Novosti

Intervju

Fahrudin Kladničanin Građani nisu znali za šta glasaju

Ljudima smo objašnjavali šta je to Bošnjačko nacionalno vijeće i da se radi o izborima za kulturnu autonomiju. No ta priča nije odgovarala ni muftiji Zukorliću, ni Ugljaninu, ni Ljajiću

Jp2qaepj13b3j0h2k9a08xzbl07

Širom Sandžaka 26. oktobra održani su izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV). Prema statutu BNV-a, riječ je o ‘najvišem zastupničkom tijelu bošnjačke nacionalne zajednice u Srbiji, u područjima službene upotrebe jezika i pisma, obrazovanja, kulture i informisanja na bosanskom jeziku’. Upravo te četiri stavke najmanje su pominjane u tekućoj kampanji koja je brojala samo dva igrača, personifikovana u likovima Sulejmana Ugljanina i muftije Muamera Zukorlića. Rezultat je bio tesan u korist Ugljaninove liste – 19:16. Rezultati su svakako značajni, ali možda je još značajnija činjenica da se prvi put od osnivanja u izbore pokušala umešati jedna nova, sveža, neiskompromitovana grupa mladih ljudi, koji su se nazvali Akademska inicijativa ‘Forum 10’. Drugog dana nakon početka prikupljanja potpisa, zbog pritisaka koji su stizali sa svih strana odustaju od daljeg prikupljanja. Tim povodom razgovarali smo sa Fahrudinom Kladničaninom, jednim od inicijatora ideje.

Kako je došlo do povlačenja ‘Foruma 10’?

Akademska inicijativa ‘Forum 10’ je pre dva meseca inicirala priču o pokretanju liste koja bi okupila mlade Bošnjake iz Sandžaka i koji bi učestvovali na izborima za BNV. Sve se dešavalo mnogo pre nego se znao datum održavanja izbora. Krenuli smo sa nekim konceptom i napravili smo program koji je obuhvatao četiri tačke koje su bile ključne. Kad smo saznali da su izbori 26. oktobra, krenuli smo sa kampanjom i prikupljanjem 1.000 overenih potpisa. Pri tom nismo imali nikakvu infrastrukturu, ni političku, ni finansijsku, već samo jednu aktivističku priču.

Pritisci sa svih strana

Krenuli smo u utorak na Gradskom trgu u Novom Pazaru, nastavili dan posle i nakon dva dana smo imali 290 potpisa. Taj drugi dan uveče kreću pritisci. Odjednom se skoro niko više nije javljao na telefon. Počinju odustajanja. Jednoj devojci je otac rekao da se ne meša oko izbora jer nikad neće naći posao, mene su u centru grada dvojica momaka presrela nakon čega je usledio verbalni okršaj, a malo je falilo da preraste i u fizički. Govorili su mi: ‘Plaćenici, pederi… Ko ste vi da se bavite Bošnjacima, prodane duše, bogohulnici…’ Isto to veče pored mog kolege, prijatelja koji je šetao sa malim detetom, zaustavi se crni auto i ispljuju ga dva momka iz automobila. Sve se to dogodi u sredu popodne. Mi ne odustanemo nego i u četvrtak krenemo sa inicijativom s tim što odvedemo overivača na periferije Pazara, uvučemo se u naselje i male punktove. Taj dan kreću još intenzivniji pritisci. Naše kolege iz tima kreću da nas zovu da odustanemo. Sve smo očekivali, ali da pritisci na takvom nivou na svakog od nas u roku od 24 sata krenu tako organizovano… Odjednom nam svi govore da odustanemo, a samo dva meseca unazad odlično smo kotirali u medijima, članovi porodica su nam davali podršku govoreći kako je odlična inicijativa. Taj četvrtak nismo znali šta da radimo. Pritisak je bio toliko jak, a kampanja još nije zvanično ni počela. Sve se svelo na nas dvojicu i u petak odlučimo da obavestimo javnost saopštenjem u kom navodimo šta se sve dogodilo i odustajemo od učešća.

Sve smo očekivali, ali da ti pritisci na takvom nivou na svakog od nas u roku od 24 sata krenu tako organizovano… Odjednom nam svi govore da odustanemo, a samo dva meseca unazad odlično smo se kotirali u medijima, članovi porodica su nam davali podršku govoreći kako je sve odlična inicijativa

Imate li informaciju ko je učestvovao u tim pritiscima i da li ste ih prijavili policiji?

Razmišljali smo o tome, ali smo odlučili da to ne uradimo. Bila je to greška, ali kad su ta dva dana prošla, analizirali smo kome je sve odgovaralo da se ne pojavimo i shvatili smo da nijednoj strani nismo odgovarali. Naša priča je striktno vezana za nacionalni savet. To nema veze niti sa nacionalizmom, autonomijom, Islamskom zajednicom…Tu smo bili samo zbog one četiri oblasti: obrazovanje, kultura, službena upotreba jezika i pisma. O tome smo pričali i pokušavali da ljudima pojasnimo šta je to BNV, da ovo nisu izbori niti za autonomiju, ni za autoput, ni za vodovod, ni kanalizaciju nego za kulturnu autonomiju. Zaprepastili smo se koliko građani ne znaju kakvi se izbori održavaju 26. oktobra, šta je to nacionalni savet, čime se on bavi, da ovo nisu izbori za Sulja i muftiju, kako su dve liste to progurale u javnost. Nikom nije odgovaralo da se o tome priča. A kad građanima kažeš to onda oni kažu: ‘Ma daj, ja glasam za muftiju’. Znamo mi da glasate za muftiju, ali ovo nisu izbori za njih nego za nacionalni savet. Stvarno, ta priča koja je suštinski vezana za poslove za koje je nacionalni savet zadužen nije odgovarala nikome od njih. Ni muftiji, ni Ugljaninu ali ni Rasimu Ljajiću, čija lista nije učestvovala na ovim izborima. Naše učestvovanje ne znači da bismo mi išta promenili. Pitanje je da li bismo išta dobili, ali se unutar javnog diskursa neko ipak usudio da se usprotivi ustaljenim političkim liderima sa nekom umerenom, građanskom pričom. Njihove priče su slične. Između njih postoji nekakav dijalog jer su tu svo vreme. Onda se pojavi neko ko je van njihove kontrole i bez ikakve infrastrukture skupi skoro 400 potpisa u Pazaru koji je podeljen između tri politička subjekta. To je za nas stvarno uspeh. Imali smo još 10 dana i siguran sam da bismo sakupili 1.000 potpisa. Ali, nas je i sud opstruirao. Kad smo tražili overivača da dođe na teren da overava potpise, rečeno nam je da ne može njihov radnik na ulicu, a kod muftije, 20 metara od nas, sede tri overivača i overavaju potpise. Opstrukcije su postojale na svim stranama, ali interesovanje koje smo probudili kod građana stvarno je bilo neočekivano.

Politički angažman nas ne zanima

Šta dalje? Da li će ova inicijativa, koja nedostaje i na drugim nivoima, imati nastavak u političkom obliku, recimo na lokalnim izborima?

Da su ovo bili politički izbori, ne bismo učestvovali u izbornom procesu. Izbore za nacionalni savet smo doživeli kao nepolitičke, gde mogu da učestvuju i političke stranke, ali i inicijative građana. Interesantno je da je među nama bilo aktivnih članova sve tri spomenute partije. Bili su sa nama jer im je odgovarao naš koncept. Pokušavali su da nas etiketiraju da smo Zukorlićevi, pa da smo Ljajićevi, pa da smo Ugljaninovi. To što su kolege imali članske karte neke od partija, ne znači da je inicijativa bila politička. Čak smo videli kao prednost da mladi ljudi, članovi tih političkih partija prepoznaju ovu inicijativu kao nešto u šta treba uložiti trud. To je nekome zasmetalo. Nismo ni mi bili bez grešaka. Za četiri godine, kad budu ponovo izbori, zasigurno će se ova inicijativa pojaviti, ali sa malo drugačijim konceptom. Širićemo krug, mrežu učesnika na izborima. Zapostavili smo ostale kolege iz civilnog društva. Previše smo se fokusirali na naš omladinski kapacitet. Trebalo je uključivati naše kolege i koleginice. To bi zasigurno ojačalo ovu priču. Možda uključimo i neke nezavisne intelektualce iz bošnjačkog korpusa koji se drže po strani. Potpuno smo ih zaboravili. Znamo šta ćemo učiniti da se za izbore 2018.  što više ljudi uključi u izbornu trku. Ne odustajemo od toga, ali što se tiče političkog angažmana ili učešća na lokalnim izborima, to nas ne zanima.

Koliko Bošnjaci u Sandžaku prepoznaju te četiri stavke kao nešto što je ključno za njihov opstanak? Koliko se to koristi u političke svrhe?

Sve je prikazano kao politička borba. Potpisujem imenom i prezimenom da 90 posto onih koji su glasali pojma nemaju šta je to BNV. Političke partije, u ovom slučaju partija Sulejmana Ugljanina, koja unazad 14 godina drži nacionalni savet pod svojom kontrolom, svela je priču saveta kroz personifikaciju jednog čoveka. Kad kažeš BNV, to je Sulejman Ugljanin, nikakva kulturna autonomija, pismo... Tu se gleda ko to vodi, a koji su poslovi kojima se nacionalni savet bavi, to nije važno. Imali smo priču o aerodromu, infrastrukturi, zapošljavanju, arapskim investitorima itd. A šta kaže Zakon o nacionalnim savetima, nije važno. Mi od BNV pravimo svebošnjačku narodnu skupštinu koja treba da se bavi krucijalnom bošnjačkim pitanjem. Šta će njemu osvešten čovek koji treba da zna koja je uloga nacionalnog saveta? Priča da će da mu asfaltira ulicu će bolje da prođe nego priča da će da uvede bosanski jezik u škole, bez obzira što to na kraju neće ni uraditi. Onda se pojavimo mi, deset dana trubimo po trgovima šta je to naconalni savet i čime se on bavi. Usta su nam se osušila od objašnjavanja, ali nikome ne odgovaraju osvešteni Bošnjaci koji treba da znaju te četiri stavke ni funkciju i ingerencije nacionalnog saveta.

Kad smo tražili overivača da dođe na teren da overava potpise, rečeno nam je da ne može njihov radnik na ulicu, a kod muftije, 20 metara od nas, sede tri overivača i overavaju potpise. Opstrukcije su postojale na svim stranama, ali interesovanje koje smo probudili kod građana stvarno je bilo neočekivano

Ne postoji unutarbošnjački dijalog

Nikome ne odgovara ni pismen čovek. Lakše je manipulisati. Koliko viđena borba za BNV, koja je predstavljena kao politička, ukazuje na nedostatak pravog političkog života? Postoje lokalni izbori, ali znamo da su u centralizovanoj državi ovlašćenja lokala mala. Sve je pod posebnim povećalom jer je reč i o manjini i to bošnjačkoj koja se često predstavlja u negativnom kontekstu. Imamo i ministre u vladi, ali odnos prema Sandžaku i Bošnjacima je i dalje nepromenjen.

Osnovni problem je nedostatak unutarbošnjačkog dijaloga. Bez obzira na politička mimiolaženja, ove tri strane ni jednog trenutka nisu pokušale da dođu do konsenzusa, da se slože oko ključnih stavki i kažu gde je problem. Da kažu da je problem zbog diskriminacije pri zapošljavanju, u strukturi zaposlenih u državnim organima itd. Ne, čak ni oko tih stavki ne postoji konsenzus. BNV predstavlja jednu političku manipulaciju. Od 2005. godine do danas situacija u Sandžaku je identična u smislu ekonomskih problema, u smislu svega što tišti Bošnjake. Ali imamo izbore 2012., Ugljanina kao ministra i živu trku za predsednika između Nikolića i Tadića. Ujedinili su se tad svi. Ugljanin dodeljuje Tadiću u ime BNV ogromnu plaketu za najveći doprinos u ostvarivanju prava Bošnjaka u poslednjih 100 godina. I onda Ugljanin bude u vladi jedno dve godine. Nakon poslednih izbora, izbacuju ga iz vlade i odjednom kreće priča kako su Bošnjaci pred istrebljenjem i da vlada mora da se pita šta da radi sa Bošnjacima. Ne postoji konsenzus ni unutar Bošnjaka šta hoće od Beograda. Nedostaje konsenzus i jasan koncept. Beograd sigurno utiče preko nekih ministarstava da se neke odluke ne sprovode kako treba. Ne opravdavam Beograd ali je ta razjedinjenost ključni problem. Da pokažu sva trojica da se slažu onda bi se u Beogradu to drugačije gledalo.

Ni Beograd se baš nešto ne žali dok je to tako?

Sva tri ključna politička aktera trenutno vode miroljubivu politiku prema Beogradu. Svi se trude da njihov politički jezik ne uvredi premijera jer su svesni koliko je moćan i žele da se nametnu kao partneri. Koliko je Zukorlić promenio svoju politiku, to je vređanje zdravog razuma. Sve je zaboravljeno, vodi se uvlakačka politika.

Složićemo se da postoji potreba za sličnim inicijativama i na političkom nivou, ne samo unutar Sandžaka?

Jeste, ali govoriti u sobi iz Beograda i otići u Pazar i početi da pričaš o tome nije isto. Od svih manjina samo je bošnjačka imala dve liste. Rusini kojih ima 19.000 imali su osam lista. Pluralitet je kod njih normalan. Materijala za jedno građansku bošnjačku priču ima itekako. Sandžak vapi za građanskom – liberalnom idejom koja bi sublimirala sve potrebe dobrog dela građana koji su nezadovoljni Ljajićem, Ugljaninom i Zukorlićem. Ali strah, pritisak…To je tako tradicionalan pristup. Ovom svetom trojstvu odgovara da oni opstaju. Upotpunjuju se. Danas si ti, sutra sam ja…Svako četvrti ko se pojavi remeti taj koncept i onda se udruže da te unište.

Osnovni problem je nedostatak unutarbošnjačkog dijaloga. Bez obzira na politička mimiolaženja, sve tri strane ni jednog trenutka nisu pokušale da dođu do konsenzusa, da se slože oko ključnih stavki i kažu gde je problem

Čuvanje identiteta

Veruješ da će BNV na kraju biti formirano iako postoje tendencije Zukorlićeve strane da opstruira izbor?

Verujem. Moram da kažem da me raduje pristup koji u ovom trenutku ima lista Sulejmana Ugljanina koja je dobila većinu. Skeptičan sam, ali me raduje kad čujem informaciju da je spreman da u rad BNV uključi drugu listu, organizacije civilnog društva i jedan širi krug ljudi koji bi mogli da daju doprinose u ove četiri oblasti. Do sad nisam imao prilike da osetim kod Ugljanina normalni dijalog i da mapira sagovornike, aktere na terenu koji bi mogli da daju doprinos. Sad forsira tu priču, raduje me, ali sam skeptičan. Ipak je reč o političarima iza kojih stoji nekakav interes…Bojim se da je to više politički marketing nego iskrena potreba, ali verujem u to i nadam se da će nacionalni savet biti formiran i da će u njegovom učestvovanju biti uključen široki krug ljudi.

Očekujete li vi poziv?

Dobili smo poziv da učestvujemo u nekom obliku, ali još nismo konkretizovali i razgovarali gde je potrebna naša pomoć. Spremni smo da učestvujemo na poslovima i na zadacima u sferi kulture i informisanja. Da smo učestvovali na izborima, upravo tu bismo se angažovali. To su dve stavke najzanemarenije do sad. Sve je svedeno na jednu folklorističku priču. Tu smatramo da kao grupa mladih možemo da damo doprinose. Imali smo razgovore sa nekim ljudima sa Ugljaninove liste. Videćemo šta će se dogoditi.

To je naizgled mali korak, ali kroz stavke koje nacionalni savet zastupa se čuva identitet jedne nacije.

Slažem se. To nas i zanima. A to je nešto što bi osvežilo glave čepiranih Bošnjaka u Sandžaku.

Intervju

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više