Novosti

Društvo

Volonterstvo "U tranzitu"

Kad je na riječkom kolodvoru zatekla mnoštvo migranata i manjak volontera, Lucija Brkić odlučila je to dokumentirati u filmu kroz perspektivu volonterke Tinke Ines Kalajžić. Njen film "U tranzitu" dobitnik je nagrade Mali pečat na ZagrebDoxu

Large katarina volonterstvo 61

Lucija Brkić

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu nagradu Mali pečat za najbolji kratki film u natjecateljskom programu osvojila je mlada pulska autorica Lucija Brkić za film "U tranzitu". Brkić je završila preddiplomski studij Kulturologije u Rijeci, a trenutno je studentica dokumentarne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. "U tranzitu" je i nastao u sklopu kolegija Režija dokumentarnog filma gdje je zadatak bio pronaći temu za potencijalni film. No ideja je vrlo brzo narasla, izašla iz okvira akademske obaveze i postala jedan ozbiljan filmski uradak.

Tek doselivši u Zagreb i bez dovoljnog znanja o relevantnim prostorima i temama, Brkić se okrenula Rijeci, gradu u kojem je ranije studirala, a na čijem su željezničkom kolodvoru 2022. godine privremeno boravili migranti. Vodeći se novinskim člankom o postavljanju kontejnera za prvu pomoć na kolodvoru, uputila se u Rijeku očekujući da će zateći postavljene kontejnere i koliko-toliko pruženu pomoć ljudima koji su tamo živjeli po tjedan dana. No kada je došla, kontejnera nije bilo, a nije bilo ni dovoljno volontera.

- Došla sam s fotoaparatom napraviti tamo i drugu vježbu za faks, na kraju sam spremila fotić i priključila se volonterima. Količina ljudi koji su tamo boravili i količina volontera, odnosno manjak volontera, stvarno me pogodila. U ponedjeljak sam se vratila na predavanje potpuno van sebe i shvatila da se želim time baviti, ali nisam uopće znala imam li snage i je li u redu da ja to radim jer pričamo o ugroženoj skupini ljudi. Ima stvarno puno djela koja se bave migrantima i migracijama, ali oni s kojima sam bila upoznata i koje sam gledala kroz istraživanje bave se time na jedan jako eksploatacijski način. Meni to nije bilo u redu i nisam htjela toj temi pristupiti na taj način – objašnjava Brkić.

Upravo se iz tog razloga odlučila u filmu baviti dokumentiranjem života na kolodvoru kroz perspektivu volonterke Tinke Ines Kalajžić za koju Brkić kaže da je bila ona osoba koja sve pokreće, koja će organizirati ljude, zamijetiti čega fali i znati kako treba pomoći. Kroz četiri vikenda Brkić je nastavila dolaziti na riječki kolodvor volontirati i zajedno sa Tinkom razvijati ideju za film, a tražeći okvir za temu naposljetku je napravila fakultetsku vježbu "jedna osoba u jednome danu" s Tinkom kao protagonisticom.

Tinka Ines Kalajžić i Lucija Brkić

Tinka Ines Kalajžić i Lucija Brkić

- Glas i žustrina volontera doveli su do toga da se neke institucije na kraju ipak uključe, poput Crvenog križa i nadbiskupije. Mislim da je bitno u tim situacijama biti glasan i uporan, akcije udruga su hvalevrijedne, ali su uvelike potpomognute volonterima koji ustraju – to su ljudi koji imaju posao i obitelj, svoje privatne obaveze, a opet izdvajaju puno svog vremena za otići na kolodvor i pomoći drugima. I divno je i žalosno da je moralo doći do inicijative pojedinca, a ne institucija – govori Brkić.

Važnost dijaloga je jedna od ključnih točaka filma "U tranzitu", a kako Brkić objašnjava, ono što se njoj prvo dogodilo je razbijanje mjehurića u kojem je živjela, pri čemu naglašava i ulogu društvenih mreža putem kojih smo svakodnevno izloženi kriznim situacijama u svijetu.

- Svaki dan su nam te situacije dostupne digitalno, ali opet imamo neku vrstu distance od njih jer za nas postoje samo u tom uređaju putem kojih ih vidimo. Postaju u potpunosti druga stvar kada ih vidimo uživo zbog čega sam u filmu zapravo i htjela komunicirati da se o tome treba pričati. Da sve to treba pokazati, da to nisu neki problemi "negdje tamo", već su isto i kod nas i ovdje – govori Brkić.

Ključnu ulogu igra i sam prostor kolodvora koji se nalazi u dijelu Rijeke u čiju se obnovu puno ulaže posljednjih nekoliko godina. Ulaže se u obnovu samog kolodvora, otvaranje kafića i restorana, ali i u obnovu prostora kulturnih institucija s ciljem jačanja kulturne, obrazovne i zabavne scene. Brkić ukazuje na licemjerje kada se nastoji pokazati da ovaj dio grada nije odbačen i kada se komercijalizira moment prihvaćanja različitosti, dok se istovremeno te različitosti prihvaća u određenim granicama.

- To me zapravo najviše zasmetalo i na taj sam se način htjela baviti fenomenom prostora koji se otvara na način da sada postoji restoran, muzej, sve te investicije, a onda vidiš da su s druge strane istog kvarta migranti koji su jedva uspjeli dobiti taj papir koji im dozvoljava da tu borave tjedan dana do njihovog sljedećeg putovanja. Tu je taj moment odbijanja različitosti i zanemarivanja jedne cijele skupine ljudi – zaključuje Brkić.

Osim portretnog dokumentarca "U tranzitu", Brkić je autorica i autobiografskih kratkometražnih filmova "Jednog petka popodne" (2021.) i "Jel' kužiš sad?" (2022.) za koje kaže da su nastali u trenutcima kada je imala potrebu pričati i prikazati osobne teme. Pohađala je Novu školu dokumentarnog filma udruge Filmaktiv te Blankovu radionicu eksperimentalnog filma, a trenutno radi na dva nova projekta – filmu "Ad Bestias" koji tematizira manifestaciju gladijatorskih borbi u pulskoj Areni te diplomskom radu koji se bavi pitanjem doma.

Govoreći o dokumentarnom filmu, Brkić objašnjava kako taj žanr obuhvaća puno njezinih interesa i afiniteta, a ono što je privlači jeste neprestano istraživanje i proširivanje poznavanja i gledanja svijeta oko sebe. Kako nam govori, iako su brojne teme već "opjevane", nitko nema veto na njih jer uvijek postoji novi pogled i nova perspektiva. Dobra joj je podloga za dokumentarnu režiju, kaže Brkić, bio studij Kulturologije na kojemu je naučila na koji način nešto treba sagledati, a kada govori o ulozi umjetnosti u društvu, stava je da umjetnost ne može biti apolitična.

- Ne mislim da ijedno djelo može biti apolitično. Umjetnost treba poticati na razgovor - bilo bi stvarno krasno da zapravo umjetnost može biti nešto što će zakucati stvari i donijeti promjene, ali ne mislim da je trenutno tako, pogotovo ako uzmemo u obzir hiperprodukciju umjetnosti. Zbog toga je vidim kao poticaj na razgovor, na promišljanje, a s druge strane, ne možemo ni oduzeti zabavni dio, gdje su umjetnost i kultura također i slobodno vrijeme – zaključuje Lucija Brkić.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više