U okviru nadolazećeg Prvog maja SPD "Privrednik" 27. aprila organizirao je online tribinu pod nazivom "Što nam danas znači Prvi maj?" na kojoj su učesnici raspravljali o okolnostima u kojima se danas nalazi ono što se nekad zvalo radnička klasom, zaključivši da Prvi maj i sve ono što simbolizira treba ponovo naći mjesto u društvu i postati praznik za one koji rade.
- Čini se da smo već davno zaboravili Prvi maj i njegovo značenje solidarnosti prema skromnijima i siromašnijima, prava na pošteni rad i mogućnost života dostojnog čovjeka - naglasio je moderator Bojan Munjin.
- Radnička prava se transformiraju, ne postoje klasični oblici borbe, ali postoji pobuna protiv rezova, štednje i uništenja života i okoliša usmjerena prema socijalističkoj alternativi koja je jedina realna, iako ne izgleda pobjednička. Suočeni s noćnom morom kapitalizma 21. stoljeća, mi u zemljama periferije Evrope vraćamo se u 19. stoljeće - rekla je Katarina Peović, saborska zastupnica Radničke fronte i sveučilišna profesorica u Rijeci.
- Nekad je kapital dozvolio koncentraciju, organiziranje i borbu radnika, a danas ih je decentralizirao i okrenuo jedne protiv drugih. Ukida se i pojam radnika i zamjenjuje pojmovima zaposlenika ili djelatnika. Osim toga, opasne rezolucije iz samog središta Evrope izjednačavaju dva totalitarizma, pa se postavlja pitanje zašto se takva revizija povijesti pojavljuje u ovom trenutku. Odgovor ima veze s radničkim borbama i solidarnosti i promišljanjem boljeg društva, odnosno vizijom boljeg sutra; te se teze pojavljuju kako bi se svaka pozitivna utopijska vizija budućnosti proglasila nemogućom i opasnom u samoj ideji, te tako blokirala. Nama se sugerira da nema sukoba između kapitala i rada, iako je danas prosječna plaća 27 posto niža nego 1978. godine. Sve priče o ortačkom kapitalizmu trebaju biti kritički preispitivane jer mi imamo pravi kapitalizam na periferiji Evrope, uključujući veliku stopu prekarnih ugovora, reducirano radno pravo, te orijentacije na uslužne djelatnosti i uskraćivanje državnog protekcionizma koji mogu provoditi razvijene zemlje. Mi smo za rad, ali želimo živjeti kao ljudi i moramo imati normalne životne uvjete - naglasila je Peović.
Podsjetila je da preko polovine građana ne može podmiriti nepredviđeni financijski izdatak ili priuštiti sedam dana godišnjeg odmora izvan kuće, da šestina domaćinstava kasni s plaćanjem računa, a preko deset posto si ne može priuštiti meso svaki dan ili da je preko 50 posto penzionera ispod granice siromaštva.
Ukazala je i na fašistoidne postupke prema imigrantima koje prebijaju na granicama, dok ministar Božinović tvrdi da su imigranti spremni fingirati kako bi se domogli azila.
Lažni su mitovi o nepostojanju sukoba između kapitala i rada ili da oni koji imaju kapital stvaraju radna mjesta. Radnici, a ne kapitalisti financiraju javni sektor, a porezne reforme pogoduju bogatijima, rekla i ukazala na laž o "nepoduzetničkom mentalitetu". U razvijenim zemljama samo je 12,8 nepoljoprivredne radne snage samozaposleno, a postotak poduzetnika veći je u nerazvijenim zemljama, rekla je
Na katolički Uskrs se nije radilo, ali će za Prvi maj mnoge trgovine biti otvorene, što govori o stanju radničkih prava, podvukla je Peović na kraju izlaganja.
Dejan Jović, univerzitetski profesor u Zagrebu i Beogradu naglasio je da je 1989. označila kraj, ne samo socijalizma kao društvenog poretka i alternative zapadnom modelu liberalne demokracije, nego i preokret u seriji ideja i pojmova te početak novog vremena u kojoj su mnogi pojmovi postali izgnani kao npr, jednakost. Kraj hladnog rata i slom poredaka u istočnoj Evropi značajno je oslabio bilo kakvu ljevicu koja iz ovih procesa treba izvući pouku, ali ih ne treba shvatiti kao svoj definitivni kraj.
- Na ovim prostorima nije se dogodila 1989. na isti način kao drugdje; mi nismo imali 1989. nego 1990. i 1991. koje su imale drugačiju ulogu i oblik, uključujući i reviziju povijesti i Drugog svjetskog rata - rekao je Jović ukazujući na povezanost socijalizma i radničkog samoupravljanja.
- Dok se danas govori o etničkim grupama uz nacionalistički diskurs, zaboravlja se da u ustavima SFRJ i Socijalističke Republike Hrvatske nisu stajali samo "narodi i narodnosti", već i "radnička klasa, radni ljudi i građani" na čelnom mjestu, što pokazuje poredak važnosti ustavnih kategorija za taj sistem. Danas to treba negirati, pojam radničke klase je demoniziran, a provodi se i demonizacija samoupravljanja i s njim povezanih kategorija, dok su narodnosti postale manjine - rekao je Jović i ukazao da je i ono što se desilo krajem 80-ih i početkom 90-ih revolucija, jer je otimalo ono što su stvorile prethodne grupe i dalo novoj.
- Bez obzira koliko poraz ljevice bio dubok, taj poraz ne smije biti prihvaćen kao definitivan i
ne treba ga prihvatiti kao kraj povijesti. Osim nacizma, koji je jedina politička kategorija koja je poražena, ostala uređenja ulaze u stanje hibernacije, pa se mogu probuditi i postati atraktivna. Ista je stvar s idejama koje su direktno povezane sa socijalizmom - rekao je Jović.
Priznao je da ljudi nemaju povjerenja da se stvari mogu izmijeniti, kao i da ne postoji klasna svijest da je kroz aktivizam moguće nešto učiniti.
- Javlja se niz dugovječnih vladara, tako da šansa da narod kroz izbore mijenja stvari nije daleko dospjela. Tu je i atraktivnost desnih populista koje predstavljaju narodu da je on elita. Glavna prijetnja za jednakost ne dolazi s liberalne strane, nego s konzervativne strane, zbog čega nema razloga da netko liberale smatra glavnim protivnicima. Štoviše, liberali i ljevičari trebaju identificirati nacionalizam kao glavnog protivnika - rekao je Jović.
I Prvi maj je, kao i Dan žena, bio prognan, zato je važno da ga se prisjetimo zbog njegove simbolike i omogućiti da ga se proslavi kao praznik, zaključio je Jović.
