U snimci koja je sredinom decembra dostavljena zapadnim medijima, više desetaka vojnika stoji u dvije grupe razdvojene bodljikavom žicom na vrhu planine. Iako uniformirani, opremljeni šljemovima i pancirkama, vojnici ne pucaju jedni na druge, već se mlate drvenim palicama i gađaju kamenicama. Snimka prikazuje sukob kineske i indijske vojske na neutvrđenoj granici između dvije zemlje, visoko u Himalaji. Ali sukob više izgleda kao tučnjava navijačkih grupa na benzinskoj stanici nego vojni sukob dviju azijskih velesila. To je posljedica višedesetljetnog dogovora između dvije države da se u pograničnom području ne koristi vatreno oružje.
Iako se dvije strane periodično optužuju za pucnjavu, radi se o rijetkim i izoliranim incidentima. S druge strane, nasilni incidenti poput onog koji prikazuje snimka izrazito su česti. U maju 2020. svaka je strana prijavila po nekoliko smrtnih slučajeva. Brojke su, naravno, različite i podložne propagandnim umanjivanjima i uvećavanjima, ali nitko ne spori da granični spor proizvodi žrtve. Obje strane također na godišnjoj razini prijavljuju više stotina povreda granice na "liniji stvarne kontrole", kako se naziva privremena granica, ali tek manji dio njih privuče pažnju međunarodne javnosti.
Posljednji takav incident dogodio se 9. decembra. Indija je prijavila kako je 34 njezinih vojnika ozlijeđeno nakon što ih je bez povoda napala jedna kineska jedinica. Kineska je pak strana prijavila da je njezina redovna patrola naišla na objekt koji su na kineskom teritoriju izgradili Indijci. Neutvrđena granica omogućava i jednoj i drugoj strani da prisutnost tuđih vojnika tretira kao povredu suvereniteta. Obje strane također intenzivno proširuju vlastitu infrastrukturu na spornim područjima, želeći utvrditi svoje pravo na teritorij.
Posljednji rat na graničnom teritoriju odvio se davne 1962. i završio kineskom pobjedom, a dvije strane sada nastoje izbjeći veliki sukob, ali ne žele odustati od teritorijalnih pretenzija. Trenutno granični spor znatno veće unutarnjopolitičke brige zadaje indijskom premijeru Narendri Modiju. Tamošnja opozicija tokom decembra u nekoliko je navrata organizirala proteste u kojima je kritizirala Modijevu slabost u odnosu s Kinom. To je kritika koja premijeru vjerojatno teško sjeda, s obzirom na to da je dobar dio svoje reputacije izgradio na bijesnom nacionalizmu. Pokazalo se, međutim, da je nacionalizam lakše "brusiti" na indijskim muslimanima i drugim manjinama nego na susjednoj velesili.
Tenzije između Indije i Kine, u kojima zajedno živi više od trećine svjetske populacije, imaju dakako i širu geopolitičku dimenziju. SAD vidi Indiju kao jednog od svojih ključnih saveznika u predviđenom američko-kineskom sukobu za globalnu prevlast. U razgovoru za indijske medije, savjetnik Bijele kuće za Aziju Kurt Campbell nedavno je američki odnos s Indijom nazvao "najvažnijim partnerstvom u 21. stoljeću". Predviđa se da će u narednom desetljeću Indija prestići Kinu i postati najmnogoljudnija zemlja svijeta. No Indija je, čini se, znatno manje zainteresirana za američke planove i orijentirana je prema vlastitim zamislima. Unatoč velikim najavama oživljavanja Kvadrilateralnog dijaloga o sigurnosti, vojnog saveza koji uz Indiju i SAD uključuje i Australiju i Japan, Indija se nastoji distancirati od najava da se radi o "pacifičkom NATO-u", usmjerenom protiv Kine.
Također, unatoč velikom američkom negodovanju, kineski ekonomski utjecaj u Indiji također raste i ta je zemlja trenutno najveći korisnik kineskih razvojnih kredita. Indijska ambivalentnost vrlo je upadljiva i po pitanju ukrajinskog rata, koji administracija američkog predsjednika Joea Bidena vidi kao svoj prioritet. Suprotno američkim zahtjevima, Indija ne samo da nije prekinula svoje veze s Rusijom, nego ih je i dodatno ojačala, računajući – slično drugim američkim saveznicima poput Saudijske Arabije ili Turske – da ih i zapad i Rusija sada trebaju više nego ikad i iskorištavajući poziciju neutralnosti. Udio ruske nafte na indijskom tržištu od početka rata porastao je s jedan na 20 posto, omogućavajući Indiji nabavku jeftinije nafte, ali i Rusiji da zamijeni dosadašnje zapadne kupce.
