Godina je 2008. Diljem svijeta obilježava se 60. godišnjica UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima. Međutim, u Hrvatskoj su tu godišnjicu odlučile iskoristiti opskurne, tada široj javnosti nepoznate, ultrakonzervativne udruge, okupljene u inicijativu ‘Potpisujem Deklaraciju’. Svojim manipulativnim metodama, koje se danas koriste u raspravi o Istanbulskoj konvenciji, nastojale su nametnuti stav da se u suvremenom svijetu Opća deklaracija primjenjuje na pogrešan način te da su zapravo ugrožena ona ljudska prava koja su, prema njihovim tvrdnjama, u skladu s vjerskim vrijednostima. ‘To su, primjerice, pravo svakog ljudskog bića na život, pravo na sklapanje braka između muškarca i žene te zasnivanje obitelji koja je definirana kao temelj društva, pravo roditelja da biraju odgoj za svoje dijete i slično’, navodilo se u njihovom propagandnom materijalu. Pokrenuli su i prikupljanje potpisa za peticiju kojom se pozivalo na protivljenje legalnom i dostupnom abortusu, zabranu istospolnih brakova, ali i prekrajanje zdravstvenog i građanskog odgoja prema mjerilima Katoličke crkve. Uz podršku Hrvatske biskupske konferencije (HBK), na čije je čelo godinu ranije zasjeo biskup Marin Srakić i tu instituciju oštrije zaokrenuo udesno, prikupili su oko 200.000 potpisa građanki i građana. Time su zapravo protestirali protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije, koji je nekoliko mjeseci ranije tadašnja vlada Ive Sanadera poslala u Sabor, gdje je u srpnju 2008. i izglasan.
Brat i sestra Ilčić osnovali su 2006. sa Željkom Markić i Ivicom Relkovićem udrugu grozd. Daljnjim mutacijama iz nje je nastala politička stranka Hrvatski rast – Hrast u koju se učlanio i Božo Petrov
Iako nisu uspjeli u svom naumu, tom su akcijom, koju danas više ni ne spominju, u fokus javnosti dospjeli udruga Glas roditelja za djecu (GROZD) i njezin predsjednik Ladislav Ilčić. Taj muzikolog je četiri godine ranije, zajedno sa sestrom Kristinom Pavlović, osnovao hrvatsku podružnicu udruge Teen Star, čiji se rad bazira na homofobiji, promoviranju apstinencije do braka i netočnim tvrdnjama o neuspješnosti kontracepcije i njezinoj štetnosti, ali i o štetnosti masturbacije. Brat i sestra Ilčić započeli su s radom i prije formalnog osnutka udruge, odnosno nakon edukacije Teen Stara 1995. u Austriji. Sa svojim programom uskoro su uspjeli ući u škole. ‘Program je dobio preporuku Hrvatske biskupske konferencije, a nešto kasnije i pozitivno mišljenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i tadašnjeg Zavoda za školstvo. Od 1996. do 2005. održano je deset radionica koje je završilo oko 450 voditelja programa, uglavnom školskih nastavnika. Program se od 2003. godine počeo intenzivnije provoditi u školama te se do 2005. godine proširio na 60 osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj kao izvannastavna aktivnost, a u njegovo provođenje je bilo uključeno stotinjak aktivnih voditelja programa’, pohvalili su se na stranici hrvatske inačice Teen Stara, na kojoj su i pojasnili zašto se taj program više ne održava u školama, nego u brojnim župama. ‘To je zasmetalo ekstremno liberalnim organizacijama u Hrvatskoj koje su planirale uvesti svoj program kao obavezan u sve škole. Krajem 2004. g. napale su Teen Star u medijima i ocrnile ga kao protuzakonitog, neznanstvenog i nazadnog. Bio je to početak borbe u Hrvatskoj oko spolnog i zdravstvenog odgoja koja traje sve do danas.’
Tih je godina Ilčić u medijima svoje stavove zastupao na eksplicitniji način nego što to čini danas. ‘Nikoga ne diskriminiramo i potpuno smo tolerantni. Poštujemo pravo na izbor i svakom čovjeku dajemo pravo da izabere svoje spolno opredjeljenje. No to ne znači da je svaki izbor jednako vrijedan. Smatramo da je heteroseksualnost vrjednija od homoseksualnosti. Danas se homoseksualni lobiji bore za to da homoseksualni par može posvojiti dijete, a nebrojeni su znanstveni radovi o tome da dijete treba i oca i majku. Djetetu je potrebna i ženska strana. Mi samo predstavljamo djeci svoje vrijednosti, a na njima je hoće li ih prihvatiti. Radimo to kako djeca ne bi bila pod utjecajem trendova nego da bi samostalno donijela slobodnu odluku. Naš stav se temelji na prirodnom zakonu i na znanstvenim pokazateljima. Ni jedan homoseksualac u raspravi ne bi mogao dokazati da je za dijete bolje da ima dva oca nego oca i majku’, rekao je 2004. Nacionalu Ilčić, koji je 20. godišnjicu održavanja Teen Star programa, obilježenu 2016. godine, dočekao kao saborski zastupnik.
Ultrakonzervativci predvođeni Krešimirom Miletićem 2012. prikupili su 133.000 potpisa s ciljem sprečavanja donošenja Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji
Na proslavi godišnjice, održanoj u prostorima Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, uz križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, krčkog biskupa u miru Valtera Župana, pomoćnih zagrebačkih biskupa Miju Gorskog i Valentina Pozaića, sudjelovala je i tadašnja ministrica socijalne skrbi te bivša časna sestra Bernardica Juretić, koja je imala puna usta hvale za Teen Starov program. U hvali nije zaostajala ni hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja se, doduše, nije pojavila na skupu, ali je okupljenima poslala čestitku te programu pružila podršku. Danas, 22 godine kasnije, najnovija grupa budućih voditelja programa, koji se vodi pod egidom poruke svete Lucije iz Fatime ‘Konačna bitka između Gospodina i vladavine Sotone će se voditi oko braka i obitelji’, za samo nekoliko tjedana završit će s provođenjem još jednog ‘obrazovnog’ ciklusa u Zagrebu.
Brat i sestra Ilčić nisu mirovali ni u pauzi provođenja aktivnosti Teen Stara, već su 2006. zajedno s tada javnosti nepoznatima Željkom Markić i Ivicom Relkovićem, ondašnjim predsjednikom Obiteljske stranke i donedavnim strategom Mosta, osnovali GROZD. Riječ je udruzi koja je svojevrsni izdanak udruge Teen Star, a iz koje je daljnjim mutacijama nastala politička stranka Hrvatski rast – Hrast. Ta stranka, koja je na pompoznom predstavljanju 2010. godine samu sebe proglasila pokretom, pored Ilčića, Relkovića i Markić, koja je tada obnašala dužnost dopredsjednice GROZD-a, okupila je i Hrvoja Hitreca, scenarista i predsjednika nacionalističkog Hrvatskog kulturnog vijeća, Josipa Jurčevića, revizionističkog povjesničar s Hrvatskih studija, i Miroslava Tuđmana, koji se 2009. bezuspješno kandidirao za predsjednika države. U članstvu Hrasta bio je i Božo Petrov koji na snimci iz 2011. pojašnjava da se stranci priključio jer je to ‘nova politička opcija koja za razliku od lijevo-desnih prijevara koje većinom idu za osobnim probitkom, nudi ono što hrvatski narod uistinu ima već dugo stoljeća, a to su kršćanske, moralne, tradicionalne i obiteljske vrijednosti’. Petrov je potom prešao u novi politički projekt Ivice Relkovića – Most.
Iako je Hrvatski rast – Hrast još uvijek upisan u registar političkih stranaka i to pod vodstvom Željke Markić, on se zapravo raspao u gotovo rekordnom roku. Naime, ubrzo nakon osnivanja Markić je pokušala preuzeti potpunu kontrolu nad Hrastom, a do potpunog raspada došlo je 2011. godine, odnosno nakon fizičkog obračuna pripadnika različitih frakcija unutar stranke. Međutim, gotovo identično ime za novu stranku upotrijebio je Ilčić, koji je 2012. osnovao Hrast – pokret za uspješnu Hrvatsku. Zahvaljujući koaliciji s HDZ-om pod vodstvom Tomislava Karamarka, Ilčić je krajem 2015. prvi put postao saborski zastupnik, a Hrast je suradnju nastavio i s Andrejom Plenkovićem. Uz njegovu pomoć Ilčić je najprije bio savjetnik ministra vanjskih poslova, a danas obnaša dužnost savjetnika ministrice kulture, dok je njegove ultrakonzervativne stavove u Saboru nastavio zastupati Hrvoje Zekanović, član Hrasta izabran s liste HDZ-a.
S aktivnostima su nastavili i drugi članovi prve verzije Hrasta, pa je tako Krešimir Miletić, ultrakonzervativni aktivist blizak Željki Markić, 2012. bio zaštitno lice kampanje ‘I ja sam bio embrij’. Riječ je o kampanji u kojoj je prikupljeno 133.000 potpisa s ciljem sprečavanja donošenja Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. U prikupljanje potpisa uključila se tada malo poznata organizacija Vigilare Johna Vice Batarela. Markić i Batarelo ranije su surađivali u udruzi Obiteljsko obogaćivanje, koju je Markić registrirala na svojoj kućnoj adresi, a u članstvu je bio i njen suprug Tihomir. Ta udruga i danas provodi tečajeve koje su preuzeli od svoje krovne organizacije International Federation for Family Development (IFFD), usko povezane s notornom frakcijom Katoličke crkve, Opusom Dei. I toj diskriminatornoj kampanji pridružila se Crkva, odnosno HBK, na čije čelo je 2012. zasjeo zadarski nadbiskup Želimir Puljić, a koji je na toj funkciji i danas. Tako je tadašnji pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić kazao da su ‘razni surogati umjetne oplodnje s mnoštvom negativnosti moralno neprihvatljivi, a budući da zakon mora biti čuvar vrednota oni su i zakonski neprihvatljivi, razaraju obitelj, brak i pojedinca’. Potporu toj inicijativi i obećanje da neće poduprijeti taj zakon u Hrvatskom saboru dali su tadašnji zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier i tadašnja zastupnica i predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević Ruža Tomašić. Baš kao što to čine i danas protiveći se ratifikaciji Istanbulske konvencije.
Nakon što je postalo jasno kojeg datuma Hrvatska pristupa Europskoj uniji, naredne, 2013. godine ista lica upustila su se u novu diskriminatornu akciju. Tada su uspjeli prikupiti čak oko 750.000 potpisa za održavanje homofobnog referenduma kojim je brak u Ustavu definiran isključivo kao zajednica muškarca i žene. Kao i ranije, to im ne bi uspjelo bez podrške Katoličke crkve, ovoga puta ojačane potporom Karamarkovog HDZ-a, čiji se politički program temeljio na ultrakonzervativnim i ekstremnim nacionalističkim vrijednostima. Iako se nije dugo zadržao na vlasti, posljedice sklopljenog nazadnjačkog saveza i danas su u vidu unutarstranačkih sukoba prisutne u HDZ-u, ali i u društvu.
Višegodišnja aktivna kampanja koju je još 1996. započeo Teen Star protiv uvođenja seksualnog odgoja tako se danas ocrtava u protivljenju kurikularnoj reformi, pravima transrodnih osoba, istospolnih parova i žena. Deset godina od prve akcije, ultrakonzervativne udruge bolje su međunarodno umrežene, njihovi predstavnici nalaze se u državnim institucijama, a iza sebe imaju nikad brojniju bazu na čijem povećanju i dalje posvećeno rade. Iako je za njih bitka oko Istanbulske konvencije praktički izgubljena, svoje dobro poznate metode sada koriste kako bi se pripremili za bitke čiji ishod još uvijek nije poznat: pokušaj ograničavanja prava na abortus i daljnje protivljenje reformi obrazovnog sustava.
