Hrvatska i Srbija svjesne su potrebe rješavanja otvorenog pitanja granice na Dunavu, ali i činjenice da o liniji razgraničenja imaju suprotstavljene stavove, koje će zasigurno morati razmatrati Međunarodni sud pravde ili neko drugo arbitražno tijelo; dotad će se u svom odnosu radije fokusirati na neka druga neriješena pitanja, recimo na Veljka Marića kao paradigmu pravno-sudske (ne)suradnje.

Kako je za ‘Novosti’ izjavila glasnogovornica Ministarstva vanjskih i evropskih poslova (MVEP) Danijela Barišić, pregovori o konačnom utvrđivanju granice između Hrvatske i Srbije odvijaju se putem Međudržavne diplomatske komisije (MDK), čija je zadaća utvrđivanje granične linije i priprema ugovora o razgraničenju.

- Pregovori su u skladu s načelima dogovorenima protokolom između RH i tadašnje SRJ iz 2002., na čemu se temelji i stajalište Hrvatske da pri razgraničenju treba poštovati republičke granice iz 1991., kada su na području SFRJ nastale i osamostalile se nove države, pa je po međunarodnom pravu republička granica postala zaštićenom međunarodnom granicom - kaže glasnogovornica.

Ta se granica nije protezala maticom Dunava, nego je prelazila na desnu i lijevu obalu rijeke slijedeći vanjske granice rubnih općina, kako je to navedeno u katastru. Kroz radne skupine unutar MDK-a uspoređena je relevantna katastarska granična dokumentacija za jedan dio granice i u tom je dijelu potvrđena suglasnost obiju strana o protezanju granične linije po granicama katastra.

- Nakon toga, srpska je strana promijenila dotadašnji stav o načinu utvrđivanja bivše republičke granice, o čemu su dvije strane razmijenile mišljenja i u usmenom i u pisanom obliku - navodi Danijela Barišić.

Riječ je o 115 četvornih kilometara na lijevoj obali Dunava koji su bili u sklopu SR Hrvatske, a potom, nakon osamostaljenja 1991., i sastavnim dijelom RH, no izvan dosega hrvatske vlasti.

- Hrvatska strana nije odustala od neposrednih pregovora - kaže glasnogovornica i dodaje da je ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nakon martovskog sastanka s kolegom Ivicom Dačićem rekla da bi pitanje granica bilo najbolje rješavati na Međunarodnom sudu pravde u Hagu.

U Ministarstvu spoljnih poslova (MSP) Srbije ističu da se stavovi dviju država razlikuju u identifikaciji bivše međurepubličke granice.

- Srbija bivšu međurepubličku granicu identifikuje na osnovu zakonskog razgraničenja između Srbije, odnosno AP Vojvodine i Hrvatske iz 1945., kojim je ona određena Dunavom, od njegova ulaska iz Mađarske do Bačke Palanke i Iloka. Republika Hrvatska bivšu međurepubličku granicu identifikuje na osnovu granica rubnih katastarskih opština, onako kako ih u evidencijama vode opštinski katastri sa hrvatske strane - kažu iz MSP-u, ističući da je stav Srbije u duhu međunarodne prakse, s obzirom na to da se državne granice na rijekama najčešće utvrđuju tako da se susjednim državama omogući korištenje prirodnih resursa za vodoopskrbu i navodnjavanje, ribarenje, turizam i plovidbu.

- Manje neplovne reke i potoci dele se po sredini. Velike plovne reke dele se maticom ili linijom najvećih dubina, sredinom plovnog puta, kako bi se susednim državama omogućila bezbedna plovidba. Takva praksa je i sa Dunavom, najvećom međunarodnom rekom Evrope i drugom po veličini u svetu, koja ima poseban režim slobodne plovidbe određen Dunavskom konvencijom u Beogradu 1948., po kojoj se državna granica svih država koje su na Dunavu proteže sredinom plovnog puta - dodaju iz MSP-a.

U Beogradu ističu da Međudržavna komisija, formirana 2001., tokom devet sjednica održanih između 2002. i 2011. nije uspjela pronaći obostrano prihvatljivo rješenje za razgraničenje.

- Na poslednjoj je sednici delegacija Srbije predložila da se pregovorima za zaključenje ugovora pristupi na višem političkom nivou, pod povoljnijim političkim uslovima. Hrvatska strana je tada istaknula da bi to značilo zamrzavanje pregovora za koje, po njima, još uvek nije vreme. Sada hrvatski zvaničnici sugerišu da se taj posao, ako ne bude bilateralnog dogovora, mora prepustiti nekom trećem, odnosno predlažu arbitražu - kažu iz Beograda.

Ako se spor ne može riješiti bilateralnim pregovorima, do konačnog rješenja može se doći samo zajedničkim obraćanjem nekoj trećoj strani i to bilo diplomatskim sredstvima, u formi posredovanja ili izmirenja, bilo arbitražom nekoga nadležnog tijela, Međunarodnoga suda pravde, Stalnoga arbitražnog suda ili sličnog arbitra oko kojeg će se složiti obje strane.

- Za svako drugačije rešavanje spora osim pregovora neophodno je da dve države zaključe novi sporazum. Do sada takav sporazum nije zaključen - navode iz MSP-a i dodaju da suprotstavljeni stavovi ne omogućuju rješavanje spora zamjenom teritorija.

No zato se dvije strane slažu oko tzv. Liberlenda, samoproglašene državice na spornom prostoru, uz jedan od dunavskih džepova.

- Postojanje graničnog spora onemogućuje bilo kakvo stvaranje novih država, pa se Liberlend može oceniti kao medijska senzacionalistička akcija - ocjenjuju iz MSP-a.

- Što se tiče samoproglašenog predsjednika Liberlenda Vida Jedličke, koji je očito, poput sestara Kardašijan, vrlo spretan u privlačenju medijske pažnje, na njega će, kao i na bilo kojeg građanina koji bi jednako postupao, biti primijenjeni hrvatski zakoni: reagirat će se na odgovarajući način, a pritom će se, prema potrebi, surađivati i s graničnom policijom Srbije - kaže Danijela Barišić.

Također napominje da će, kao što je ministrica Vesna Pusić više puta izjavila, bilateralne teme, poput one o granicama, Hrvatska rješavati bilateralno, a sve one koje su dio europskih standarda rješavat će se u sklopu pristupnih pregovora, koji su u nadležnosti svih 28 država članica Evropske unije.

Duža granica i šengenski režim

Što ako se konačno potvrdi granica iz 1991. po granicama katastra uz zadržavanje ‘džepova’? Uz napomenu da ne mogu prejudicirati rješenje eventualne arbitraže (koja još nije dogovorena i pitanje je hoće li uopće biti dogovorena), iz MSP-a kažu da bi kontrola nad znatno dužom granicom, koja bi prelazila s jedne na drugu obalu Dunava, bila zahtjevnija, teža i skuplja.Danijela Barišić pak smatra da to ne bi predstavljalo nikakav poseban tehnički i financijski izazov za hrvatsku policiju, a ne bi bio problem ni pri ulasku Hrvatske u šengenski prostor. Vojni analitičar Igor Tabak kaže da je teško reći koliko bi stajala kontrola granice kada bi ona išla po katastarskim općinama.

- Nije rađena neka službena procjena, ali svaka država čuva svoj teren i koliko god to stajalo, platit će; to nije pitanje kod kojeg bi financijski aspekt bio presudan - govori Tabak.

Na pitanje bi li i koliko takva granica, zbog mogućnosti ulaska ilegalnih imigranata, usporavala ulazak Hrvatske u šengenski režim, Tabak odgovara:

- Usporavala bi jednako kao što je Sloveniji, koja ima arbitražni postupak oko granice, usporavala ulazak u taj režim. Jer nije pitanje gdje je linija razgraničenja, nego kako se ona čuva. Šengen je pitanje države koja je u tom režimu, ali ima utjecaja i na države s druge strane granice, što je i Hrvatska osjetila prije ulaska u EU, s obzirom na to da s Mađarskom i Slovenijom ima kopnenu, a s Italijom morsku šengensku granicu. To je, dakako, i pitanje prekogranične suradnje, nije jednostran odnos u kojem bi Slovenija ili Mađarska bile tvrđava, a mi ne bismo imali ništa s time.