Nakon što je N1 televizija prošlog tjedna objavila da su A1 i Hrvatski telekom odbili ponudu United Groupa, vlasnika spomenutog news kanala, Sportkluba i niza drugih programa, o produženju ugovora, započela su optuživanja i nagađanja o razlozima istiskivanja tih kanala s hrvatskog tržišta. Dok telekomi poručuju da im je United Group ponudio neodgovarajuće uvjete – manje kanala za više novca – s N1 odvraćaju tvrdnjom da su uvjeti isti kao i do sada. Odbijanje nastavka suradnje znači da pretplatnici A1 od 29. ožujka, a oni HT-a od 30. lipnja više neće moći pratiti ta dva programa. Kako HT i A1 dominiraju domaćim tržištem te zajedno gotovo u cijelosti kontroliraju usluge fiksne telefonije, interneta i televizije, to znači da N1 uskoro postaje nedostupan hrvatskim građanima, osim eventualno putem interneta. S obzirom na žalosno stanje naših medija, što uključuje do nebitnosti srozan javni radiotelevizijski servis, kao i činjenicu da se N1 od dolaska u regiju 2014. nametnuo kao nezavisan i kritičan medij od izuzetne važnosti za ova društva, vijesti su u dijelu javnosti zainteresiranom za politiku i društvo odjeknule poput bombe. TV-kuća je svoje uklanjanje iz programskih paketa prozvala udarom na slobodu medija i cenzurom, a programski direktor N1 Tihomir Ladišić je izjavama da "su nas odlučili ugasiti prije izbora" i da "operateri računaju da će ih u tome podržati i Vlada i HDZ" aludirao da bi mogla postojati i politička pozadina. Da uzroci "gašenja" N1 leže u kritičkoj orijentaciji te kuće – čiji novinari hrabro ulaze u okršaje s premijerom Andrejom Plenkovićem i ostalim HDZ-ovcima – ustvrdio je Gong, izjavivši da je riječ o "ušutkavanju medija koji propituje, analizira i radi u javnom interesu". Saborski zastupnik zeleno-lijeve koalicije Bojan Glavašević podsjetio je pak da su roditelji zamjenice predstojnika premijerovog ureda Tene Mišetić na visokim pozicijama u HT-u.

Glavni problem je što se ZEM nije uskladio sa zakonima EU-a, jer u ovom trenutku samo u Hrvatskoj postoji izričita zabrana vertikalne integracije, koja je ostavila tržište u duopolu dva telekom operatera – ističe Tihomir Ladišić

N1 je započeo kampanju prema Vladi kako bi se novi Zakon o elektroničkim medijima, koji se trenutno priprema za drugo čitanje, liberalizirao, odnosno da bi se dodale odredbe koje omogućuju takozvanu vertikalnu integraciju. Riječ je o rješenju koje omogućuje da ista tvrtka proizvodi i distribuira medijski sadržaj. Hrvatski zakoni to trenutno ne dopuštaju, a zabrana postoji i u članku 68. aktualnog prijedloga novog ZEM-a. S obzirom na to da je United Group tijekom 2020. kupio treći najveći telekom u zemlji, Tele 2, to bi korporaciji omogućilo da svoje kanale distribuira ne oviseći o HT-u i A1. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ustvrdila je da se radi o čistom poslovnom odnosu dviju kompanija te odbila odgovornost Vlade i politike za nastalu situaciju, dodajući da je i poslovna odluka N1 bila da ne traži nacionalnu koncesiju, nego da bude naplatni kanal. Ladišić pak odvraća da Vlada stvaranjem zakonskog okvira uređuje pitanja regulacije na tržištu te da je izravno odgovorna za sadašnje stanje u kojem se nalazi N1 i svi ostali mediji, jer "godinama nije promijenila ZEM, i time stvorila uvjete slobodnog tržišta kakvo postoji u svim zemljama Europske unije".

- Glavni problem je što se ZEM nije uskladio sa zakonima EU-a, jer u ovom trenutku samo u Hrvatskoj postoji izričita zabrana vertikalne integracije, koja je ostavila tržište u duopolu dva telekom operatera. U nijednoj drugoj članici ne postoji takva zabrana. Četiri zemlje imaju svojevrsna ograničenja – Grčka, Mađarska, Slovenija i Austrija, dok velike, razvijene članice nemaju apsolutno nikakvu zaštitu, pa telekomi na tim tržištima mogu istovremeno biti i najveći nakladnici - kaže Ladišić za Novosti i ističe da nije problem u komercijalnom dogovoru dvaju poslovnih subjekata.

- Tržište nije liberalizirano, pa ne postoji konkurencija. Dva operatera upravljaju svim kanalima, pa onda i cijenama i tržištem, i njihovim dogovorom određeni medij može nestati iz etera - govori Ladišić.

Nestanak N1 značio bi veliki udarac za novinarstvo i katastrofu za našu medijsku scenu, na kojoj javni servis koji plaćaju građani ne obavlja svoju funkciju, nego to u mnogo čemu radi privatna firma – kaže Hrvoje Zovko

Dodatni problem, ističu s N1, jest što hrvatski telekomi u odnosu na zemlje u okruženju dosežu malen broj gledatelja. Sudski vještak za tržišno natjecanje u telekomunikacijama Đuro Lubara podsjeća da samo približno 40 posto naših građana TV-sadržaje prati putem telekom operatera, dok ostatak to radi putem zemaljskih sadržaja ili satelitskih usluga. Ukratko, N1 je i do sada gledalo manje od polovice hrvatskih građana.

Obuljen Koržinek je tijekom posljednja dva tjedna najavila mogućnost liberalizacije, uključujući i famoznu "vertikalnu integraciju". Za razmatranje takvog rješenja, s ciljem omogućavanja rada N1, založio se i zastupnik Možemo! Vilim Matula. Međutim, upozorava portal Bilten.org, zabrane tog modela nisu uvedene bez svrhe. Iskustva u Sjedinjenim Državama, gdje ne postoje ograničenja, govore da takav model sprječava ulazak novih konkurenata na tržište i de facto rezultira oligopolima nekolicine korporacija. Nadalje, ukoliko je ista firma i nakladnik (proizvođač) programa i distributer, mogla bi sama sebi vlastiti program nuditi po povoljnijim uvjetima no što bi to omogućila drugima. Ministrica kaže da se kao sredstvo zaštite pluralizma razmatraju takozvani must offer ili must carry koncepti, u skladu s kojima se distributere obvezuje da u ponudi moraju imati sve kanale prisutne na određenom tržištu. Ostavila je, doduše, otvorenim da li će se to odnositi samo na kanale koji su dobili koncesiju ili i na kabelske programe, ali je nagovijestila da bi se novi ZEM mogao donijeti već za nekoliko tjedana. Što se tiče eventualne dodjele koncesije, iako Ladišić kaže da je N1 spreman konkurirati za nacionalnu frekvenciju, natječaj ne raspisuje Ministarstvo, nego Vijeće za elektroničke medije. Teško je očekivati da bi proces bio dovoljno brz da se riješi problem N1.

I dok bi must carry model izgledno riješio probleme N1 – Ladišić kaže da bi to bila "najveća moguća zaštita" koja bi dovela do "prave tržišne utakmice" – iz ministričinih istupa nije jasno da li će se to rješenje uvesti paralelno s omogućavanjem vertikalne integracije ili ne – naime, moguće je i ovo drugo. A upravo za to se zalaže struka, mada Ladišić kaže da se i u slučaju integracije mogu osigurati mehanizmi protiv koncentracije vlasništva.

Helena Popović

- Bilo kakav tip medijske integracije kojom se povećava koncentracija vlasništva, a samim time i moć manjeg broja aktera u medijskom polju, smatram negativnom pojavom. Na taj je problem još 1980-ih upozoravao Ben Bagdikian (slavni novinar i teoretičar medija, op. a.), a od tada do danas problem je postao daleko veći. Must carry, dakle obaveza emitiranja svih informativnih kanala, rješenje je koje u europskim zemljama već dugo postoji i trebalo bi se ugraditi u zakonodavni okvir. To bi svakako bilo u javnom interesu - kaže za Novosti Helena Popović, sociologinja sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Podsjeća da je i u slučaju reguliranja govora mržnje člankom 93. iz prijedloga ZEM-a, odnosno obvezi uklanjanja istog o trošku nakladnika, N1 tvrdio da se radi o gušenju slobode medija, no iza kritike Vlade krili su se materijalni interesi.

- Nestanak N1 značio bi veliki udarac za novinarstvo i katastrofu za našu medijsku scenu, na kojoj javni servis koji plaćaju građani ne obavlja svoju funkciju, nego to u mnogo čemu radi privatna firma. Kao HND nemamo dvojbi da našim kolegama mora biti omogućeno da opstanu, a gledateljima da prate njihov program. Međutim, HND je u svojim prijedlozima što se tiče ZEM-a izrazio stav protivan vertikalnoj integraciji. Mislim da bi must carry opcija bila dobro rješenje, jer bi se distributerima nametnula obveza da nude N1 - kaže za Novosti Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.

Hrvoje Zovko (Foto: Slavko Midžor/PIXSELL)

Pojedini mediji, kao i poznavatelji korporativno-tržišnih odnosa u regiji, upozoravaju na to da gašenje N1 lako moguće nema neposredne veze s politikom, barem ne onom državnom, nego da je TV-kuća kolateralna žrtva poslovnih poteza vlastitih vlasnika. Portal Faktograf.hr skrenuo je pažnju na to da je United Group, osim u Hrvatskoj, telekome kupio u Bugarskoj, Grčkoj i drugim zemljama jugoistočne Europe, ukupno njih osam (inače, tvrtka je u vlasništvu investicijskog fonda BC Partners, teškog 145 milijardi eura). U nizu tih zemalja UG osim distributera posjeduje i proizvođače medijskog sadržaja; u Hrvatskoj je njihova i TV Nova. UG je nedavno objavio da će Tele 2 – preimenovan u Telemach, što je ime pod kojim brend inače posluje – u suradnji s Nokiom uložiti 230 milijuna eura u telekomunikacijsku strukturu, uključujući i ulaganja u 5G i optičku mrežu.

"Najava tako velikih infrastrukturnih ulaganja jasan je signal da United Group namjerava narušiti duopol na komunikacijskom tržištu, koji u Hrvatskoj trenutno drže HT (u vlasništvu njemačkog Deutsche Telekoma) i A1 (koji je u vlasništvu Austria Telekoma, meksičkog tajkuna Carlosa Slima)", piše Faktograf.

Slično je u svom komentaru istaknuo RTL-ov urednik i voditelj Zoran Šprajc. On je na početku rada N1 bio dio tima te televizije, pa se može pretpostaviti da poznaje logiku poslovanja UG-a. Po njemu je isključivanje N1 (i Sportkluba jer tu zapravo leži novac kojim se financira i N1) osveta ovdašnjih teleoperatera Draganu Šolaku, osnivaču UG-a. Pa čak i više od toga, to je preventivni udar kojim sprječavaju "poslovno samoubojstvo".

"I kako ovih tjedana istječe ugovor s UG-om, vjerojatno je netko u A1 i HT-u shvatio kako je prilika da izvade onaj prst iz oka koji im je zabio Šolak preuzimanjem Tele2. Jer ako uz pomoć ujedinjenih Vilija Matule i Nine Koržinek UG od Telemacha uspije napraviti kabelskog operatera, nema razloga da sa svim svojim sadržajima od njega ne naprave isto što i u ostatku balkanskog kozmosa – dominantnog pružatelja svih mogućih medijskih, telekom i internet usluga", kaže Šprajc.

Paško Bilić (Foto: IRMO)

Mogućnost da se ovdje zapravo radi o obračunu dvije, marksistički rečeno, frakcije kapitala, djeluje vjerojatnije od teze da bi se HDZ upustio u bitku protiv ovećeg međunarodnog investicijskog fonda. Tako nešto više drži vodu u Srbiji, gdje se čini da se Aleksandar Vučić putem državnog telekoma zaista upustio u operaciju istiskivanja N1. To ne znači da HDZ ne gleda sa simpatijama na probleme N1, međutim upitno je mogu li mjesec i pol prije izbora sebi priuštiti odgovornost za štetu koja bi nastala gašenjem tog news kanala. Ako su ove interpretacije točne, moguće je da je priča o slobodi medija i – ali ipak ne samo – dimna zavjesa kojom se UG koristi kako bi izborio mogućnost vertikalne integracije, odnosno osigurao bolju poziciju na tržištu, a time i veći profit vlasnicima. Ostvari li se taj scenarij, isključivanje N1 i Sportkluba pokazat će se kao Pirova pobjeda za A1 i HT, a kao poklon s neba za UG, koji pritom još dobiva potporu zabrinute javnosti. To ne znači da je ta zabrinutost neopravdana, no pokazuje dokle smo kao društvo došli jer se javnost, kako bi obranila pravo na informiranje, mora mobilizirati u ime potpore privatnom kapitalu. Također, ponešto je sumnjiva i priča o "slobodi tržišta": svojevremeno je Šolakov partner bio američki fond KKR. Njegov predstavnik David H. Petraeus obilazio je regiju kako bi pomogao riješiti probleme, a kako je riječ o bivšem direktoru CIA-e, teško je vjerovati da se to lobiranje zasnivalo isključivo na argumentima o fer tržišnim uvjetima.

Na izravan upit Ladišić negira da je situacija u kojoj se nalazi N1 posljedica poslovne politike UG-a.

- Ovo nije priča samo o N1. S hrvatskog tržišta su dogovorom dvaju telekom operatera nestali i kanali Discovery ili Eurosport, koji nemaju nikakvu problematičnu poziciju na našem tržištu. Iz jednostavnog razloga što su operateri mogli diktirati uvjete, tvrdeći da je vrijednost tih kanala deseterostruko manja od tržišne. U tom slučaju više nemate što tu tražiti - kaže Ladišić.

Dodaje da je UG donedavno s operaterima pregovarao nudeći zajedničku cijenu za sve svoje kanale, a potom je N1 izdvojen i ponuđen posebno "upravo zato da se ne bi moglo govoriti da je riječ o komercijalnom problemu". Ladišić je telekomima ponudio i mogućnost da N1 distribuiraju besplatno, dok se ne nađe dugoročno zakonsko rješenje.

U ovom trenutku svakako je u najboljem interesu javnosti da N1 nastavi emitiranje, a da njegovi novinari neometano nastave rad. Međutim, u čitavoj priči propušta se spomenuti jedna pomalo apsurdna činjenica. Od iste Vlade koja je nastavila dugogodišnju politiku uništavanja javnog interesa putem devastacije javnog servisa – te je time omogućila N1 da postane surogat tog servisa, a s HRT-a na N1 otjerala niz vrsnih novinara – sada se očekuje da intervenira, e da bi se javni interes očuvao spašavanjem privatne televizije (i vlasničkog profita).

- Ne ulazeći u spekulacije o čijim se interesima u konkretnom slučaju radi, činjenica je da komercijalni mediji mogu u određenom trenutku biti kompatibilni s javnim interesom, ali samo do mjere do koje je ta kompatibilnost usklađena s profitnim motivom. Kada to prestane biti tako, javni interes bude izbačen na ulicu - kaže za Novosti Paško Bilić, sociolog sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose.

U Hrvatskoj se, dodaje, "zadnjih trideset godina očekivalo da će tržište sa sobom donijeti pluralizam i konstantno smo imali daljnju liberalizaciju tržišta", dok je danas jasno da samo tržište ne dovodi do pluralizma. Mediji, naime, nemaju istu društvenu funkciju kao trgovina "običnom" robom – na primjeru N1 jasno vidimo kako o njima ovisi i kvaliteta demokracije.

- Aktualna situacija je posljedica dugogodišnjih loših odluka svih strana političkog spektra i posljedica nepostojanja medijske strategije, kojom bismo znali predvidjeti ovakav slučaj. Umjesto toga, nama odluka o tome hoće li ili neće N1 biti distribuiran ovisi o operaterima. Donijet će se ad hoc rješenje, ali u sklopu čitave prošlosti odlučivanja o medijima teško da će ono biti dobro - zaključuje sociolog.

Ukratko, ne radi se samo o N1 ili HRT-u, nego o izostanku interesa i ideje što ovo društvo želi od svojih medija. Kao, uostalom, i od mnogih drugih društvenih polja.