Đuro će ti oprostiti što te tukao – kaže jedna replika iz čuvenog filma ‘Balkanski špijun’ Dušana Kovačevića, kada Ilija Čvorović i brat mu Đuro u ludilu paranoje traže od podstanara da prizna da je strani plaćenik koji podriva Jugoslaviju. Upravo se po tom obrascu zadnjih dana ponaša dobar dio hrvatske javnosti, i to ne samo s desnog političkog spektra nego i iz onog dijela koji bi trebao predstavljati mainstream, odnosno uljuđeni centar, kada govori o napadima na građane srpske nacionalnosti. Umjesto da budu sretni što ih se mlati, jer je to valjda dokaz da su milošću većinskog naroda još uvijek tu, oni se, eto, usuđuju prigovarati zbog batina.

Zastupnici SDSS-a na prošlotjednoj tiskovnoj konferenciji iznijeli su 13 primjera verbalnih i fizičkih napada na građane srpske nacionalnosti zabilježenih samo u nekoliko zadnjih mjeseci: od brutalnog prepada maskiranih napadača u kafiću u Uzdolju prošle srijede do ubojstva Radoja Petkovića u Viškovu, kojeg je do smrti prije četiri mjeseca istukao optuženik za ratne zločine. Da su se vratili nekoliko godina kasnije, ta bi tiskovna konferencija vjerojatno još uvijek trajala jer sličnih primjera ima na stotine, točnije od 2014. do 2018. njih točno 1.376! Brojkom i slovima: tisuću tristo sedamdeset i šest! Pažljivo ih broje u Srpskom narodnom vijeću i marljivo objavljuju u svom Biltenu koji, izgleda, nitko ne čita niti je za njega ikoga briga. Samo je prošle godine zabilježeno njih 381. Dakle, više od jednog dnevno. Ako se to, kako je kazao premijer Andrej Plenković, može nazvati ‘izoliranim incidentima’, možemo samo pretpostaviti kako bi izgledalo da su masovni.

Umjesto nedvosmislene osude napada, mnogi su se političari okomili na one koji na napade upozoravaju, prije svega na Milorada Pupovca. Među njima su bili Milan Kujundžić, Miro Kovač, Miroslav Škoro, Tomislav Karamarko, Ruža Tomašić, Davor Bernardić…

U pravu je Milorad Pupovac kada kaže da se napadi ne događaju slučajno i da je u Hrvatskoj stvorena društvena klima u kojoj je sasvim normalno psovati ‘srpsku majku’. U pravu je i kada kaže da je nakon normalizacije 2000-ih, s dolaskom Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a, došlo do radikalizacije odnosa prema najvećoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Karamarko je dobar dio svoje ekipe izvukao iz najdubljeg mraka. Sjetite se samo Ivana Tepeša, lika koji je kao potpredsjednik Hrvatskog sabora marširao zajedno s tisućama crnokošuljaša centrom Zagreba tražeći ostavku Mirjane Rakić s mjesta predsjednice Vijeća za elektroničke medije jer se usudila na dva dana oduzeti koncesiju Z1 televiziji na kojoj je emitirana emisija Marka Juriča s nedvosmislenim govorom mržnje. Zli duhovi koji su tada pušteni iz boce još uvijek haraju ovom državom za što, bez sumnje, dobar dio krivice snosi i Plenković sa svojom administracijom i nejasnom, mlakom politikom gašenja požara koji svaki čas izbijaju na drugom mjestu. Najbolji primjer za to je već zaboravljeno Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću koje praktički nije ništa zaključilo, ali je zato relativizacijom ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ omogućilo njegovo vraćanje u javni život. Način na koji Plenković rješava probleme ilustrira i ona čuvena spomen-ploča poginulim HOS-ovcima koju su pripadnici te neoustaške postrojbe postavili na kuću u Jasenovcu u kojoj je za vrijeme Drugog svjetskog rata stolovao ustaški zapovjednik Maks Luburić. Umjesto da se ta sramota zauvijek ukloni, Vlada je ploču premjestila desetak kilometara dalje, u park kraj Novske, i uz to postavila danonoćnu policijsku stražu.

Da bi se tekovine takve politike suzbile potreban je daleko veći trud od ovoga koji ulažu Plenković i njegovi, s tim da je pitanje koliko su uistinu voljni riješiti taj problem. Posebno kad se uzme u obzir da je donedavni politički tajnik HDZ-a, formalno glavni ideolog te stranke, bio notorni Lovro Kuščević, kojem su mediji iskopali fotografiju ustaškog poglavnika Ante Pavelića na slici vile koju iznajmljuje turistima u svom Nedelišću na Braču, što je on demantirao tvrdeći da se radi o njegovom pretku, ali i podsjetili na činjenicu da je desničarska medijska uzdanica Velimir Bujanec svojevremeno kazao da će Kuščeviću vratiti bocu s naljepnicom na kojoj je bio Pavelić, a koju mu je ovaj svojevremeno darovao. Zato je Plenković zvučao prilično licemjerno kada je prije koji dan hrvatskim diplomatima – govoreći o prvoj tajnici veleposlanstva u Berlinu Elizabeti Mađarević koja je po društvenim mrežama i desničarskim portalima promovirala rasističke, ksenofobne i homofobne poruke – kazao da pripaze što njihovi podređeni pišu na Facebooku, a on je na tako važnu funkciju u stranci postavio nekoga poput Kuščevića.

Izjave biskupa Antuna Škvorčevića i episkopa Jovana Ćulibrka došle su kao melem: Škvorčević je kazao da je nedopustivo da se hrvatstvo pretvori u ideologiju za mržnju i nasilje te izrazio suosjećanje prema žrtvama, a Ćulibrk mu je zahvalio na tim riječima

Prošlotjedni napadi na građane srpske nacionalnosti u Uzdolju, Đevrskama, Viškovu i Valbandonu ipak su bili previše da bi se i oni mogli gurnuti pod tepih, kao što se to radilo do sada. Posebno onaj u Uzdolju koji je imao sve elemente akcije fašističkih batinaša koji su uletjeli u kafić naoružani letvama, šipkama i mačetama i u nekoliko minuta pretukli sve koje su mogli, uključujući i jednog maloljetnika koji je završio s osam šavova na glavi te zauvijek istraumatizirali Francuskinju i njenu djecu koji su bili u kafiću dok se gledala utakmica Crvene zvezde i Young Boysa. U trenutku kada završavamo ovaj tekst, još uvijek nije posve jasno koliko je ljudi sudjelovalo u toj akciji. Policija je u utorak privela njih osmero, svi su u dvadesetim godinama, uglavnom sa splitskog područja. Čeka ih od šest mjeseci do pet godina zatvora s obzirom na to da će biti optuženi za kazneno djelo izazivanja nereda počinjeno iz mržnje.

Istog dana kad i u Uzdolju došlo je do nasilja i u nedalekim Đevrskama, gdje su dvojica mladića radila nered također izazvan na nacionalnoj osnovi. U Viškovu je HGSS-ovac Matko Škalamera završio u pritvoru jer je u svađi oko parkinga nekoliko puta šakom udario 70-godišnjeg Dobrivoja Arsića i pritom mu, prema Arsićevom svjedočenju, spominjao ‘srpsku majku’, što je dovelo do rasta međunacionalnih tenzija u Rijeci, gdje su u srijedu pripadnici Armade organizirali skup podrške uhapšenom, koji je tog dana i pušten iz pritvora. Atmosfera u tom gradu, javljaju nam građani srpske nacionalnosti koji su srijedu odlučili provesti unutar svoja četiri zida, sve više podsjeća na početak devedesetih. U Valbandonu je problem također bio parking, a sve je završilo fizičkim napadom na Nikolu Tepčića, uz nezaobilazno ‘kopile srpsko’. Uz to je na desničarskim portalima objavljen i niz lažnih vijesti o Borisu Petku, vlasniku kafića u Uzdolju, od kojih je najsramotnija ona da je 1991. kao ‘martićevac’ bio čuvar u zatvoru u Kninu i da se tamo iživljavao nad zarobljenim Hrvatima. Javio se čak i svjedok koji je tvrdio da je Petko bio tamo. Vijest se poput munje proširila internetom, bez ikakve provjere. Istine radi, zapisat ćemo ovdje da se tako nešto teško moglo dogoditi jer je Petko te 1991., kad je počinjao rat, imao samo 13 godina pa nije baš vjerojatno da je bio ikakav ‘martićevac’.

Na spomenutoj presici SDSS-ovci su jasno upozorili na to što se događa i da je krajnje vrijeme da nasilje prestane jer je ovakva situacija neodrživa. Međutim, umjesto razgovora i pokušaja da se stanje smiri dočekala ih je mlaka reakcija s druge strane, pa čak i optužbe za podizanje tenzija i izazivanje društvene polarizacije, kako je istup Pupovca u utorak komentiran iz Vlade, po onoj da moraš šutjeti dok te tuku. HDZ je u utorak navečer održao i sastanak najužeg vodstva na kojem su kritizirali Pupovčevu tvrdnju da je Hrvatska postala faktor nestabilnosti u regiji, ali i naglasili da žele da se ‘zaustavi negativna spirala koja je krenula ovih dana’, kao da ju je pokrenuo SDSS, a ne napadači i njihovi ideolozi. Premda se u novinarskim kuloarima tvrdilo da je jedna od tema višesatnog sastanka na Trgu žrtava fašizma bila i sudbina koalicije sa SDSS-om, jasno je poručeno da se suradnja dviju stranaka nastavlja, a o mogućem raskidu nisu se očitovali ni u SDSS-u.

S druge strane, predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović učinila je sve da se ne izjašnjava o ovoj temi, ali su je novinari ipak zaskočili pa je tek promrsila da osuđuje svako nasilje, ali da će sačekati policijski izvještaj da donese konačni stav. Među HDZ-ovcima nasilje je najoštrije osudio šibensko-kninski župan Goran Pauk. ‘Tužno i žalosno je da očito još postoje oni koji ne shvaćaju da smo rat vodili samo protiv onih koji su provodili velikosrpsku politiku na hrvatskom teritoriju, a govoriti drugačijim jezikom, navijati za drugi klub, slušati drugačiju glazbu ili biti Srbin u Hrvatskoj nije velikosrpska politika nego demokratska tekovina za koju smo se isto tako borili’, napisao je Pauk na Facebooku.

Ali zato je s desnice prštalo. Ministar zdravstva Milan Kujundžić prozvao je Pupovca da huliganske incidente pretvara u politički problem i da nastoji prikazati Hrvatsku kao problematičnu državu. Karamarko, koji bi se rado vratio na čelo HDZ-a, nazvao je SDSS instrumentom ‘u velikosrpskoj osvajačkoj strategiji’, zapitavši se ponaša li se Pupovac ‘prema memorandumskom obrascu i nije li zapravo on zadužen za dekonsolidaciju bilo kakve hrvatske države po tom vjekovnom velikosrpskome modelu’. Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač zatražio je od Pupovca da povuče izjavu u kojoj je usporedio današnju Hrvatsku s NDH i prozvao ga za ‘neodgovorno pretjerivanje’, dok je europarlamentarna zastupnica Ruža Tomašić – čija je fotografija iz mladalačke dobi u ustaškoj uniformi objavljena prije nekoliko mjeseci u Novostima – kazala da je Pupovac ‘sve više podsjeća na Raškovića, Babića i Martića koji su sličnom retorikom strašili pripadnike srpske manjine u Hrvatskoj i okretali ih protiv njihove domovine’. ‘Tad je nametanje stigme ustaštva hrvatskom narodu i državi služilo kao priprema za velikosrpsku agresiju, a da vladajući imaju hrabrosti i integriteta, priupitali bi Pupovca u čijoj je sad službi i zašto dolijeva ulje na vatru kad to nije u interesu ni srpske manjine ni hrvatske većine’, kazala je Tomašić. U priču se uključio i predsjednički kandidat Miroslav Škoro. Njega, kako kaže o slučaju iz Viškova, žalosti spoznaja da se u našoj zemlji može nekoga strpati iza rešetaka na osnovu izjave dvojbenih svjedoka i nezapamćenog političko-medijskog pritiska. Vukovarski dogradonačelnik Marijan Pavliček prozvao je pak članove SDSS-a u tom gradu da sudjeluju ‘u srpskim provokacijama’ kao i da su ‘Hrvati postali ugroženi u vlastitoj državi upravo od pojedinaca iz SDSS-a’. Tu su i braniteljske udruge koje u Pupovčevim stavovima vide elemente kaznenog djela, pridružujući se sve oštrijem desnom udaru na Plenkovića koji ga očito želi amortizirati prozivanjem srpskih koalicijskih partnera. Svoj politički trenutak pokušao je uhvatiti i SDP, čiji je predsjednik Davor Bernardić također imao što reći o SDSS-u. ‘Posljednji napadi na Srbe kod Knina, nažalost, nisu izolirani slučajevi za vrijeme vladavine ove Vlade koja tolerira upotrebu ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’. Predstavnici Srba umjesto da štite svoj narod u Hrvatskoj štite HDZ i vladajuće. SDP ne dijeli ljude, za nas je samo bitno jesi li čovjek’, ponudio se srpskim biračima prvi socijaldemokrat.

Ovakvim izjavama koje su dane u zadnjih tjedan dana mogli bismo ispuniti cijeli broj Novosti. Nažalost, ima ih znatno više od onih u kojima se jasno i nedvosmisleno osuđuje nasilje nad pripadnicima srpske nacionalne manjine. Dio te priče su i navijačke skupine. U utorak su Delije, navijači Crvene zvezde, postavili tenk ispred stadiona uoči uzvratne utakmice s Young Boysima, na što su Bad Blue Boysi odgovorili traktorom ispred maksimirskog stadiona. Ludilo se širi praktički sa svih strana pa izjave požeškog biskupa Antuna Škvorčevića i slavonsko-pakračkog episkopa Jovana Ćulibrka dođu kao melem, posebno zato što dolaze iz crkvenih redova u kojima također ima pojedinaca koji svojim istupima šire međuvjersku netoleranciju. Škvorčević je kazao da je nedopustivo da se hrvatstvo pretvori u ideologiju za mržnju i nasilje kao i da vjernici svakog čovjeka trebaju prihvaćati s velikim poštovanjem i nikad ne prezirati drugoga, posebno ne po nacionalnoj pripadnosti. Izrazio je suosjećanje prema žrtvama, ograđujući se od onih koji napade žele iskoristiti za političke ciljeve i širenje nepovjerenja koje može dovesti do većeg zla od počinjenog nasilja. Ćulibrk mu je zahvalio na tim riječima i dodao da potpisuje sve što je biskup kazao.

Za kraj bi bilo dobro citirati ono što je Novostima izjavila Kristina Starčević, magistrica ekonomije iz Beograda koja je bila u kafiću u Uzdolju kad su upali mladići s fantomkama. ‘Nisam vaspitana da mrzim i da se bojim. Da je tako, ne bih svake godine bila u Kninu. Bratić i ja smo ove godine počeli obnavljati kuću u selu, jer želimo imati nešto svoje tamo gdje smo rođeni. Za mene i ove ljude koji su bili u kafiću, a koji žive svuda po svijetu, rat je završen prije 24 godine. Mi se ne vraćamo na to i ne možemo razumjeti nasilje. Ovaj događaj me pogodio, ali nisu me uspjeli zastrašiti, i dalje ću obilaziti svoj kraj’, kazala je. I to bez obzira na Đuru i brata mu s početka teksta!