U prvom krugu predsjedničkih izbora na biračkim mjestima u naseljima s većinskim srpskim stanovništvom zabilježena je znatno manja izlaznost birača od prosječne na razini države. U prosjeku se dvostruko manje srpskih birača odlučilo glasati za jednog od četiriju predsjedničkih kandidata. Oni koji su izašli na izbore dali su uvjerljivo većinsku podršku aktualnom predsjedniku Ivi Josipoviću. Desničarski portali koji otvoreno navijaju za pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović zlurado su i likujući komentirali malu izlaznost srpskih birača jer, eto, nisu ‘poslušali četničkog vojvodu Vojislava Šešelja koji ih je pozvao da izađu na izbore i glasaju zna se za koga’.
Tijesna pobjeda Josipovića u prvome izbornom krugu najavila je da će i konačni ishod izbora biti neizvjestan. Analitičari uglavnom prognoziraju da će pobijediti kandidat koji privuče veći broj birača dvojice kandidata koji su otpali u prvome krugu: ponajprije birače Ivana Vilibora Sinčića, ali i Milana Kujundžića. Ishod drugoga izbornog kruga ovisit će i o sposobnosti kandidata da motiviraju apstinente iz prvog kruga: to se prije svega odnosi na Ivu Josipovića jer usporedba s prošlim predsjedničkim izborima pokazuje da su brojni njegovi birači iz 2009. godine na ovogodišnjim izborima ostali kod kuće, dok je Kolinda Grabar-Kitarović ovaj put maksimalno mobilizirala HDZ-ovo biračko tijelo koje se na prošlim izborima raspršilo ili je masovno apstiniralo.
Igrokaz sa slanjem zahtjeva srpskim vlastima da joj omoguće posjet Veljku Mariću, Grabar-Kitarović bešćutno je iskoristila za dobivanje dodatne podrške braniteljske populacije
Profesor Žarko Puhovski procijenio je da će Josipoviću i političkim strankama čiji je kandidat glavni adut za mobiliziranje birača-apstinenata iz prvog kruga biti izazivanje moralne panike, odnosno provociranje i širenje straha od povratka HDZ-a na vlast samo nekoliko godina nakon što je s nje morao otići zbog korupcije i organiziranog kriminala. Ivo Josipović, a pogotovo premijer Zoran Milanović i dio čelnika SDP-a, doista su između dva izborna kruga zaigrali na kartu izazivanja moralne panike. I dio srpskih birača-apstinenata, potaknut njihovim upozorenjima da neizlaskom na izbore doprinose pobjedi HDZ-ove kandidatkinje, vjerojatno će odlučiti glasati u drugome izbornome krugu.
Srpske birače-apstinente, međutim, još više može potaći na glasanje u drugome krugu sama Kolinda Grabar-Kitarović i oni koji je podupiru. Grabar-Kitarović i njezin stožer, vjerojatno polazeći od činjenice da su Srbi i Srbija najomraženija nacija i država među hrvatskim biračima, odlučili su dio birača propalih kandidata i apstinenata privući zagovaranjem tvrdih i zategnutih odnosa sa Srbijom i Srbima. Više je primjera koji to ilustriraju. Neki su crnohumorni, ali ima i onih koji mogu dugoročno opterećivati hrvatsko-srpske odnose.
Igrokaz sa slanjem zahtjeva srpskim vlastima da joj omoguće posjet Veljku Mariću koji je u Srbiji nepravomoćno osuđen zbog ratnih zločina koje je navodno počinio nad hrvatskim Srbima, Grabar-Kitarović bešćutno je iskoristila za dobivanje dodatne podrške braniteljske populacije. Inspirirana predbožićnim posjetom europarlamentarke Marijane Petir pritvorenom Mariću, Grabar-Kitarović je odlučila isto učiniti, iako je trebala znati da se i po hrvatskim propisima posjete trećih osoba, izvan kruga obitelji, zatvorenicima dopuštaju izuzetno i po posebnoj proceduri, a nijedna normalna država neće dopustiti da sudjelovanje u izbornim kampanjama bude razlog za dopuštanje posjeta. I stranci koji služe zatvorske kazne u Hrvatskoj imaju pravo na posjet konzularnih predstavnika svojih zemalja te predstavnika međunarodnih i drugih organizacija koje se bave pravima zatvorenika, a izvan toga rijetko i izuzetno.
Zato je hinjeno božićno iščuđavanje Kolinde Grabar-Kitarović pod šatorom pobunjenih branitelja u Savskoj 66, zbog toga što joj srpske vlasti nisu dopustile posjet Mariću, najprizemniji pokušaj skupljanja glasova birača. Prije svega zbog političke zloupotrebe položaja samog Veljka Marića, a zatim i zbog njezina zgražanja zato što je odbijenica iz Srbije napisana ćirilicom. HDZ-ova kandidatkinja zapravo je poručila da je iz ‘barbarske’ države dobila odgovor na ‘barbarskom’ pismu, iako i svi strani državljani u komunikaciji s hrvatskim državnim institucijama moraju komunicirati na hrvatskom jeziku. Kako je Kolindi Grabar-Kitarović, međutim, glavni cilj bio prikupljanje glasova, a ne posjet i briga za položaj zatvorenog Veljka Marića, nije ni trepnula nego je pljunula na srpski zatvorski sustav i ćirilicu jer zna da će joj to pljuvanje, kao i druga pljuvanja po Srbiji i Srbima, ponajprije honorirati nacionalno ostrašćeni dio birača, a kad je riječ o hrvatsko-srpskim odnosima takvih je i više nego dovoljno za moguću prevagu na izborima.
Mana takve računice je što antisrpski predizborni ispadi HDZ-ove kandidatkinje mogu potaći srpske birače-apstinente da u većem broju izađu na izbore i glasaju protiv nje, a u uvjetima kad se očekuje tijesna pobjeda jednog od predsjedničkim kandidata svaki postotak može biti odlučujući, pa i tih 4-5 posto glasova srpskih birača, a još više postoci ostalih birača-apstinenata koje iritiraju prizemne političke manipulacije koje igraju na kartu poticanja i rasplamsavanja međunacionalnih trvenja i sukoba.
Još veću moralnu paniku među srpskim i drugim biračima-apstinentima može izazvati zveckanje vojskom i njezinim oružjem kojemu se Grabar-Kitarović priklonila kako bi dobila podršku HSP-a i vojskovođe bez vojske Daniela Srba. Najava da će kao buduća predsjednica ozbiljno razmotriti mogućnost slanja Hrvatske vojske na granicu sa Srbijom zbog ratnohuškačkih istupa Vojislava Šešelja i srpsko-ruske vojne vježbe u Vojvodini, za visokopozicioniranu dužnosnicu NATO-a, iako sa zamrznutim statusom, u najmanju je ruku zloslutna jer je demilitarizacija granice na Dunavu provedena pod međunarodnim patronatom u sklopu mirne reintegracije Podunavlja, pa kad potencijalna predsjednica šalje takve poruke nameće se pitanje govori li i u ime NATO saveza, a ne samo u ime Hrvatske pod njezinim predsjedanjem.
Zna li Grabar-Kitarović nešto više kad najavljuje da će Hrvatska kao članica NATO-a poslati vojsku na granicu sa Srbijom koja je još uvijek članica Partnerstva za mir, odnosno poručuje li u ime NATO saveza da će partnerske odnose zamijeniti vojnim sukobljavanjem sa Srbijom? Kako god bilo, srpski birači-apstinenti, pogotovo oni iz Podunavlja kojih je u prvome krugu bilo i ponajviše, imaju razloga zabrinuti se i odlučiti izaći na izbore kako bi glasali protiv HDZ-ove kandidatkinje ako ne žele dolazak vojske u njihove krajeve i vojno zaoštravanje odnosa sa Srbijom. Grabar-Kitarović dala im je razlog da glasaju protiv nje i kako bi umanjili ‘izbornu korist’ na koju ona računa svojim predizbornim antisrpskim ispadima.
