Iako se o mogućem ratu u zemljama regiona mnogo piše, nema šanse da do njega dođe, složili su se učesnici tribine "Samo da rata na bude", održane 9. novembra u organizaciji "Privrednik" i VSNM-a grada Zagreba.
Po riječima Dejana Jovića, s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, postoji zabrinutost jer su se u zemljama u regiji nacionalizmi konsolidirali i postali snažniji nego 1991., ali ne nužno i opasniji za druge. Također, dodao je, postoje i maliciozni razlozi da se o ratu govori kao o jednoj od opcija.
- Za rat su potrebna tri elementa - motiv, sredstva i okolnosti. Revizionizam je motiv kod onih koji smatraju da su u ratovima 90-ih izgubili ili nisu ostvarili sve ciljeve i traže novo miješanje karata. Drugi element su sredstava za rat kojih nema, ako ne postoje okolnosti za to poput nestanka međunarodnih osigurača, odnosno mijenjanja odnosa u međunarodnoj zajednici, a do sloma međunarodnog poretka ne dolazi. Tako se sve svodi na verbalni rat koji nema efekta, osim što paničarenje o ratu uznemirava javnost - rekao je Jović.
Naglasio je da postoji razlika oko retorike i djela Milorada Dodika, ali postoji i razlika između onog što je govorio kao šef stranke i kao predsjednik Republike Srpske, odnosno član predsjedništva BiH.
- U RS postoji jedinstvo oko održanja RS, ali ne oko drugih pitanja. Isto tako, bez SAD-a praktično ne bi bilo nema BiH - kazao je i naglasio da je u politici separatizam legitiman i legalan, ali bez nasilnih metoda.
- Stranci neće ostati dovijeka, pa bi bilo pogrešno dočekati strano povlačenje bez inicijativa poput one o ustavotvornoj skupštini koja bi definirala BiH bilo kao državu konstitutivnih naroda ili građana. Srbi i Hrvati se boje se da ne budu manjine, dok Bošnjaci strahuju da ne izgube jedinu domovinu koju imaju, pa će i o tome trebati voditi računa - rekao je Jović.
Govoreći o Crnoj Gori, istaknuo je da su Srbi i Crnogorci jedina dva naroda kojima su jezik i vjera zajednički. Upozorio je i da je broj Srba od 1991., kad ih je bilo devet posto, narastao na 32 posto, dok je Crnogoraca, kojih je po popisu 1991. bilo 62 posto, sada 45 posto. Isto tako, trećina onih koji su se prije rata izjašnjavali kao Muslimani nije prihvatila da se preimenuje u Bošnjake.
Naglasio je Srbi izvan Srbije ne bi svojim postupcima trebali stavljati Srbiji kamen oko vrata, što bi trebalo važiti i za druge novonastale manjine. Osim toga, Srbiji su u interesu dobri odnosi s Bošnjacima i Albancima, pa su na Balkanu najbitniji odnosi Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije. Hrvatska gleda u drugom smjeru, prema EU; pobjegla je s Balkana i sad se čudi što tamo nije prisutna i nema utjecaja, rekao je Jović.
Podsjetio je i da je do 2008. Hrvatska smatrala da je Srbija jedinstvena država. O tome govore Badinterov stav, prijedlog Slovenije i Hrvatske o konfederaciji šest država, što su Albanci tada shvatili kao nož u leđa, kao i Sporazum o normalizaciji odnosa iz 1996. koji je priznao integritet dviju država. Teško je očekivati od Srbije da prizna Kosovo kad to nije učinio ni dio članica EU-a, ali ni pola zemalja u svijetu. Uglavnom, Srbija treba vidjeti kako da iskoristi situaciju, podvukao je Jović na kraju izlaganja.
Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu naglasio je da neće biti rata, ali da incidenti kao oni nedavni na Kosovu mogu biti opasni.
– Primjetan je visok stupanj ostrašćenosti i visoka doza revizionizma u odnosu prema prošlosti, kao i razbacivanje optužbama. Bez obzira na sve, u Hrvatskoj je stanje bolje nego u nekim drugim zemljama, jer se u mainstream medijima može pročitati i neko drugo mišljenje. Dayton je zacementirao odnose u BiH kao državi triju naroda, iako se svi prave da se ništa nije dogodilo, npr. mladi ljudi iz RS ne doživljavaju Sarajevo kao glavni grad. U Crnoj Gori se crnogorski identitet i državnost brani kroz Crnogorsku pravoslavnu crkvu, a CPC najviše brane ateisti i bivši komunisti. Što se Kosova tiče, Srbija mora učiniti sve da ne žrtvuje živote ljudi na Kosovu i da sačuva imovinu SPC-a, pri čemu bi trebala tražiti garancije EU i SAD - rekao je i zaključio da u sadašnjoj situaciji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ima karte u svojim rukama.
