Svečano posvećenje nove pravoslavne crkve u Glini na praznik Male Gospojine 21. rujna 1963., jedan je od najvažnijih događaja u dugoj povijesti eparhije gornjokarlovačke Srpske pravoslavne crkve i pravoslavnih vjernika parohije glinske. Bio je to svečani čin koji je privukao značajnu pažnju organa vlasti i partijskih struktura na lokalnom, republičkom i državnom nivou tadašnje SFR Jugoslavije.
Pa ipak, ovaj članak neće se baviti pitanjem zašto tadašnje vlasti nisu dozvolile da se nova crkva podigne na mjestu stare i porušene crkve, u kojoj je 1941. počinjen ustaški zločin, niti problemima koji su pratili izgradnju nove crkve od 1958. do 1963., već onim pitanjima na koje akademska literatura još nije dala odgovor: kako je izgledala sama svečanost u Glini tog 21. rujna 1963. i tko su bili najznačajniji učesnici.
Prema izvještaju Vesnika, organa glavnog saveza pravoslavnog sveštenstva SFR Jugoslavije, proslava posvećenja crkve počela je u petak 20. rujna svečanim dolaskom gornjokarlovačkog episkopa Simeona, koga su na glinskoj željezničkoj stanici dočekali sveštenici i predstavnici mjesnih vlasti sa sekretarom Republičke komisije za vjerska pitanja. Zatim je u crkvi, pred ikonostasom, u prisustvu mnogih pravoslavnih sveštenika te mnogobrojnih vjernika iz Gline i bliže okoline, Simeon održao bdenije i kraću propovijed o značenju predstojećeg posvećenja crkve i zaželio dobrodošlicu svim gostima sa strane, a naročito iseljenicima iz Amerike i Kanade, čijim je novčanim prilozima izgrađena nova pravoslavna crkva u Glini.
U toku noći i ranim jutarnjim satima 21. rujna stizale su grupe vjernika iz svih krajeva zemlje: Beograda, Novog Sada, Sarajeva, Zagreba, Varaždina, Karlovca, Siska i Petrinje. Prema grubim procjenama, na vrhuncu svečanosti bilo je između šest i sedam tisuća ljudi, tako da je već od jutra crkva bila dupkom ispunjena, kao i porta te dio ulice pred njom. Točno u 9 sati pošla je iz parohijskog doma svečana povorka sa čtecima i protođakonima na čelu, brojnim sveštenicima i episkopom Simeonom koga su pratile dve crkvene kume – predstavnice iseljenika iz Amerike i Kanade.
Uz zvuke zvona i pjesmu, ušlo se u crkvu gdje je odmah počeo obred posvećenja koji se završio ophodom oko hrama. Čitav ovaj obred, kao i arhijerejska liturgija, snimljeni su na filmsku vrpcu. Kod arhijerejske liturgije asistirali su prote Ratko Jelić iz Zagreba, Lazo Radovanović iz Rijeke, Boško Bogunović iz Siska, Svetozar Lotina iz Dubice, Vladimir Bubalo iz Beograda i jerej Jovan Nikolić iz Varaždina sa protođakonima Čedomirom Draškovićem i Vukašinom Stepanovićem iz Beograda. Obredu posvećenja i liturgiji prisustvovali su i četvorica rimokatoličkih svećenika, koji su s velikim zanimanjem pratili obred. Na liturgiji je pjevao veliki sastav mješovitog katedralnog pravoslavnog hora iz Zagreba. Nedugo zatim, episkop Simeon održao je opširnu besedu, koju su prisutni nestrpljivo očekivali i potom oduševljeno pozdravili.
U toku dana stizale su telegrafske poruke i čestitke episkopu Simeonu, crkvenoj opštini u Glini i glinskom parohu Nikoli Dikliću, kako od pojedinaca, tako i od ustanova iz zemlje i inozemstva. Na kraju liturgije, episkop Simeon pročitao je tekst telegrama Njegove Svetosti Patrijarha g. Germana, koji glasi: "Dušom i srcem molitveno učestvujemo sa Vama i svima našim vernima prisutnim na osvećenju crkve u Glini i molimo se Bogu za pokoj duša onih u čije je ime spomen-crkva podignuta. Vašem Preosveštenstvu srdačno čestita slavlje a svima učesnicima šalje Patrijarški blagoslov i pozdrav, Patrijarh srpski German".
Episkop je zatim blagoslovio koljivo i prerezao slavski kolač sa crkvenim kumama, Danicom Gvoić iz Clevelanda (SAD) i Milicom Čelar iz Hamiltona (Kanada), koje su predvodile grupu od 139 iseljenika i zastupale iseljenički Odbor za podizanje crkve u Glini. Obje su dale najveći prilog u novcu, a također donijele i mnoge darove za crkvu. Odmah nakon toga održan je nad sarkofagom parastos "izginuloj braći i umrlim priložnicima". Istog dana, u popodnevnim satima, obavljeno je i krštenje mnoge djece.
Toga dana episkop Simeon bio je domaćin na svečanom ručku, koji je priređen u bivšem Sokolskom domu, sada domu DTO "Partizan" za sve iseljenike i goste, kao i sveštenstvo, te predstavnike vlasti i društvenih organizacija. U toku ručka, episkop je održao govor u kome je, između ostalih, pozdravio prisutne: Draginju Metikoš, predsjednicu Skupštine općine Glina, Iliju Nedića iz Republičke komisije za vjerska pitanja iz Zagreba, Stanka Jednaka, predsjednika Crkvene opštine Glina, Milana Nožinića, književnika i predsjednika Glavnog odbora Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta", kao i druge predstavnike društveno-političkih organizacija. Episkop je zatim pozdravio i izrazio zadovoljstvo što ovdje vidi i Franca Žužeka iz Slovenije, koji je počasni gost ove proslave. U pozdravnoj riječi, episkop je oslovio i prisutnog američkog konzula iz Zagreba Johna Chestera, koji je također prisustvovao ovoj proslavi.
Episkopu Simeonu prvi je odgovorio predstavnik iseljenika i jedan od inicijatora sakupljanja priloga za crkvu u Glini, Marko Čelar iz Kanade. On je izrazio radost zbog izgradnje nove crkve i rekao da se iseljenici s područja Banije i Korduna ovim činom odužuju milim pokojnicima i manifestiraju privrženost Starom kraju.
S velikim odobravanjem pozdravljen je govor Franca Žužeka iz Slovenije, koji je od 1927. do 1955. bio župnik u Glini „i u onim strašnim danima 1941. godine spasao mnoge od ustaškog pokolja.“ Prvoborac Milan Despot govorio je „o zajedničkoj borbi Srba i rodoljubivih Hrvata u Glini protiv ustaša“, te o poslijeratnim naporima da se obnovi život i izgrade porušena ognjišta. Američki konzul John Chester pozdravio je na srpsko-hrvatskom jeziku episkopa Simeona i izrazio zadovoljstvo da iseljenici, sada građani SAD-a, održavaju tako prisne veze sa zavičajem. Također je govorio župnik u Glini Franjo Jurak, koji je istakao u svom govoru radost svojih vjernika i svoju da se u Glini opet čuju zvona pravoslavne crkve.
Na kraju ovog svečanog banketa prisutne je pozdravio kraćim govorom i paroh Nikola Diklić iz Gline. Istoga dana, episkop Simeon proizveo je u čin protojereja paroha Nikolu i istakao njegove velike zasluge u izgradnji novog glinskog hrama. Proto Diklić se zahvalio episkopu i pozvao svoje parohijane da ga i dalje podržavaju u radu za dobro Crkve i njene misije. Proslava je nastavljena i idućeg dana, kada je završeno narodno slavlje i kada su gosti - učesnici napustili Glinu.
Novopodignuta spomen-crkva Rođenja presvete Bogorodice u Glini izgrađena je u srpsko-vizantijskom stilu, zvonik je visok 20 metara i na njemu su tri zvona izlivena u bronci, ukupne težine 1200 kg. Projekte za hram, ikonostas i crkveni namještaj izradio je poznati stručnjak za sakralnu umjetnost i arhitekturu prof. dr. Dragomir Tadić. Ikonostas je uobličio u duborezu inž. Petar Zarić, dok je ikone i freske izradio akademski slikar Milovan Arsić. Prema projektu, građevinske radove izvodio je majstor zidar Jovan Zagorac, Dalmatinac. Lamperiju i sav namještaj u crkvi izradio je majstor Stojan Sužnjević iz Gline.
Nije nevažno spomenuti da je već u kolovozu 1964. episkop Simeon žestoko kritiziran u srpskoj emigraciji što u svom govoru prilikom posvećenja nove glinske crkve ni jednom riječju nije spomenuo ustaške zločine nad Srbima u Glini 1941. Stoga vrijedi ponoviti što je episkop Simeon, između ostalog, tada rekao: "Ova crkva nije prkos-crkva. Ona je plod ljubavi i odanosti svojoj vjeri i Crkvi. U ovoj crkvi propovedaće se najsvetija načela nauke Hristove: ljubav, mir i dobra volja među ljudima, među braćom, među svim narodima svijeta, djeci istog Oca nebeskog. … U njoj ćemo se moliti Bogu za sve vas, za domove vaše, za djecu vašu, za napredak i blagostanje otadžbine naše i za dobro svih ljudi u cijelom ovom svijetu Božjem", pri čemu je episkop posebno govorio o potrebi trpeljivosti i ljepoti raznolikosti kod ljudi, naroda i vjera.
Fotogaleriju možete pogledati ako kliknete na fotografiju iznad teksta.
