Novosti smo morali poslati u štampu još dok je Županijski sud u Zagrebu razmatrao hoće li radnicima Croatia Airlinesa dopustiti štrajk ili će ih u tome osujetiti zbog tzv. višeg interesa. Neka nam to posluži da, umjesto na formalnu odluku suda, uperimo svjetlo na važnije, suštinske probleme u tom procesu. Njima naime prijeti mogućnost da ih pojede ova pravosudna zavrzlama, iako je potrebe za sudom bilo – kad govorimo o toj kompaniji – u nedavnoj prošlosti znatno više negoli ovom prilikom.
Posljednje, a ne prvo u tom vjerodostojnijem problemskom poretku, jest činjenica da je do angažmana suda, tj. prvotne i kratkotrajne suspenzije štrajka do konačne odluke po raspravi, došlo nakon očitovanja ministra prometa Olega Butkovića da bi šteta od štrajka bila ‘nenadoknadiva’. Izvršna vlast, drugim riječima, već je utjecala na pravosudnu, bez obzira na ishod, ogolivši još jednom odnose moći i podjele utjecaja mimo onoga što se o tome zvanično govori. Poziciju pravne struke pritom je osvjetlao tek odvjetnik sindikalista Albin Hotić, podučivši ostale aktere događaja, kao i širu javnost, zaboravljenoj mudrosti da štrajk i služi baš kontroliranom nanošenju štete radi legitimnog pritiska na poslodavca.
Nadalje, više se nitko u pravosudnom sektoru ne obazire na nedavne istupe Jasmina Bajića, šefa uprave Croatia Airlinesa, naspram radnika koji ovaj štrajk već dugo najavljuju. On ih je tad naočigled javnosti pokušao zastrašiti nedopustivim metodama, prijetnjama bez utemeljenja i tumačenjima njihovih sindikalnih prava s još manje osnove. Pokazalo se da je bio u krivu, no to nije povuklo nikakve posljedice za njega.
Prvenstveno, ovaj slučaj uči nas o razlozima faktične propasti Croatia Airlinesa, nekoć potentnog prevoznika s određenim komparativnim prednostima u sektoru, od kojih se najčešće spominje visoki intenzitet domaće turističke industrije. S jedne strane država, nediferencirana dovoljno po vertikalama vlasti, s druge strane menadžment javne kompanije koji je premalo bio vođen motivima struke. Zato se nikad i nije ovoliko raspravljalo o nenadoknadivoj šteti koja je prouzročena s te strane, nego je postala bauk tek kad su stjuardese i aviomehaničari ustali za svoja prava.
