Što je to toliko razljutilo kardinala Josipa Bozanića, nasljednika Alojzija Stepinca, da je iz Zagrebačke nadbiskupije odaslano priopćenje u kojem se kaže kako je izjava o blaženome kardinalu, što ju je u Jadovnom dao srpski ministar Aleksandar Vulin, ‘za katoličke vjernike vrijeđanje najdubljih osjećaja, za Hrvate ponižavajuća, a za svakoga istinoljubivog čovjeka gaženje istine’? Miloševićevski šegrt Aleksandar Vulin, to je očito, nije došao u Jadovno miriti žive, iako je o tome govorio, nego je komemoraciju iskoristio kako bi s nekoliko efektnih provokacija kod kuće ubrao koji nacionalistički poen. Njegov su govor umjereniji politički akteri ocijenili tek kao neprimjeren događaju, ali je izazvao zgražanje na Kaptolu, koji je zbog šutnje prozvao hrvatsku vladu za nemaran odnos prema istini o blaženome i hrvatskoj prošlosti.

Evo Vulinovih najupečatljivijih izjava o blaženome. Prva: ‘Koji je to život koji je vikara ustaške vojske preporučio za sveca?’ Druga: ‘Ako je nebo dovoljno veliko i za vikara ustaške vojske i za 14 tisuća poklane djece u Jasenovcu, šta da kažem kakvo ih nebo čeka, šta da im kažem kuda su se oni zaputili?’

E sad, koja točno od tih dviju izjava, zapravo dvaju pitanja, vrijeđa najdublje osjećaje katolika, ponižava Hrvate i za svakog istinoljubivog čovjeka predstavlja gaženje istine? Hrvatski mediji tumače da se skandal sastoji u tome što je Vulin katoličkog blaženika nazvao ustaškim vikarom, ali sam Kaptol ne daje nam povoda za takvo obrazloženje. Nadbiskupijsko priopćenje o razlozima reakcije kaže samo ovo: ‘Nije vrijedno pozornosti miješanje ministra Vulina u pitanja o kanonizaciji kardinala Stepinca, ali je pozornosti itekako vrijedno sasvim neutemeljeno povezivanje blaženika s ubojstvima ljudi i spominjanje njegova imena u kontekstu stradanja djece u koncentracijskim logorima.’

Primijetite da Vulin nigdje nije spomenuo ni blaženika ni njegovo ime, nego je govorio isključivo o ‘vikaru ustaške vojske’. Sam je Kaptol u ‘vikaru ustaške vojske’ prepoznao svojeg blaženika, a kako i ne bi kada ga je, prema tadašnjim riječima samog blaženika, ‘vojnim vikarom sine titulo hrvatske vojske’, u čijem se sastavu našla i Ustaška vojnica, početkom 1942. imenovala sama Sveta Stolica. Kaptol nije pokazao namjeru da negira tu nespornu crkveno-povijesnu činjenicu, a i čemu bi to služilo, Stepinac je bio vikar iste one ‘hrvatske vojske’ čija je stradanja njegov nasljednik Bozanić prije mjesec dana oplakivao i za čije je duše skrbio predvodeći misu na Bleiburgu.

Ono što preostaje kao problem između ministra Vulina i kardinala Bozanića, to je u suštini teološki prijepor o tome kakav status jedan vikar ustaške vojske može imati među oblacima. Pozicija Kaptola tu je čvrsta, naime takva da gaženjem istine, ponižavanjem Hrvata i vrijeđanjem najdubljih katoličkih osjećaja smatra i samu insinuaciju da netko tko je bio vikar ustaške vojske ne zaslužuje biti na nebu. Prije nego što odgovorimo na Vulinovo prvo pitanje, ono o tome ‘koji je to život koji je vikara ustaške vojske preporučio za sveca’, valja podsjetiti da se blaženikovo mučeništvo ne sastoji u patnjama koje je pretrpio u Pavelićevoj NDH, nego u patnjama koje mu je komunistički režim nanio osudivši ga zbog suradnje s ustašama, pri čemu je treća od pet točaka optužnice, pa tako i presude, bila ona da je ‘primio službu vojnog vikara Pavelićevih ustaša i domobrana’. Odgovor na Vulinovo prvo pitanje je dakle da je upravo život vikara ustaške vojske bio život koji je Alojzija Stepinca preporučio za sveca.

Vulin je u Jadovnom, između ostalog, govorio i o tome da se ne mogu pomiriti dželati i žrtve i da ne može isti vijenac u Bleiburg i Jasenovac, na što se Nadbiskupija nije osvrtala jer je ispravno shvatila da su to opaske na račun hrvatske predsjednice. Kaptol u takvim izjednačavanjima zaista ne sudjeluje, on ne dolazi na komemoracije za žrtve Jasenovca, nego uveličava i predvodi isključivo one za blajburške nevine stradalnike, patnike i mučenike. Pod skutima Kaptola, štoviše, djeluju navjestitelji prave istine o Jasenovcu, istine da su jasenovačke žrtve izmišljene. Na taj je način Kaptol vrlo dojmljivo otklonio inače zamršeno teološko pitanje koje se nalazi u pozadini spora s Vulinom, ono o tome kakva je duhovna veza između dušobrižnika ustaške vojske i zločina ustaške vojske. Ona je, naime, nikakva, jer ne postoji čak ni veza između same ustaške vojske i zločina ustaške vojske, jer zločini ustaške vojske ne postoje. Tako, što se tiče Vulinovog drugog pitanja, onog o veličini i zapremini neba, nije sporno ima li na njemu mjesta za jednog vikara ustaške vojske. Sporna je Vulinova insinuacija da se prema nebu zaputilo 14 tisuća poklane djece.