Da duhovi prošlosti i ratne aveti ne miruju govori prošlomjesečno rušenje dva obiteljska nadgrobna spomenika ispisana ćiriličnim slovima na dva pravoslavna groblja na Baniji. Porušeni spomenici na zaraslim grobljima u Donjim Kukuruzarima i Gornjem Hrastovcu podignuti su poginulim vojnicima bivše Republike Srpske Krajine. Na jednom, onome M. Z.-u, pisalo je: ‘Poginuo za bolju budućnost Srpske Krajine. Spomenik podižu roditelji i brat.’ Na spomeniku Đ. K.-u stajao je tek natpis ožalošćene obitelji, bez ikakvog političkog sadržaja: ‘Dok živimo mi, živjećeš i ti s nama.’
Počinitelji su, naravno, nepoznati, lokalno stanovništvo o skrnavljenju nadgrobnih spomenika šuti zbog straha, a policija nema nikakvih informacija. Rušenjem nadgrobnih spomenika dvojici poginulih vojnika obistinile su se prijetnje desničarskih emisija poput ‘Bujice’ u kojima se poziva na rušenje spomenika vojnicima stradalima na strani RSK.
Spomenici poraženim poginulim vojnicima, i to oni službenog karaktera, za sada mnogo bolje prolaze u susjednoj Bosni i Hercegovini, gdje je rat bio mnogo krvaviji. Tako veliki spomenik postoji u Republici Srpskoj, u Derventi, a podignut je u čast poginulim pripadnicima 103. Derventske brigade Hrvatskog vijeća odbrane. Nalazi se samo 200 metara od nekadašnjeg logora Rabić u kojem su tijekom rata devedesetih ubijani i mučeni zatočenici srpske nacionalnosti. Oko spomenika poginulim vojnicima HVO-a u Derventi svake godine se okupljaju predstavnici hrvatskog naroda u BiH, redovno potpomognuti saborskim zastupnicima iz Hrvatske. Spomenimo i to da se na spomeniku, koji su službeno podignule obitelji poginulih pripadnika 103. Derventske brigade, nalaze hrvatski grbovi s prvim bijelim poljem. Iako su se zbog toga bunili pripadnici srpskog stanovništva i rabin židovske zajednice, spomenik i dalje stoji, bez devastacije i skrnavljenja.
