Ministarstvo pravosuđa i uprave Tuzlanskog kantona pripremilo je početkom marta Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi. Namjera je bila zabraniti državnim službenicima mogućnost iznošenja ličnih stavova i mišljenja te informacija iz službe. Pozivajući se na "izazove u eri društvenih mreža", vlada Tuzlanskog kantona imala je namjeru ograničiti slobodu izražavanja i mišljenja. Prijedlogom se htjelo "organe državne službe" zaštititi od "štete" koju bi im netko nanio iznošenjem ličnih stavova, a zbog nekog ličnog statusa ili lajka na društvenim mrežama mogao je biti pokrenut disciplinski postupak.

O prijedlogu se raspravljalo u istraživačkim i analitičkim medijima, o njemu se oglasio i sindikat. U toj je raspravi sindikat upozorio da "nije precizirano koji su to lični stavovi i mišljenja koji svojom formom nanose štetu i ugledu organa državne službe. Isto tako nije precizirano ko će i na koji način dolaziti do podataka o informacijama na društvenim mrežama i medijima. Ovdje se ostavlja sloboda rukovodiocima organa da sami tumače šta je to što bi nanosilo štetu organu državne službe. Tako će biti moguće da zbog nekog ličnog statusa i lajka na društvenim mrežama, a koji nije po volji rukovodioca organa (politički, vjerski itd.) bude pokrenut disciplinski postupak. Zbog opasnosti od zloupotreba tražimo da se ovaj član briše". U javnosti pokrenuta rasprava urodila je plodom i prijedlog zakona je izmijenjen: zabranjeno je odavanje neistinitih i netačnih informacija. Istinitost iznesenog na privatnim profilima na društvenim mrežama ocjenjivat će komisija koju formira vlada Tuzlanskog kantona. Predmete će rješavati Odbor za žalbe kao drugostepeni organ.

Sve to moglo bi negativno uticati na položaj zviždača, s čime se suočava Ivan Jukić, magistar prava i pomoćnik ministra za rad, socijalnu politiku i povratak, koji je izložen konstantnom mobingu u instituciji u kojoj radi.

- Nedostatak institucionalne podrške i pravne zaštite od bilo koga, nezainteresiranost medija, osveta i revanšizam kroz ukidanje radnog mjesta, višestruki pokušaji degradacije u službi, izoliranje na radnom mjestu, prepuštenost samome sebi i slično osjetio sam na svojoj koži. Prava mi nisu zaštićena ni na koji način, tužilaštva su troma i spora i po vlastitom nahođenju obustavljaju istrage po samo njima znanim kriterijima, nevladine organizacije i organizacije civilnog društva bave se kojekakvim projektnim aktivnostima, često bez dodira sa stvarnim problemima prijavitelja korupcije. Jedino nam preostaje sud koji se također financira iz sredstava budžeta koji kontrolira vlast, a obraćati se međunarodnim institucijama i ombudsmanima odavno više nema smisla - kaže Jukić.

Zviždačima i prijaviteljima korupcije situacija se dodatno otežava jer se njihovo djelovanje može okvalificirati kao teža povreda službene dužnosti zbog koje se pokreće disciplinski postupak, a njega vodi organ koji imenuje i postavlja izvršna vlast, pojašnjava Jukić. Sve to stvara dodatni pritisak na zviždače kako bi odustali od svog nauma, jer o tome što je istina od sada bi odlučivali organi izvršne, a ne sudske vlasti.

- Disciplinska komisiju formira izvršna vlast i ona procjenjuje materijalnu istinitost ili neistinitost iznesenog. Time se mijenja do sada predviđen sudski postupak za klevetu. To smatram grubim zadiranjem u nadležnost sudova, nekom vrstom pravnog nasilja nad državnim službenicima i svojevrsnim medijskim praćenjem neistomišljenika iz straha od istine koja vlasti često ne ide u prilog, istine vidljive većini građanstva koji se ne usude progovoriti. Postoji šansa da se ovo pitanje uredi posebnim federalnim zakonom kojim će se zaštititi zviždače, ali na puno kvalitetniji i fleksibilniji način nego što je to urađeno u sličnom zakonu za BiH i RS. To mora biti zakon koji će biti skrojen za potrebe zviždača, a ne kojekakvih agencija. Očito da vlast nema za to sluha, jer što bi škodili sami sebi - zaključuje Jukić.

Predsjednik Foruma građana Tuzla, pravnik Vehid Šehić, tvrdi da su zviždači, iako u BiH postoji zakon koji ih štiti, institucionalno nezaštićena kategorija.

- U praksi se dešava da dobiju sudski spor. Presuda se vrlo često ne izvršava, poslodavac često izbjegava njeno izvršenje ukidajući na perfidan način radno mjesto na kojem je zviždač radio i preraspoređuje ga na druga, manje bitna radna mjesta, što je također vrsta mobinga. To je rezultiralo time da je sve manje zviždača. Obeshrabreni su neefikasnom pravnom zaštitom. Živimo u državi u kojoj se ne poštuje ustav, ne poštuju se ni sudske odluke, ni domaće ni međunarodne, a tome treba dodati činjenicu da su mnoge institucije zarobile vladajuće strukture koje zanemaruju javni interes, a on je temelj svake demokratije, uz poštivanje građanskih i drugih prava - kaže Šehić.

Ocjenjuje da vlast na sve moguće načine pokušava spriječiti kritički odnos prema sebi, čime ugrožava javni interes. U sklopu toga se donose i posebni zakoni koji bi tobože trebali spriječiti "curenje informacija".

- Živimo u državi u kojoj se politika u principu ne vodi u opštem interesu, nedostaju istinska kontrola i transparentnost trošenja budžetskih sredstava. Cilj je ovog zakona ušutkati osobe koje eventualno smognu građansku i profesionalnu hrabrost da ukažu na netransparentno trošenje budžetskih sredstava. Svjedoci smo netransparentnog trošenja, a ovime se pokušava uplašiti svakoga ko pokuša javno iznijeti podatke o nezakonitosti u radu institucija, što apsolutno ukazuje na neodgovornost prema građanima ove države, konkretno u Tuzlanskom kantonu. Javni interes je iznad svega i njega ne bi trebao onemogućavati ni jedan zakon - navodi Šehić.

Za njega je formiranje komisije koja treba da procjenjuje istinitost navoda državnih službenika apsolutno neprihvatljivo.

- Postoje druga pravna sredstva i druge institucije ove države kojima se može ocjenjivati istinitost činjenica. Osnovno pitanje koje se postavlja je ono objektivnosti rada takvih komisija, a nepovjerenje građana prema politici i vlastima u BiH je veliko - zaključuje Šehić.

Srđan Traljić iz Transparensi internešnala Bosne i Hercegovine kaže da su prošle godine pokrenuli 317 predmeta, a da je čak 12,6 posto njih formirano na osnovu dojava zviždača. Iz tog je podatka očigledno da zviždači ne vjeruju institucijama, već slučajeve prijavljuju nevladinoj organizaciji. Imali su slučaj zviždača koji je dobio otkaz nakon što je prijavio korupciju na radnom mjestu, a sistem ga nije zaštitio, navodi Traljić. Kao probleme ističe i to što u Federaciji BiH, za razliku od Republike Srpske i državne razine, ne postoji zakon koji štiti zviždače. No, potrebno je primjenjivati i postojeće zakone koji sami po sebi nisu loši. Međutim, problem je i u Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije koja nije zaštitila zviždača koji je nakon prijave trpio štetne posljedice.

- Dakle, nije problem samo u zakonima. Moramo imati nezavisne institucije spremne da djeluju u interesu građana - zaključuje Traljić.