Poštovani, obraćam Vam se u svojstvu opunomoćenika sestre Kornelije Ruže Kordić iz Čitluka, BiH, a vezano za objavu članka dana 26. travnja 2019. godine u elektroničkoj publikaciji na Vašem internetskom portalu www.portalnovosti.com pod naslovom ‘Čitlučenje u ilegalnom domu’ autora Hrvoja Šimičevića, koji članak sadrži niz netočnih tvrdnji.
U navedenom članku navodi se kako je Dom za djecu bez roditeljskog staranja ‘Ivan Pavao II’ u Čitluku ‘u vremenu u kojem su se dešavala seksualna zlostavljanja ta ustanova radila protuzakonito’, ‘a nadležne vlasti u Bosni i Hercegovini nisu službeno znale za postojanje toga doma sve do 2012. godine, kada je Dom registriran u nadležnom ministarstvu’, ‘brojni državni centri za socijalnu skrb u BIH od početka dvijetisućetih godina slali djecu u tu instituciju. Također se navodi kako su socijalni radnici izdavali rješenja za smještanje maloljetnika i davanja zakonske skrbi nad djecom sestri Korneliji Kordić, rukovoditeljici Doma’, kao i da su djeca radila u međugorskom obiteljskom hotelu Ruža, koji je vlasništvo sestre Kornelija Kordića i to tako da su ‘uoči sezone redovito temeljito čistili i vilu Kordićeve sestre u Čitluku’; pojedine djevojke ‘besplatno spremale torte i kolače koji su se prodavali u hotelu Kordićeve sestre’, čime se navedenim člankom žali steći dojam da je moja stranka kao voditeljica toga centra, radila nezakonito te iskorištavala djecu koja su boravila u tome domu.
Objavom toga članka iznesen je niz malicioznih, netočnih i neprovjerenih informacija, kojima je jedina namjera moju stranku difamirati, a objavljivanjem toga članka autor je postupio protivno pravilima novinarske struke i na štetu ugleda moje stranke, njezine obitelji kao i Doma za djecu bez roditeljskog staranja ‘Ivan Pavao II’.
Sve informacije koje su objavljene na Vašem internetskom portalu, a kojima se sestra Kornelija Kordić proziva i optužuje za nezakonitost u radu Doma za djecu bez roditeljskog staranja ‘Ivan Pavao II’ u Čitluku kojem je voditeljica, upućuju na zlonamjernost autora poglavito jer su mu bile dostupne sve informacije te dokazi o zakonitom poslovanju toga Centra.
Slijedom navedenog moja stranka zahtjeva objavu ispravka objavljenih slijedećih informacija:
1. Nije točan navod kako je kao djelatnost udruge ‘Marija vrata Nebeska’ registrirana samo djelatnost ‘socijalna skrb bez smještaja za starije osobe s invaliditetom’.
Točan navod o djelatnostima proizlazi iz t. 3. Rješenja Federalnog ministarstva pravde broj 04-05-2-150/03 od 27. 1. 2004. i glasi:
‘Osnovni sadržaj djelatnosti Udruge su: pomoć domovima za djecu i starije; poboljšanje životnih uvjeta djeci bez roditelja, djeci iz socijalno ugroženih obitelji, pomoć školama i drugim ustanovama koje se bave školskim odgojem i obrazovanjem; organiziranjem duhovnih susreta i seminara za svoje članove; pružanje konkretne potpore osobama u stanju socijalne potrebe; nuđenje prikladnih duhovnih, kulturnih i umjetničkih programa za svoje članove; prikupljanje i distribucija materijalne pomoći; prikupljanje i distribucija sredstava za gradnju škola, domova za djecu i starije, sakralnih objekata koji će služiti obavljanju temeljne djelatnosti udruge, poticanje individualnog rada svojih članova; poticanje organiziranih nastupa udruge, koordiniranje i usmjeravanje aktivnosti članova; suradnja s tuzemnim i inozemnim organizacijama sličnog tipa sukladno zakonu; obavljanje drugih djelatnosti kojima se može pomoći konkretnom čovjeku sukladno zakonu’.
2. Nije točan navod: ‘ta institucija sve do 2012. godine nije postojala kao ustanova za zbrinjavanje djece, državni centri za skrb izdavali su rješenja za brojnu djecu koja su tamo živjela bez nadzora države’.
Točan navod je da se u udruzi obavljao redoviti inspekcijski nadzor, dakle da je ista postojala kao ustanova, kao i da nije omogućila korištenja prava osobama kojima ne pripada pravo po zakonu.
Iz inspekcijskog nadzora od 21 .4. 2011. godine broj: UP1-09-34-000005/2011-0910 P izvršenog po Federalnom inspektoru za socijalnu i dječju zaštitu proizlazi slijedeće: ‘O smještaju o ustanovu odlučuje nadležni centar za socijalnu skrb na čijem području korisnik ima prebivalište, i to na osnovu mišljenja stručnog tima centra, izvršne odluke suda itd.’ – dakle legitimno i uz saznanja o postojanju ustanove.
3. Nije točan navod kako su postojale nepravilnosti u zajedničkom radu sa socijalnim centrima npr. centrom u Glamoču, poglavito jer nikakovih nepravilnosti nije bilo, što je autor članka mogao provjeriti u kontaktu s Ravnateljem centra Budimirom Žderom, a što nije učinio. Jer da je to učinio, mogao je utvrditi kako u ustanovi i sada živi 6 štićenika, kao i da nikada nije bilo nikakovih nepravilnosti.
4.Nije točan navod da ‘djeca iz čitlučkog doma, radila su, među ostalim, i u međugorskom obiteljskom hotelu Ruža, koji je u vlasništvu Ane Planinić, rođene sestre fra Kornelija Kordića’, da su ‘pojedine djevojke u samom domu besplatno spremale torte i kolače koji su se prodavali u hotelu Kordićeve sestre’, da su ‘sezonski odlazili čistiti čitlučku vilu sa bazenom u vlasništvu Kordićeve sestre.’
Točan navod je da moja stranka kao voditeljica centra ne bi nikada dopustila bilo kakvo iskorištavanje korisnika te su svi navodi iz objavljenog teksta zlonamjerni i u cilju nanošenja štete, kako njoj osobno tako i njezinoj obitelji kao i Domu.
Slijedom iznesenog, sve optužbe u Vašoj elektronskoj publikaciji iznesene su u vidu kleveta i laži, neprovjerenih činjenica kojima je bio jedini cilj naštetiti ugledu Doma za djecu bez roditeljskog staranja kao i nastaviti daljnje blaćenje moje stranke i njezine obitelji, optužujući je za nezakoniti rad i iskorištavanje djece sve u namjeri da se okalja njezin dugogodišnji savjestan i predan rad kao voditeljice centra.
