske za Saudijsku Arabiju u vojno-političkom smislu na Bliskom istoku, to su banke u sjeni za regularne banke u financijskom smislu u cijelom svijetu – institucije koje će obaviti ono što je njihovim sponzorima i nalogodavcima pravno zabranjeno, ali im donosi korist. Vezu između banaka i banaka u sjeni najbolje simbolično ocrtava primjer iz njujorške ulice Park Avenue koji su u 'Financial Timesu' odlično primijetili Tom Braithwaite i Michael Mackenzie. Naime, u određenim dijelovima sunčanog dana investicijski fond Blue Mountain Capital je i doslovno u sjeni banke JP Morgan.

U travnju ove godine britanski list 'The Economist' donio je priču o kineskom brodogradilištu Yangzijiang koje je u 2013. zaradilo 481 milijun dolara, a od toga trećinu posuđivanjem novca drugim kompanijama. Na domaćoj financijskoj sceni poznat je slučaj pozajmice zaštitarske tvrtke košarkaškom klubu. Takvi primjeri svjedoče kako je sektor shadow bankinga puno širi od raznih fondova, te da se mnoge kompanije koje nemaju nikakve formalne veze s financijskim sektorom bave kreditiranjem i financijskim špekulacijama. Banke u sjeni slabe monetarnu politiku matičnih država, ali ne zaustavljaju se na nacionalnim granicama. Špekulativne investicije i obveznice visokog rizika problem su svih građana, neovisno o tome jesu li oni direktno involvirani u takvu rabotu.

Ono što su šijitske paravojne postrojbe za Iran i sunitske za Saudijsku Arabiju u vojno-političkom smislu na Bliskom istoku, to su banke u sjeni za regularne banke u financijskom smislu u cijelom svijetu – institucije koje će obaviti ono što je njihovim sponzorima i nalogodavcima pravno zabranjeno, ali im donosi korist

Pokušaji da se regulira bankarski sektor rezultirao je prelaskom dijela poslovanja u 'ilegalu' kojoj politika ne može stati na kraj. Upravo pokušaji kineskih vlasti da uslijed snažnog rasta posuđivanja i zabrinutosti zbog inflacije uvedu restrikcije u bankarski sustav dovele su do prelaska značajnog dijela poslovanja u sektor koji je ostao netaknut regulacijama. Bankari su tako, na svjetskoj razini, nezadovoljni regulama koje im je postavila politika, stvorili svoju virtualnu stvarnost u kojoj su nesmetano mogli nastavili s poslovanjem. Imajući na umu kako je samo taj neregulirani bankarski sektor veći od svjetskog BDP-a, postavlja se pitanje tko tu ima monopol moći, postavlja pravila i kreira financijsku politiku, banke ili države?

Prema podacima FSB-a, sektor bankarstva u sjeni u eurozoni iznosi više od 25 bilijuna američkih dolara i najveći je uz onaj u SAD-u. Imajući na umu da europski i svjetski političari i birokrati ne uspijevaju regulirati tako velik sektor, naklapanja o krizi čiji teret moramo podnijeti svi, fiskalnoj odgovornosti i mjerama štednje čine se zaista ciničnim upozorenjima iz briselsko-berlinske kuhinje. Središnjoj banci europski političari ne dopuštaju financijsku injekciju kojom bi se pokrenulo gospodarstvo, a istovremeno kapital tržištu pružaju špekulanti koji svoj poslovanje baziraju na Ponzijevoj piramidi. Kada se takav sustav uruši, kao što se dogodilo 2008. godine, cijenu kroz državno spašavanje posrnulih financijskih institucija i stalno rezanje socijalnih prava kako bi banke mogle naplatiti svoje špekulativne kredite, koji od samih početaka nisu bili na realnim osnovama, plaćaju građani. Nakon krize i strože regulacije, banke posluju konzervativnije, ali zato njihove neregulirane ispostave nastavljaju s ekspanzijom u zemljama u razvoju, a u razvijenim zemljama sektor shadow bankinga tek je neznatno manji od razina prije početka krize. 'Bankari iz sjene' koji svoje usluge oglašavaju na stupovima javne rasvjete barem građane ne prisiljavaju da posluju s njima, dok bankari u sjeni koji drmaju na svjetskoj pozornici kamatare čitav svijet, ne pružajući građanima mogućnost da s njima ne 'posluju'.