Karlovac, Korana, zid. Godinu se dana, s prekidima i dvije, uza sjeverni rub Foginova kupališta uzdizala žičana ograda, a sad iza nje niče bedem od armiranog betona. Prava jedna mrcina s formalno protupoplavnom namjenom, no kojoj se još ne zna točna buduća visina na svim točkama po 195 metara ukupne dužine. Ali zacrtana su dva i pol metra uvis. Na njih bi trebala doći opet nekakva žica, dodatnih gotovo metar i pol.
Ograđuje se ustvari gradilište na području nekadašnjeg hotela Korana. Onog slavnog ljepotana iz gradnji '64. i '79. koji, doduše, nije preživio poraće i tranziciju, mada u samom ratu nakon zatvaranja nije pretrpio značajnija oštećenja. Dokusurilo ga je naknadno zapuštanje i čerupanje, iznosili su se odatle i lusteri i šankovi, masovno i legalno, s potvrdom vlasti. Pamti se zdanje obzirno uklopljeno u okoliš, kao i njegova stalna otvorenost za Karlovčane, ne tek finalna. Sad se okoliš s Foginova vidi na tu stranu kudikamo manje, pogled zapinje o zid. Krajolik s pregradom.
E kad bih vam ja sad rekla sve što mislim o tome, završila bih u zatvoru – počinje jedna od dviju gospođa uz toranj plažnog spasioca
Ne zna se pouzdano što će tu na kraju osvanuti, mada bi trebao novi hotel u gabaritima prethodnog. Ili je barem tako Grad prodao zemljište novome vlasniku. Dok obilazimo kompleks, crni mercedes zaustavlja se pred kafeterijom-restoranom, jedinim preostalim dijelom bivšeg objekta. Iz kola izlazi Nikola Hanžel, investitor. Zamiče nam u zgradu, pa ćemo ga idućih pola sata lagano i vrebati radi par pitanja o projektu.
Štošta tu naime nije jasno. Sve ako je već kazano, često je proturječno i krnje, s puno nedosljednosti. Grad je vlasniku poduzeća Lana tiskara i Lana commerce prodao ovo zemljište prije devet godina, s tim i obavezu rekonstrukcije hotela. Otad počinju uobičajene pravne igre oko tumačenja svih detalja takvog obavezivanja. U Glavnom urbanističkom planu su predviđena eventualna projektantska odstupanja, ali ne bez urbanističko-arhitektonskog natječaja.
Tadašnji je gradonačelnik Damir Jelić i najavio natječaj, eksplicitno, kao najveći dio posla. Sadašnji, Damir Mandić, odnosno njegova administracija, također su u jednom trenu bili uskratili dozvolu za gradnju zida. Sve ostalo pokazat će se idiličnom suradnjom HDZ-ovih lokalnih kadrova s Hanželom, velikim stranačkim donatorom na svim razinama, sve do predsjedničke, za mandat Kolinde Grabar-Kitarović. Ona će kasnije pomilovati menadžera Danka Seitera iz Karlovačke banke, osuđenog na zatvor zbog neopravdanog otpisivanja milijunskog kredita Nikoli Hanželu. Osuđen je bio i Hanžel, uvjetno.
Uvrebali smo i samog investitora – Nikola Hanžel (Foto: Igor Lasić)
Izdašno je potonji tajkun sponzorirao i Dinamo, da ne kažemo Zdravka Mamića. Koloplet živopisnih političko-poduzetničkih odnosa rezultira mu brojnim prednostima. Predstavnici Grada Karlovca uopće se ne pojavljuju na ključnom posljednjem suđenju na Upravnom sudu u Rijeci oko građevinske dozvole za betoniranje zida. Ovom prilikom uputili smo Uredu gradonačelnika pitanje o tome, nismo dobili odgovor.
Kad bi vidjeli koliko tu djece dođe radi životinja, koga briga za građane? Da, odrasle. Pa i oni koji prigovaraju dovode svoju djecu – uvjeren je Nikola Hanžel
Ne dolaze na sud ni iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Sud konačno presuđuje da je protupoplavni zid legitiman i legalan, i da ne odudara od prostornih planova. Netom uoči nedavnih lokalnih izbora, Grad Karlovac izdaje građevinsku dozvolu za zid na mjestu iza kojeg već postoji nasip, i koje navodno nije ranije ozbiljnije plavilo, ali javnost o tome dokumentu još ne zna ništa. Radovi kreću već jutro nakon izbora.
Čitavo to vrijeme građanska inicijativa "Spasimo Koranu" vodi boj s istom klikom. Peticija otpora zidu doseže pet tisuća potpisa, kritički se oglašava Društvo arhitekata Karlovca, ekološka udruga Pan diže tužbu. Ništa ne pomaže, bar zasad.
- Ne zanima nas toliko sam privatnik, problem je to što je Grad propustio šansu da bude zainteresirana strana u upravno-pravnom postupku, iako su znali da je suđenje u toku - rekao nam je predstavnik inicijative Marin Bakić.
- Devastacija je očita, potvrdili su nam je stručnjaci, kao i neusklađenost projekta s prostornim planovima. Investitor je počeo s tim na temelju Pravilnika o jednostavnim građevinama, no sudskom presudom ipak nije propisano da se prostorno-planska dokumentacija ne mora poštivati. Prijavili smo zato sve i građevinskoj inspekciji, nadležnom ministarstvu i Hrvatskoj komori inženjera u građevinarstvu - kaže Bakić.
Pravi muzej kiča – plastična menažerija (Foto: Igor Lasić)
Ana Matan, gradska vijećnica iz Možemo!, potvrdila nam je da na tome počiva nadanje u obustavu projekta.
- Ako se pokaže da nije projektirano u skladu s prostornim planovima, dozvola se još uvijek može poništiti, uz obeštećenje investitora. Ali ne znam kad se takvo nešto dogodilo, pravo da vam kažem. Drugi postupak odnosi se na zahtjev za upravni nadzor nad odjelom za izdavanje dozvola. No ostaje pitanje hoće li tamo uopće izrasti hotel, ili nešto drugo, ili ništa, jer nema čvrste garancije za to. Ja osobno sumnjam. HDZ-u je odgovaralo da se sruši staro zdanje, javnost ga je već smatrala ruglom i upirala prstom u vlast. Ipak, bojim se da Hanžel nema čvrstu nakanu da gradi neki takav hotel. Znate već ono kad se pali vatra "projektom od GUP-a", iz pjesme "Ziđan". E pa ja vam strahujem da je to taj odnos, pa da ne bi naš investitor umjesto hotela napravio privatnu hacijendu s bazenom, sad kad je vidio da mu sve prolazi - rekla nam je Matan.
Inicijativa "Spasimo Koranu" tako problematizira nimalo uzgrednu činjenicu da se Grad Karlovac i Karlovačka županija inače hvale napredovanjem zaokruženja sustava obrane od poplava. Donesen je tu i svojevrsni Lex Kupa. Radi nasipa se ljudi izvlašćuju na pojedinim parcelama, pokrenut je zaista opsežan projekt. Nedostaje konačno uređenje kanala Kupa-Kupa, no važno je uočiti da postoji strateški pristup zaštiti. Osim što se našao pojedinac kojem se dopušta da na svojoj čestici sagradi zid kakav želi, da poništi tradicionalni pejzaž nekoć najprestižnijeg dijela grada, da stisne kupače tik uz vodu.
Nalik je to betonaži Jose Mraovića na rijeci Lici, ili Stipe Latkovića u Vruji. Ili tolikima modelski istovjetnim. U kruženju oko Hanželove prostorne intervencije zapažamo i pomalo komičnu informativnu tablu na ustavi stare industrijske turbine, odmah pored kafeterije. Ovaj dio prirode uključen je u europsko-unijski program Natura2000, stoga piše: "Susret s rijekom – Natura 2000 interpretacijski centar."
Raste betonsko čudovište (Foto: Marin Tironi/PIXSELL)
Susret s rijekom je dakle sve nakaradniji, ispriječio mu se zid. U želji da čujemo interpretaciju Karlovčana, ševrdamo po ledinama glasovitoga Foginova kupališta, za hrvatske okvire neusporedivog blaga. Takav adut u gradskoj cjelini nema nijedan drugi grad u ovoj zemlji. Dok podnevno sunce udara u tjeme, na širokoj obali uz komunalnu atletskom stazu i odbojkaško igralište vrzma se nekoliko desetaka ljudi. Peku se na zvizdanu ili čuvaju pod krošnjama stabala.
- E kad bih vam ja sad rekla sve što mislim o tome, završila bih u zatvoru - počinje jedna od dviju gospođa uz toranj plažnog spasioca, kojima prilazimo i pozdravljamo ih.
Muškarac u njihovu društvu ubrzo diskretno napušta društvo. Žene se predstavljaju uz zavjerenički osmijeh: "Neka bude, paa, Marica i Josipa." Druga od njih ističe da je u građevinskoj struci. "Nije toliko problem u zidu", smatra ona, "ali i dalje nemamo pojma kakva će iza njega biti zgrada. Ni kako je usklađena s urbanističkim planom."
- Tamo je nekoć bila divna terasa, s močvarnim čempresom i tisom u sredini. Novi vlasnik je to posjekao, a čitav projekt je osim svega popraćen i neprimjereno izvedenom javnom raspravom. A sad se sve usmjerilo na pitanje zida koji možda i može dobiti neko protupoplavno opravdanje. Samo što ne ulijevaju povjerenje načinom na koji to izvode. Zato se i plašimo na šta će to sličiti kad bude dovršeno - kažu.
Malo dalje nailazimo na postarijeg muškarca, oblači se i priprema bicikl za odlazak s rijeke. "Užas", počinje odmah, "tu Hanžel komandira. Nadogradio je taj manji objekt zasad, i pometao neke plastične životinje uokolo, lakrdija. Ovi gore mu popuštaju, a kako da znamo šta će biti na kraju." Ispraćamo ga, prije toga pitamo za ime. Cvjetko Matijević, odgovara bez oklijevanja. Rodio se na Cvjetnu nedjelju, a mama je bila jako pobožna, i tako. Rođeni Karlovčanin, Dubovčak.
Naredne dvije sugovornice zatičemo u sjeni drveća na jednom moliću uz koranske zelene valove, i donekle su nepovjerljive, ali ipak pristaju na kratko izjašnjavanje: "Znalo se da će se opet graditi hotel, oko toga nema iznenađenja. Valjda ih neće ni biti kad ga izgrade. Što se pak zida tiče, to nije sasvim jasno."
Užas i lakrdija – Cvjetko Matijević (Foto: Igor Lasić)
U nastavku šetnje upoznajemo gospodina po imenu Tomo, pruženog na travi. Uživa na suncu, ramena temeljito prepečenih.
- Odavde sam, dobro pamtim stari hotel. Ne znam što bih rekao za ovo sad, ali poplava je bilo i tad, a nikad nikakvih velikih problema. Nakon svih tih događaja s dozvolama i suđenjima, puno ljudi je nepovjerljivo. Bio je i prosvjed - prisjeća se.
Iza zelene plastične tkanine na žičanoj mreži, radnici zveckaju alatom, šaluju zid. Poneki prolaznik viri kroz rupe na tkanju, vrti glavom. S jedne strane gradnja, s druge grdnja. Ima i onih posve opuštenih, naročito za stolovima kafeterije Nikole Hanžela. Sladoledni kupovi, bijelo vino, sokovi, mineralna, ledena kava. Uto primjećujemo da Hanžel iza jedne ograde pregledava stražnje dvorište objekta s jednom suradnicom. Ono što zatičemo oko njih nadilazi maštu Walta Disneyja i Željka Oreškovića Macole zajedno.
Lavovi, tigrovi, pume, pantere, slonovi, zebre, goveda, deve, nosorozi, nilski konji, gorile, zmije, krokodili, kornjače. Gotovo sve u približno prirodnoj veličini i raznim bojama, ne nužno prirodnim. I jedan daleko predimenzionirani pas na vrhu zgrade. On je navodno keramički, ostalo je valjda plastika. Nepregledni plastični ZOO. Krokodili i kornjače i prugasta zeleno-bijela kobra namješteni su u fontanu između suncobrana s nazivima Hanželovih poduzeća.
Opet vijamo našeg tajkuna, samo što to sad više podsjeća na safari. Nalazimo ga konačno u unutrašnjosti restorana, prilazimo i pitamo ga za tolike životinje, jer ih nema na projekcijama budućeg hotela, izloženim na velikim panoima ispred. "Tu su gdje jesu, ne znam što vama nije jasno, a bit će kako bude", odgovara, pa dodatno tumačimo, a onda pitamo i za zid. Točnije, za prigovore građana na projekt. "Kad bi vidjeli koliko tu djece dođe radi životinja, koga briga za građane? Da, odrasle. Da, to mislim. Pa i oni koji prigovaraju dovode svoju djecu", uvjeren je Hanžel.
Ljutnuo se malo, gnjavimo ga. Odgovara užurbano, maše rukama, ne gleda sugovornika dugo u oči. Ne uspijevamo dobiti odgovor o nastavku gradnje, broju katova hotela. Sve će biti kako bude, i sve je tu gdje jest. Gazda odlazi za svojim poslom, očito radno veoma angažiran. Iz pamćenja tad nadolaze i neki elementi kojima bi se moglo objasniti štošta. Svojedobno mu je Grad bio naložio da sruši jednu drugu fontanu, u staroj jezgri, ispred karlovačke Žitne kuće, tj. svoga trgovačkog Lana centra. "Nek' svi pocrkaju", bila je reakcija Nikole Hanžela.
Drugom prigodom je izjavio da je namjeravao urediti plažu i okoliš sugrađanima, ali da je na nj dignuta hajka, i da sad baš neće. U kombinaciji s menažerijom koju okuplja kao da planira ukrcaj i dugu plovidbu zbog nekakve veće poplave, nadiranja voda znatno viših od zida koji gradi, dojam je da imamo posla s malo ozbiljnijom manifestacijom infantilnosti. Makar one političke.
Ali još više je patološki nezrelo ovo društvo sa svojim institucijama i tijelima vlasti, koje se povjerilo gazdama na volju, i koje služi po volji gazda. Istina, pritom nije sve izgubljeno po pitanju ovog projekta, premda je u svakom smislu proćerdano dosta. Na potezu su opet vlasti državne i potom lokalne, one Grada Karlovca. Grada na tri slobodne rijeke plus jednoj pomalo zazidanoj.
